Od ovog tjedna SDP-ov kandidat za premijera i službeno je Ljubo Jurčić. Stranka je odluku razglasila u utorak navečer, no i prije sastanka Glavnog odbora bilo je jasno da je Jurčić konačni izbor. Da je odluka drugačija, u pitanje bi došla dosljednost tek izabranog šefa SDP-a.
Pod sumnju bi došla i dosljednost skupine koja je još i prije postavljanja Milanovića za predsjednika SDP-a vjerovala da je Jurčić jedina dobitna karta za stranku na predstojećim parlamentarnim izborima, iako su pripadnici te skupine daleko manje izloženi javnosti da bi se morali brinuti radi eventualnog narušavanja osobnog kredibiliteta da su recimo, odustali od Jurčića.
No Milanović bi se već na prvom koraku u visokoj politici prikazao kao grdan prevarant da je Jurčića na bilo koji način isključio iz premijerske kandidature. Ma koliko bila neprirodna i komplicirana ta kombinacija da šef pobjedničke stranke nije u stolcu premijera, nego samo recimo, potpredsjednik Vlade za vanjsku politiku, drugačije više nije moglo biti. Druga je mogućnost, čuje se, da Milanović postane šef Sabora, jasno, ukoliko SDP dobije mandat za sastavljanje Vlade. No, obje varijante otvaraju pitanje kako će funkcionirati vlast u kojoj će premijer ovisiti o tome kakvu će mu podršku unutar njegove stranke osigurati stranački šef.
Netočno je da se to pitanje potiče samo iz HDZ-ova bloka, jer ta je situacija nejasna svakome tko pobliže prati politiku. Model razdvojenih funkcija premijera i šefa stranke primjenjivao se u Tuđmanovo vrijeme, kad je šef stranke bio moćan prdsjednik države, a kad je Vlada imala ograničene ovlasti. Teško je vjerovati da bi Milanović htio preslikati taj model, samo s pozicije šefa parlamenta. Našavši se pritiješnjen pitanjima HTV-ova novinara, ni Jurčić nije mogao jasno odgovoriti tko će koga morati slušati, da li premijer šefa stranke ili obrnuto. Kao kontrast HDZ-ovskom stilu, SDP u javnosti reklamira svoju predanost timskom radu. I to je, što se stranke tiče, njeno puno pravo, kao što je uostalom stvar stranke kako će, ako osvoji vlast, praktično riješiti odnose između premijera i stranačkog šefa.
Bit će malo komplicirano, smatra se čak i u krugovima nezavisnih promatrača, a ne samo u HDZ-ovu bloku, ali nakon idućih izbora stvari će se malo zakomplicirati za svakog tko postane mandatar. Bude li to SDP, kako su dosad nagovješćivale predizborne ankete, Jurčić će u blizini imati HNS-ovca Čačića, a to znači sljedeće: ili će njih dvojica prije konačne raspodjele funkcija imati dug, dug razgovor nakon kojeg će se Jurčićev nacrt gospodarske strategije morati nagnuti prema HNS-ovom već čvrsto definiranom i razrađenom ekonomskom programu, ili će usklađivanje između njihovih stajališta i vizija teći u hodu, s mogućim dramatičnim zapletima. Između Jurčićevih i Čačićevih pogleda na gospodarstvo velike su razlike, iako ni jednom nije u interesu da se te razlike sada potenciraju, jer time bi samo ugrozili šanse za uspjeh na izborima.
Ukoliko Sanader dobije još jedan mandat, što je isto moguće, odnos snaga će vjerojatno biti tako tijesan da se potpora u parlamentu neće moći osigurati bez koalicije s HSP-om ili HSS/HSLS-om. A to znači da ni Sanader u oblikovanju postizborne politike neće imati jednako otvorene ruke kao sada, nego će se vjerojatno još više morati prilagoditi koalicijskim partnerima. Na HDZ-ovoj strani nisu velike ideje i vizije za gospodarstvo (osim onog što donosi priključenje EU), ali je ta stranka u stanju osigurati efikasno vodstvo. Na drugoj strani imamo zanimljive ponude strategija za gospodarstvo, ali, potencijalno kompliciran i razvodnjen leadership.
Otvori KEKS Pay
