Turizam je izmišljen zato da se ugodi putniku-namjerniku, gostu. I
zašto još? Da bi neke tvrtke zaradile profit? Kako bi država podebljala
društveni bruto proizvod? Ili ipak ponajprije zato, kao što to većina u
turističkom svijetu dobro zna, da bi se zapošljavalo. Formula (na koju
je jučer tijekom rasprave o kadrovima na redovitom godišnjem Kongresu
hotelijera podsjetila i predstavnica Udruge poslodavaca) je
jednostavna.
Jednima daš posao u turizmu, oni primaju plaće, troše, otvaraju tako
mogućnost radnih mjesta drugima i pritom, onako usput, generiraju
društveni mir, blagostanje. Otkud onda u nas tolika nebriga oko radne
snage i zapošljavanja u turizmu? U krajnjoj liniji oko ljudi koji
državnom proračunu priskrbe lijep kolačić; turizam u Hrvatskoj
indirektno i direktno stvara više od 20 posto domaćeg bruto proizvoda.
Plaće oko 15 posto niže od hrvatskog prosjeka, nemotiviranost među
mladima za turistička zanimanja, rijetki sezonci sa statusom stalnih i
sigurnošću za mjesece kad nema turizma, većina koja dolazi raditi na
obalu jer ne uspijeva naći nešto bolje pa se u radnike u turizmu na
nekoliko mjeseci prometnu mehaničari, pekari, frizerke... samo su neki
djelići stvarnosti hrvatskog svijeta turističke radne snage.
Kad se tome dometne još jedna rečenica naše predstavnice HUP-a s
početka teksta, o tome da je demografska perspektiva Hrvatske toliko
loša da se može dogoditi da u budućem, boljem poslovnom okviru u
turizmu rade – stranci, jasno je da je problem puno širi od onog koji
se rješava jednim Kongresom hotelijera. Je li, stoga, previše tražiti
od buduće Vlade da turizmu ubuduće pristupa cjelovitim mjerama, s
osjećajem za globalni kontekst, uz uvažavanje onog što jest, ali i
anticipirajući ono što dolazi?
RIJEČ - DVIJE
