Gerilski rat bjesni ulicama Pariza i Bruxellesa zbog prosvjeda “žutih prsluka” koji su paralizirali cijelu Francusku te se šire i Belgijom, a na francusko-talijanskoj granici kod Ventimiglia zaustavljen je promet.
Oko 90 tisuća pripadnika snaga sigurnosti u Francuskoj, od kojih oko osam tisuća u Parizu, sučeljava se s prosvjednicima, njih oko 34.000 koji traže ostavku predsjednika Emmanuela Macrona izvikujući: “Macron démission!” Velik ih je broj opet na Champs Élyséesu. Uhićeno ih je oko 600 u Parizu i Bruxellesu. Policija ispaljuje i gumena streljiva, dimne bombe, prosvjednici odgovaraju bacanjem kamenja, petardi… Pokraj Slavoluka pobjede prosvjednici ističu tri godine – 1789. (Francuska revolucija), 1968. (svibanjska studentska pobuna) i – 2018.
Još bez lidera i strukture
Pokret je zasad bez lidera, formalne strukture, platforme, a ipak ga podržava 72 posto Francuza prema ispitivanju koje je provela agencija Elabe. “Žuti prsluci” su do sada najneobičniji pokret jer su nastali na društvenim mrežama, a ne temeljem nečije ideje poput one komičara Beppea Grilla u Italiji kada je osnovao Pokret 5 zvijezda. No pokret “Žuti prsluci” (Gilets jaunes) ima svoj program u 25 točaka za izlazak iz krize.
Moglo bi se kazati kako se radi o nekoj vrsti hibrida programa M5s i Lige, dvije stranke koje su sklopile sporazum o vladi u Italiji, prvoj takvoj u Europi. Mogao bi ujediniti, recimo, desnicu Marine Le Pen i protusistemsku ljevicu Jean-Luca Mélenchona.
Program od 25 točaka, tiskan na plakatu sa slikom žutog prsluka, nema nikakvih dodirnih točaka s poskupljenjem goriva. Prva se točka odnosi na poreze, traži se uvođenje zakona kojim bi se zabranili porezi veći od 25 posto. Druga točka odnosi se na povećanje plaća od 40 posto, izgradnju pet milijuna stanova za one kojima su potrebni, smanjenje utjecaja banaka te poništenje državnog duga. Uvođenje izravne demokracije, referenduma sedma je točka, slijedi osma – zabrana lobiranja u politici.
Dolazimo i do devete točke: Frexit; izlazak Francuske iz EU i stvaranje suverene monetarne i ekonomske politike. I M5S i Liga u svojim su programima imali prijedlog raspisivanja referenduma o izlasku iz eurozone, ali kada su došli na vlast, spoznali su da bi takvo što bilo štetno za građane koji, uostalom, ne žele prekide, već poboljšanja postojećeg.
Miris Italije u Francuskoj
Program “žutih prsluka” spominje “suverenitet naroda”, ali se uvijek postavlja pitanje koji bi narod predstavljala ta nova vlast po uzoru na onu u Italiji, gdje jedni predstavljaju ideje krajnje ljevice, a drugi krajnje desnice. Koktel je teško progutati, ali zasad je u šejkeru. “Žuti prsluci” drže kako bi se borbom protiv utajivača poreza dobilo 80 milijardi eura (10. točka), da treba zaustaviti privatizacija (11. točka), da treba izbaciti ideologiju iz školskih programa (13. točka), ograničiti trajanje sudskih procesa (14.), prekinuti monopol medija (15.), zaustaviti miješanje države u obrazovanje, zdravstvo i obitelj (16.), zabraniti plastiku (18.), smanjiti utjecaj farmaceutskih kompanija na zdravstvo (19.), izaći iz NATO-a (22.), vratiti sve vojnike iz Afrike (23.), ne dopustiti dolazak migranata ako ih se ne može prihvatiti (24.) i štovati međunarodne ugovore (25.).
I u Francuskoj, kao i u Italiji, dvije krajnje opcije zajedno imaju većinu. Marine Le Pen i Jean-Luc Mélenchon imaju zajedno dvostruko više glasova od europejske stranke Emmanuela Macrona. Novinarka Cécile Cornudet u listu Les Echos govori o mirisu Italije (un parfum d’Italie) u Francuskoj.
Neovisno o njihovim nerealnim zahtjevima,od kojih su neki univerzalni i treba ih primjeniti na sve države EU,u Francuskoj je ogromno nezadovoljstvo vladajućim elitama i korporativnom diktaturom koju predstavljaju.