U kanticama joj je svaki dan nosila svježe kozje mlijeko od stada koje je posjedovala njezina baka Dora. Dunja Ječmenjak, čija je obitelj u Donjem Prekrižju od 1879., i danas pamti kako je barunica koja je živjela na imanju gdje su danas Predsjednički dvori prekorila svoju kuharicu Lizi kad jednom nije dobro oprala kantice. Vikala je na nju, ljuteći se da ih je očistila kao da u kući nemaju vode. A potom se Vera Nikolić Podrinska okrenula prema tada malenoj Dunji te joj, uz pet dinara za mlijeko, pružila i najfiniji bombon koji je imala u kući.
Razbaštinio sina i drugu kćer
– Rekla je da je to zato što sam je morala slušati i gledati u njezinu najružnijem stanju – prisjeća se ta 67-godišnjakinja vremena dok je kompleks Ureda predsjednice bio imanje obitelji Nikolić, jedne od najbogatijih i najuglednijih u Zagrebu na prijelazu u 20. stoljeće. Barunica je živjela u vili, dodaje, koja je šezdesetih srušena kako bi se sto metara dalje sagradila vila Zagorje, glavna zgrada kompleksa, za rezidencijalne potrebe Josipa Broza Tita. Dotad je imanje koje se protezalo od današnje vile Prekrižje do polovice Ulice Pantovčak bilo okupljalište elite toga vremena, a barunicu Veru Nikolić Podrinsku, kasnije poznatu slikaricu, onamo je dolazio podučavati Oton Iveković. Ona je posljednja poznata učenica koja se likovno školovala po principu da imućna djeca nisu išla u školu, već je škola “dolazila” k njima. U kasnijim godinama upisala je Privremenu višu školu za umjetnost, preteču današnje Likovne akademije, a educirala se i u Beču te Parizu.
Veliko je imanje dao sagraditi njezin otac, barun Vladimir Nikolić, veliki župan Modruško-riječke županije. Imao je još dvoje djece, kćer Dagmar i sina Fedora. No, oboje ih je razbaštinio: sina zbog toga što se oženio slovenskom glumicom koja je nastupala u komičnim operetama, a kćer zato što je ostavila supruga, inače unuka cara Franje Josipa, i odlučila se prokockati. Stoga se nakon očeve smrti Vera brinula o velikom imanju. Nikad se nije udavala, no odgajala je kćer svoje sestre Dagmar. A od oca naslijedila je karakter. Bila je, kako je opisuje Dunja Ječmenjak, stroga, ali pravedna. Jednako kao i njezin otac.
– On je cijenio kad je netko bio vrijedan. Tako je mojima pradjedu i prabaki dao na korištenje gospodarsku zgradu kako bi u njoj živjeli i imali zalogajnicu za one koji su dolazili na Pantovčak i Prekrižje. Čak im je, u vrijeme dok se Zagreb najviše gradio, dao dva para konja i kola kako bi iz Save nosili šljunak i zaradili koju kunu. Takvim su životom uspjeli othraniti šestero djece – govori Dunja Ječmenjak, prisjećajući se i da je pored kuće barunica imala teniski teren, voćnjake i vinograde.
Mnoštva šarenog cvijeća oko okruglog jezerca prisjeća se, pak, druga susjeda predsjednice Višnja Severin. Ona je na imanje odlazila dok je njezin otac Josip kosio oko baruničine kuće.
– Ona je to, naravno, i platila. I nikad nije nosom parala oblake – govori Višnja Severin.
Skrivala pilote?
U vrijeme Drugog svjetskog rata na imanju je, priča se u kvartu, skrivala britanske pilote, a nakon rata preuzela ga je tadašnja vlast. Navodno je barunica dobila odštetu kojom nije bila potpuno zadovoljna, a s Pantovčaka je otišla u stan u Teslinoj, no i on je već bio zauzet. Otputovala je potom u Ameriku i tada su njezini susjedi izgubili kontakt s njom. Priča ide da postoje potomci koji su tražili ili još traže povrat imovine.
Na otvaranje 700.000 kvadrata površine park-šume Pantovčak, koliko se prepušta Zagrepčanima, a u njoj žive jeleni lopatari, košute, srne, mufloni, vjeverice, lisice i pauni, ne gledaju baš blagonaklono. Već sad, kažu, imaju problema s pronalaženjem parkirališnih mjesta, a ne žele ni razmišljati kako će biti kad masa ljudi nahrupi u šetnju. Nadaju se i da će na vrijeme raseliti divlje životinje, s kojima su se već sprijateljili.
– Srne su se sasvim pripitomile. Uspiju čak izaći i izvan ograde, pa ih znam susresti u svom vrtu. Ima čak i jedna bijela srna, ali nju već dugo nisam vidjela – rekla je Višnja Severin.
Vladimir Nikolić? Još jedan čist Hrvat!?