Živimo u apsurdu, žitarica imamo viška i izvezli smo 700 tisuća tona, a najviše uvozimo - kruha
Zanimljiva je situacija i s ribom: izvezli smo je za 229 milijuna eura, najviše tune, orade i brancina za "osjetljiva" japanska i talijanska nepca, dok su nama dobre i patagonijske lignje, bodečnjaci ili aljaške kolje. Uvezli smo uglavnom zamrznutu ribu i mekušce za 155 milijuna eura
Komentari 25
Sve te „socijalne” kategorije su dugoročno propast za svaku državu. Potiču nerad i muljanje. A sav taj novac se na kraju uzima od onih koji nešto rade ili privređuju. Slobodnog tržišta i nekakvog zdravog kapitalizma ima jedva u tragovima, a nekako običan puk njih okrivljava za sve. I onda se još sa nostalgijom pozivaju na jugoslaviju a ne shvaćaju da uloga države i političko miješanje danas i nije puno manje nego onda. Socijalizam, etatizam, štetni zakoni i troma birokracija su glavne karakteristike i jedne i druge države. Danas se istina bolje živi, ali smo za to rasprodali i zadužili zemlju umjesto da to pošteno zaradimo. Prebacili smo dug na leđa novih generacija, koje to vide i odlaze iz zemlje. Praktički smo izdali svoju djecu i domovinu. A mi se ovdje svađamo oko nametnutih tema samo da se ne bi slučajno pokrenuli i stvarno promijenili nešto...
Bit će još gore s obrađivanjem zemlje jer su porasle cijene min. gnojiva i nafte, tako da će porasti prodajna cijena žitarica - ali će poljoprivrednicima ostati manji iznos. Nema tu (za njih) sreće! Od 20 ha plodne oranice teško je "navući" da obitelj može preživjeti cijelu godinu, tako stvari stoje, na žalost.
Nema reformi,, od svih najvaznija reforma skolstva.. kad u skoli djeca budu ucila kako se sto proizvodi i kako biti produktivan i konkurentan, te kako biti privatni poduzetnik.. Ovo kod nas cast izuzecima se svodi na sverc i preprodaju,, odlika socijalizma i komunizma,,
Evo vidim ovdje neki šire krive informacije, mi IMAMO njive pod durumom, imali smo još 2015. (A i prije) probnu proizvodnju i tada je ona išla za 2 kn/kg izvoz u Austriju...druga strana medalje je: zašto nema više oranica pod durumom, zašto i ono što imamo ne ide našim pekarima, zašto su naši pekari slabije kupovne moći, zašto seljaci ne siju durum, ima li dovoljno duruma i za izvoz i za domaće tržišta?....dakle, još sto pitanja, ali duruma imamo...
Ovo što naši rade s kruhom je užas. Stavljaju ga u PVC vrećice. Pecivo isto. Ima okus blata. Niti je hrskav niti ukusan. I sad se čude? Ovi u centrima ga ispeku i bude hrskav i baš kakav treba biti.
Durum pšenica se ne koristi u proizvodnji kruha nego za tjesteninu (špageti). Naši seljaci ju ne siju jer naprosto nema potražnje u nas, kako zbog nedostatka mlinova za meljavu, tako i zbog toga što nemamo razvijenu proizvodnju tjesteine ala Italija. Kvalitetne krušne pšenice imamo u obilju, no očiti je da i kruha sve više uvozimo. Zašto je to tako nije pitanje seljaka nego neke druge razine.
Bit će bolje kad stignu avioni i kad se sagradi nacionalni stadion.
Hrvatska se dovela u situaciju da primjer čovjek hoda pustinjom a pored njega teče pitka voda ali na žalost taj čovjek ne zna da se može napiti vode iako ježedan
Pitam se ,pošto bi taj kruh bio ,da je proizveden u Hrvatskoj.....Bio bi barem duplo skuplji ,kao i meso ,mlijeko .....
Prekupci izvoze žito, mahom više klase, a nama prodaju niže klase, domaće proizvodnje ili iz uvoza.... Koliko se je do sada iskrcalo tona rasutok tereta aka žitarice ili ulja uvezenog iz Rusije ili Ukrajine u lukama Zadar i Split????
Nemamo i ne prodajemo MI, nego prekupci koji odlučuju kome će prodati, da li NAMA, aka nekoj pravnoj ili fizičkoj osobi u RH, ili će izvesti van, ili distribuirati u neku EU državu, ovisi ko im plati više i po boljim uvjetima.....
Uvozi se smrznuti kruh i peciva iz Poljske, nešto malo iz Francuske, prepun aditiva, i to se podgrije u konvektomatu po raznoraznim Lidlovima, Konzumima Mlinarima, pa presretan narod to kupuje....
Ludilo na naš način.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Hrvatska je svoju suverenost, putem banaka, trgovine, ine...predala strancima. A kada ne vladaš novcem niti trgovinom, nemaš niti gospodarsku politiku. Jer ničim ne upravljaš. U takvom razrušenom ekonomskom sistemu, dobro je samo onima koji tu razrušenost iskorištavaju. Kroz poticaje bezz proizvodnje, recimo. Rezultat: hrvatskog seljaka nema tko štititi, jer su ministarstva lišena ikakve smislene strategije. Onoga trenutka kada smo prihvatili evropska pravila da se poticaji isplaćuju prema hektaru, a ne proizvodnji, ministarstvo poljoprivrede je trebalo ukinuti. Itd, itd.