“Hrvatski jezik Ustavom Republike Hrvatske definiran je kao službeni jezik u Hrvatskoj, jedan je od službenih jezika Europske unije, priznat i normiran kao zasebni jezik s vlastitim međunarodnim kodom. Apsurdne su, uzaludne i besmislene svake inicijative koje bi dovodile u pitanje pravo hrvatskog naroda na svoj vlastiti jezik s njegovim nacionalnim imenom”, piše u kratkoj izjavi za javnost predsjednika HAZU Zvonka Kusića na temu Deklaracije o, kako u Akademiji ističu, takozvanom zajedničkom jeziku.
Iako u Razredu za filologiju HAZU nema jedinstva oko pitanja treba li Hrvatska Zakon o hrvatskom jeziku, predsjednik Kusić istaknuo je značaj međunarodne oznake “hrv” koju je hrvatski jezik dobio 1. rujna 2008. godine, ponajviše zalaganjem tadašnjeg ravnatelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice Tihomila Maštrovića. Naime, do tog 1. rujna međunarodna bibliografska službena oznaka za hrvatski jezik bio je “scr” (bila je to kratica za Serbo-Croatian-Roman), dok je srpski jezik imao oznaku “scc” (Serbo-Croatian-Cyrillic). Od tog 1. rujna 2008. godine omogućeno je da se hrvatski fondovi u svjetskim knjižnicama i međunarodnim bibliografskim bazama podataka mogu identificirati pod oznakom “hrv”. A srpski jezik dobio je oznaku “srp”.
Iz međunarodne klasifikacije jezika tako je izbrisan srpskohrvatski jezik, a uvedena su dva potpuno odvojena jezika i to u dogovoru NSK, ali i Narodne biblioteke Srbije, Hrvatskoga zavoda za norme i Instituta za standardizaciju Srbije. Odluka nadležnih međunarodnih tijela o novom, točnijem i svrhovitijem označavanju hrvatskog jezika u hrvatskoj je javnosti doživljena kao odluka o međunarodnom priznanju hrvatskog jezika, što je i bila.
>> Donosi se Deklaracija o zajedničkom jeziku Hrvata, Srba, Bošnjaka i Crnogoraca
>> 'Ne stvaramo jugoslavenski jezik ni jezičnu anarhiju'
Kome to nije jasno da iza svega stoji zločinačka komunistička partija. Partija koja je pobila stotine tisuća nevinih Hrvata.koja je na brojne načine sprečavala slobodu i državu hrvatskom narodu