Za iznošenje šute s tavana na “gradilišno odlagalište”, odnosno ispred haustora, traži se 1800 kuna, to jest 360 po kubnom metru. Utovar i odvoz te iste šute stoje 3720 kuna, a nabava, dostava i postavljanje letava i crijepa 7260. Ne može doći k sebi predstavnica suvlasnika zgrade u Gundulićevoj ulici Maria Vuksanić dok nam stavku po stavku čita troškovnik sanacije četiriju dimnjaka koji je dobila od građevinske tvrtke. Dakle, samo sanacije, bez ugradnje kondenzacijskih bojlera koji bi stajali 15.000 kuna po stanu. A kod konačnog salda, koji je koju stotinu manje od 60.000 kuna, postaje ljutita.
A tu je još i projektiranje
– Ovdje govorimo samo o radovima. Dobila sam od druge tvrtke i ponudu za projektiranje, i to na 24.000 kuna s PDV-om. Što je sumanuto, s obzirom na to da je ranije za projekt fasade na cijeloj zgradi troškovnik bio 16.000 kuna – objašnjava ova stanovnica Gundulićeve. Dobro je, ističe, informirana o kretanju cijena jer kao posrednik za nekretnine stanove u centru Zagreba prodaje već 15 godina pa poznaje njihovu statiku i infrastrukturu.
– A ovo nije ništa drugo nego pokušaj deranja – ogorčena je Maria Vuksanić. Njezina susjeda Vihora Manasijević provodi nas tavanom i pokazuje štetu od potresa. Dijela krova nema pa je preko rupe stavljena plastična folija, a dva zabatna zida trebat će rušiti i sagraditi nove. Očekuju da će ih sanacija stajati oko 120.000 kuna, odnosno oko 400 kn po kvadratu. Plus, dakako, projektiranje.
– I to ćemo morati nekako platiti, vjerojatno ćemo dignuti kredit – ističe naša “vodičkinja” po oštećenoj zgradi pa dodaje kako bi cijene, ako ništa drugo, trebale biti pravednije.
– Ovo je slobodno tržište, svjesna sam da je sve stvar ponude i potražnje, ali trebao bi postojati neki limit iznad kojeg se ne ide jer mnogi su si zaista dali maha – govori. Cjenkanje s izvođačima je kao na placu, kaže i Ivana Fintić, koja će s ostalim suvlasnicima morati izdvojiti čak 90.000 kuna za uklanjanje i ponovno zidanje četiriju dimnjaka na zgradi u centru. Idu po sistemu “ako prođe – prođe” , dodaje, pa ako veća ponuda ne upali, onda predlože nešto nižu.
– S tim da se i u ponudi vidi da muljaju pa za jednu stavku stave malo više kubika, a za drugu malo više kvadrata, ili pokušavaju muljati na količini obijene žbuke... Uglavnom, iskorištavaju nas gdje god stignu – ističe I. Fintić. Ne lete samo cijene sanacija krovova i dimnjaka u nebo, žale se također u središtu Zagreba, već i manjih zahvata poput gletanja i bojenja. Marina Mihaljinac iz Tesline objašnjava da su iznosi na ponudama koje sad dobiva gotovo dvostruko veći od onih koji su stizali u uobičajenim okolnostima.
– Prije je bilo 15 kuna po kvadratu zida, a ako sami nabavimo materijal i 10. Sad traže 27 kuna – kaže ta predstavnica stanara zgrade “u žutom”. Ponude za ostale radove još nije počela primati, ali ističe da i tu očekuje znatno povećanje. Cijene obnove variraju ovisno o visini zgrade, površini koju treba “pokriti”, količini materijala... Varijable su nebrojene, objašnjava Josip Čalušić iz građevinske tvrtke Plava zona koju na Facebook grupama hvale zbog razumnih cifri. Zato je teško govoriti u konkretnim brojkama, dodaje, ali daje primjer za sanaciju dimnjaka. “Standardno” skidanje i ponovno zidanje košta oko 5000 kuna po dimnjaku, bez dodatnih troškova poput odvoza šute i materijala.
– To se radi ako je puklo nešto na izlazu dimnjaka iz krova. Riječ je o metru i nešto dimnjaka i to je poprilično standardno. Postoje, doduše, kompleksnije sanacije koje se naplate više, ali ovo je prosjek – kaže Čalušić pa dodaje da je sanacija četiriju dimnjaka za 90.000 kuna potpuno pretjerivanje. No nada se da će se izvođači koji pumpaju cijene s vremenom prepoznati i adekvatno kazniti. – Grad ili država trebali bi sufinancirati te radove pa se nadam da će pri pregledu ponuda shvatiti što neke tvrtke rade – ističe Čalušić.
Po zaštitu na sud
Da ima nabijanja cijena svjesni su, čini se, i u Ministarstvu graditeljstva, u kojemu su odlučili da će sanaciju dimnjaka i kupnju kondenzacijskih bojlera sufinancirati s 20.000 kuna po stanu, procjenjujući da je to prihvatljiv iznos čijim definiranjem, kažu, žele zaštititi stradale od onih koji bi htjeli brzo zaraditi na tuđoj nesreći. I iz Hrvatske gospodarske komore nakon sastanka s ministrom Predragom Štromarom poručili su da, uz to što potiču da se u obnovi koristi domaće, vjeruju da će se s izvođačima postići konsenzus oko cijena kako bi stradali plaćali realan ceh. No, nerijetki od njih, posebice oni koji obnavljaju domove u centru grada, zazivaju i to da troškovnike “pročešljaju” kontrole.
– Građevinska inspekcija nadzire primjenu Zakona o gradnji. Kontroliraju se pritom aktivnosti građenja i formiranje cijena nije u domeni nadzora. Naše inspekcije, usto, ne nadziru odnose subjekata koji nastaju sklapanjem ugovora o građevinskim radovima, na koje se također ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Stoga oni koji smatraju da su im povrijeđena prava zaštitu mogu potražiti pred nadležnim sudom. Formiranje cijena za radove poput sanacije dimnjaka, krovišta i zidova, pak, nije regulirano važećim propisima – odgovaraju u Državnom inspektoratu.
Neka me netko krivo ne shvati, ali da li je pošteno da dio sanacija plaća grad ili država. Da li je pošteno to prema onima koji godinama plaćaju osiguranje od potresa, a to je najveća stavka u osiguranju. U konačnici će to na koncu platiti svi građani u Zagrebu preko poskupljanja režija, ZET karata, parkinga utd. koja će neminovno slijedit.