Zločin koji je poticao teorije urota: Ivanu Hodak ubio je s dva hica, nikada se nije pokajao

Ne znam ima li itko u Hrvatskoj da vjeruje u Šlogarovu krivnju.

Obzirom da su ga istraživale dične hrvatske institucije poput MUP-a i DORH-a, a osudilo još dičnije hrvatsko pravosuđe, mislim da možemo biti sigurni da dotični ima veze s ovim ubojstvom isto onoliko koliko klimatske promjene imaju veze s mozgom.

Taj slučaj je poznat po najbržem suđenju za ubojstvo po brzo postupku, našli kod njega pištolj i on je priznao. Ni u najgorim, na jeftinijim američkim krimi filmovima nema toga. Očito se nije htjelo rasvijetliti tko je naručitelj i izvršitelj.. Dotični, pokojni je dobio kvalitetan doživotni smještaj za priznanje. To su je pravosuđe svrstalo na stranu negativaca i kriminala.

Tu je naročito problematična riječ priznanje. Ako istraga i pravosuđe nemaju nepobitih dokaza za počinjeno zlodjelo ter je kazna dosuđena na osnovu priznanja tu mora niknuti klica ozbiljne sumnje u istinitost nesretnog događaja. Naime, ako postoje neoborivi dokazi o počinjenju djela, njegovo eventualno priznanje je ionako irelevantni. Bojim se da taj predmet, makar službeno zatvoren, obiluje brojnime misterijima i nedorečenostima koje vape za pravim odgovorima.

Svi znamo da se niti jednoj hrvatskoj instituciji ne može vjerovati jer su sve pod kontrolom političara. Zašto bi klošar smaknuo mladu ženu? I otkud mu uopće pištolj?

Na ove laži suvišan je komentar.Zna se.

Zaboravljaju se neke činjenice koje su neoborive. Prvo, Hodak je branio generala Zagorca. Drugo, Zagorec je u Beču snimio Sašu Perkovića. Treće, Zagorec je od 1993. probio embargo na uvoz oružja i to preko Rusije. Četvrto, Zagorec je dan prije ovog ubojstva prebačen iz Beča u Remetinec. I peto, Ivana je ubijena s dva metka, jedan u srce a drugo između očiju što više sliči profesionalnom ubojstvu kojim se šalje određena poruka, nego nasumičnom ubojstvu od strane nekakvig klošara.

Jedina urota je da urote nema. (mada mi je "hrvackije" rabit riječ zavjera)

Teoretičari zavjera nebitnih događaja imaju bijedne male životiće, a osjećaju da zaslužuju, bez ikakvog uporišta, biti dio nečeg većeg i važnijeg pa izmišljaju da nešto "znaju", babe Rajngle... Tim što je "Hodak zaslužio jer je branio ili se družio" uvjeravajuu sami sebe da oni "žive ispravne živote", a u stvarnosti su samo preplašeni bezvrijedni miševi...