Zagreb je na jednu večer postao mjesto susreta dviju kultura, različitih glazbenih tradicija i umjetničkih izričaja. U prepunoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održana je "Večer azerbajdžanske glazbe", koja je zagrebačkoj publici približila bogatstvo glazbene i plesne baštine Azerbajdžana, ali istodobno pokazala koliko glazba lako prelazi državne, jezične i kulturne granice. Program večeri bio je zamišljen upravo kao takav susret, od prepoznatljivih melodija i ritmova Azerbajdžana do suvremenijih glazbenih interpretacija te djela hrvatskih i svjetskih autora.
Na pozornici Lisinskog izvedena su djela nekih od najpoznatijih azerbajdžanskih skladatelja, među kojima su Tofiq Guliyev, Rauf Hajiyev, Elza Ibrahimova, Vagif Garayzadeh i Vagif Mustafazadeh. Posebno mjesto u glazbenoj povijesti Azerbajdžana pripada upravo Mustafazadehu, umjetniku čije je stvaralaštvo povezalo tradicionalni azerbajdžanski mugham s jazzom i stvorilo osebujan glazbeni izraz po kojem je postao međunarodno prepoznatljiv.
No večer u Lisinskom nije ostala zatvorena samo unutar azerbajdžanske glazbene tradicije. Na programu su se našla i djela međunarodnih autora Henryja Kriegera, Freddieja Perrena i Dina Fekarisa, ali i hrvatskih autora Petra Graše i Ivice Badurine. Upravo je takav izbor programa dao koncertu dodatnu dimenziju – umjesto predstavljanja jedne kulture publici, na pozornici se dogodio njezin susret s drugim glazbenim svjetovima.
Posebnu snagu večeri donijeli su izvođači. Pred zagrebačkom publikom nastupili su istaknuti azerbajdžanski umjetnici Anvar Sadigov i Tunzala Aghayeva, Emil Afrasiyab, Samira Efendi i Elnur Huseynov. Različiti vokalni i instrumentalni izričaji izmjenjivali su se tijekom večeri, pokazujući raspon suvremene azerbajdžanske glazbene scene, od oslanjanja na snažnu nacionalnu tradiciju do modernih interpretacija i zvuka razumljivog publici daleko izvan granica Azerbajdžana.
Dodatnu atraktivnost programu dali su članovi Azerbajdžanskog državnog plesnog ansambla. Njihovi nastupi, obilježeni preciznošću pokreta, temperamentom, raskošnim kostimima i snažnim ritmom, bili su mnogo više od plesnog dodatka koncertu. Kroz koreografije se mogla iščitati tradicija zemlje u kojoj su glazba i ples stoljećima važan dio kulturnog identiteta. Upravo je spoj glazbe i plesa publici omogućio da Azerbajdžan upozna na drugačiji način – ne kroz političke ili gospodarske teme koje najčešće dominiraju međunarodnim odnosima, nego kroz umjetnost. A ona je te večeri govorila univerzalnim jezikom.
Koncertu su nazočili azerbajdžanski ministar kulture Adil Karimli, veleposlanik Republike Azerbajdžan u Hrvatskoj Anar Imanov, predstavnici obiju zemalja koji su sudjelovali na četvrtom sastanku Zajedničke komisije za gospodarsku suradnju između vlada Azerbajdžana i Hrvatske, kao i brojni predstavnici zagrebačke javnosti.
Njihova nazočnost dala je događaju i širi značaj. Kulturna suradnja često ostaje u sjeni gospodarskih i političkih odnosa među državama, premda upravo kultura može biti jedan od najizravnijih načina međusobnog upoznavanja. Koncert poput ovoga publici omogućuje da zemlju udaljenu nekoliko tisuća kilometara upozna kroz njezine melodije, glasove, instrumente, ples i tradiciju.
Azerbajdžanska glazbena kultura pritom ima izrazito bogatu povijest. U njoj se stoljećima susreću različiti utjecaji prostora Kavkaza, Istoka i zapadne glazbene tradicije. Jedan od njezinih najprepoznatljivijih elemenata upravo je mugham, tradicionalni glazbeni oblik koji počiva na složenim melodijskim obrascima i velikoj interpretativnoj slobodi izvođača. Iz takve baštine razvijala se i suvremena azerbajdžanska glazbena scena, koja danas bez teškoća povezuje tradicijske instrumente i melodije s jazzom, popom i drugim suvremenim žanrovima. Zagrebačka večer pokazala je upravo tu širinu. S jedne strane bila je to prezentacija nacionalne kulture i njezine baštine, a s druge moderan koncertni program namijenjen publici koja ne mora poznavati azerbajdžansku glazbu da bi u njoj pronašla nešto blisko.
Posebno zanimljiv bio je trenutak kada su se u istom programu našli azerbajdžanski i hrvatski autori. Takvi trenuci možda najbolje objašnjavaju smisao kulturne razmjene. Nije riječ samo o predstavljanju vlastite tradicije drugima, nego o stvaranju prostora u kojem se različite kulture mogu susresti na istoj pozornici. Lisinski je te večeri bio upravo takvo mjesto.
Glasovi izvođača, zvuk instrumenata, energija plesača i reakcije publike pretvorili su koncert u mnogo više od protokolarnog događaja povezanog s odnosima dviju država. Bila je to večer u kojoj se Azerbajdžan Zagrebu predstavio kroz jedan od svojih najprepoznatljivijih jezika, glazbu. A kada posljednji ton utihne, upravo takvi susreti ostaju možda i najvrjedniji dio međunarodne kulturne suradnje. Jer zemlje se mogu upoznavati kroz brojke, sporazume i službene susrete, ali se ljudi najlakše približavaju kroz ono što mogu zajedno osjetiti.
Otvori KEKS Pay
