Životna odluka potomaka naših iseljenika: Dvije sestre i brat prelaze iz njemačke u hrvatsku policiju
Životna odluka potomaka naših iseljenika Antonelle, Adriane i Antonija Puškarića: povratak
Komentari 51
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Uglavnom se slažem s Vama. Komentatori koji su ushićeni hrvatstvom odraslih potomaka naših iseljenika, koji su i sami već strani državljani, su u najblažem slučaju naivni, premda možda i dobronamjerni. Kako sami najvjerojatnije nikada nisu dugotrajno živjeli (i čak se rodili!), školovali se i radili izvan Hrvatske nemaju pojma o čemu govore. Mnogi od nas bismo mogli naći među svojim precima pripadnike raznih stranih naroda, prvenstveno susjednih, i možda čak neki od nas poznaju zemlju tih predaka i znaju govoriti njihov jezik. Da li nam to daje pravo odjednom ustanoviti kako smo veliki domoljubi tih zemalja?