Među dobitnicima je nagrade Hrvatskoga novinarskog društva Marija Jurić-Zagorka za istraživačko novinarstvo u 2006. i Ljiljana Marić.
U obrazloženju te nagrade, dodijeljene u Novinarskom domu u utorak, među ostalim se kaže: "Da se odabire obrazac novinara koji je po svemu vrhunski profesionalac, obrazovan i okretan u svome području, a vješt u izrazu, s nadasve ljudskom dimenzijom, mogla bi to biti Ljiljana Marić."
U novinarstvu od 1994., a od 1996. u Večernjem listu čije požeško dopisništvo vodi od 1998., ona je sudbinom tipična novinarka iz male sredine, omeđena ne samo lokalnim nego i kućnim interesima i pritiscima. O lokalnome gospodarskome i političkom moćniku koji je, kako se tek poslije nekoliko godina pokazalo, krojio sudbine ljudi i cijelu županiju uvio u crno, unatoč prijetnjama,usudila se pisati uporno od 2001.
Kako predlagač Lj. Marić za nagradu Drago Hedl kaže, ništa je nije zaustavilo u raskrinkavanju Vlade Zeca za čije je uhićenje u 2006. i konačno podizanje kaznenih prijava, policijsku istragu i pritvor i te kako zaslužna.
Vrt srdačno čestita ponoseći se priznanjem svojoj dugogodišnjoj predanoj suradnici, čiji su tekstovi iz Zlatne doline pridonijeli visokim novinarskim standardima priloga. Podsjećamo da je Zagorku za novinarsku ilustraciju lani dobio naš ilustrator od prvoga broja K. Skozret, a za 2000. B. Brkan za najbolje uređen novinski prilog.
S nagradom u ruci
Sretna sam i zadovoljna nagradom, no s druge strane voljela bih da se slučaj o kojem sam pisala nikad nije ni dogodio. Razlog je što se i danas osjećaju posljedice koje je ostavio na stanovnike moje županije, ne samo materijalne nego i duhovne, u odnosima među ljudima. Drago mi je što nisam odustala i što sam nastavila pisati kako bih slučaj otkrila javnosti. Iako je sve to trajalo sedam godina, iako su me optuživali da to činim zbog nekakvih svojih razloga, na kraju se pokazala istina. Pratila sam ono što sam morala, jer osjećala sam dužnost da o tome pišem. Najradije pišem o socijalnim temama i o poljoprivredi, selu i ljudima koji žive sa zemljom. Nadam se da sam pisanjem pomogla promoviranju kutjevačkog vinogorja, sad već hrvatskog branda, ali i počecima ekopoljoprivrede u Požegi. Na žalost, zbog predanosti novinarstvu ostaje mi najmanje vremena za obitelj te vrtlarske hobije kojima se također rado prepuštam.
