Tko su stand-up komičari i gdje sve nasmijavaju ljude u gradu Zagrebu? Za sada ih možemo sresti u jedinom hrvatskom comedy klubu – Studiju smijeha, u klubovima Kontesa i Sax te na manjim pozornicama kao što je ona u Vinylu.
Suprugu upoznao na nastupu
Među njima je tako bivši pilot i konzultant, producent Peđa Bajović (46). Komičar s više od desetljeća staža na pozornicama širom svijeta, od Aljaske do Australije.
– Živim u Zagrebu, ali nisam Zagrepčanin – govori nekadašnji pilot koji je 2007. odlučio postati profesionalni komičar. Kako nije mogao napredovati u karijeri pilota zbog progresivnog slabljenja vida, karijera s mikrofonom u ruci pokazala se boljom kombinacijom.
Kao najveću podršku ističe svoju suprugu Idu.
– Upoznali smo se na mojem nastupu i znala je što je čeka ako krenemo. Kako sam se nadao, dobro sam se udao – tvrdi kroz smijeh.
Kao čest komentator političkih događanja na ovim prostorima nerijetko na društvenim mrežama raspravlja i s kolegom komičarom Domagojem Pintarićem (39), kontroverznim bivšim aktivistom, ujedno i osnivačem udruge Prijatelji životinja, ravnozemljašem i producentom koji nasmijava sugrađane svojim frustracijama.
– Znaš da sam ja progurao veganske obroke u studentskim menzama? Napisao sam prijedlog zakona i uletio u ured tadašnjeg ministra, a njegovi pomoćnici nisu mogli vjerovati – govori o svojim aktivističkim počecima.
U početku svoje stand-up karijere niže uspjehe na popularnim večerima otvorenog mikrofona, a na svojem drugom nastupu pred 300 ljudi u publici doživljava traumu!
– Drugi nastup u životu, i to pred 300 ljudi u Boogaloou, koji su platili ulaz i bili hladni od početka. U ponedjeljak sam pobijedio na open micu, a u četvrtak izišao pred njih i – trauma! – prisjeća se pritiska i nenasmijanih lica iz publike.
Većina njih prije nego što su postali komičari bili su, kažu, obični ljudi koji su radili od 9 do 17 sati. Danas žive od mikrofona u ruci, a put do toga, kako kaže 33-godišnji lajnapovac Goran Vugrinec, opravdan je onom poznatom “preko trnja do zvijezda”. Nakon što se 2009. prvi put popeo na pozornicu na Ribnjaku i zaboravio vlastiti materijal, nije odustao, nego je krenuo putem trnja. Sedam godina poslije taj nesuđeni povjesničar, bivši stručnjak u marketingu i novinar, posvećuje se stand-up komediji kao jedinoj profesiji kada osniva Lajnap comedy grupu s kolegama.
– Došlo je do tog nekog trenutka da je sve što nije bio stand-up postalo gubitak vremena iako je povezano s kreativnošću – kaže nam Goran o svojoj najvećoj prekretnici.
Šefica ga preduhitrila
Kako se njihova okolina nosi s odlukama o profesionalnom bavljenju stand-up komedijom, opisuje nam bivši arhitekt Vlatko Štampar (31).
– Čim sam ušao u ured šefice i rekao da moramo razgovarati, samo me pitala: “Ideš, ha? Znam”. Znala je ona puno prije nego ja – govori drugi lajnapovac.
Znajući da želi nasmijavati do kraja svog života, šefica mu je svojim stavom olakšala odluku. Svoju bogatu karijeru okrunio je nastupom karijere u velikom Lisinskom u rujnu ove godine.
– To je bio san. I ostvario se – govori skromno Vlatko.
Mnogi od ovih neobičnih ljudi nisu iz Zagreba ili uopće iz Hrvatske, ali rezidentica comedy kluba Studio smijeha Miranda Lončar (42) voli reći da je ona Hrvatica iz Mostara. Kao izbjeglica za vrijeme rata odlazi u Veliku Britaniju i Italiju, a 2004. vraća se u Mostar. Od 2007. nasmijava publiku u cijeloj regiji, a danas u jednoj ruci drži mikrofon, dok u drugoj ima dvogodišnje blizanke.
– Kad je počeo rat, shvatila sam da mi je humor jedan od jačih obrambenih mehanizama – prisjeća se tih trenutaka za vrijeme izbjeglištva.
Da nitko od njih nije mogao zamisliti da će ih sati nasmijavanja na pozornicama dovesti ovdje, najbolje predočava Tin Sedlar (30). Diplomirani pedagog i strastveni nogometaš koji je tijekom odmora u srednjoj školi nasmijavao cijeli razred imitacijama svojih profesora.
– Kolege iz razreda nisu odlazili na odmor, nego bi posjedali u klupe i slušali moje imitacije – prisjeća se Tin i dodaje:
– Ma čak su htjeli da zadnji dan škole izvodim imitacije i pred samim profesorima – kaže Tin.
Prije tri godine donio je životnu odluku, dao otkaz na mjestu pedagoga u jednoj osnovnoj školi da bi mogao postati glumac u kazalištu. Tako se okušao i na kazališnim daskama s poznatom predstavom “Ocat i sin” sa Zlatanom Zuhrićem Zuhrom.
Ekipa..rado bih vas pohvalila,ali ne mogu. Kada gledam emisije u kojima su vase doskocice,dodje mi vas doslovno zao..jer stvarno vam je humor nikakav:( Cisto mucenje. Ne znam kako zivite od toga cime se trenutno bavite,ali moj savjet vam je...okrenite se na vrijeme necemu drugome,jer cete zavrsiti u socijalnoj kuhinji kad vas jos malo zahvate godine.