Na današnji dan, 28. veljače 2009. godine, dogodio se jedan od najpotresnijih i najmasovnijih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti. Pod zemlju je, zbog komada zemlje, otišlo četvero ljudi. Kobnog je dana 50-godišnji Stjepan Rošker iz Križevaca ubio svoju strinu, bratića, nećakinju i dečka svoje starije nećakinje, koji se slučajno zatekao na mjestu zločina.
Krv je u Roškeru uzavrela još dva tjedna prije no što je počinio četverostruko ubojstvo. Bio je petak 13. veljače kada mu je poštom na adresu, uz tužbu za utvrđivanje prava vlasništva nad vinogradom u Mladinama, stigao i ugovor o darovanju. Naime, njegova tetka je tvrdila da je ona vlasnica 357 četvornih metara vinograda, a kao dokaz priložila je i darovni ugovor koji joj je potpisala njezina svekrva, Kata Rošker, još 31. ožujka 1986. Iz tog je ugovora Rošker doznao da zemljište, na kojem je prije nekoliko godina napravio klijet te je namjeravao zasaditi brajdu, zapravo nije njegovo vlasništvo, jer ga je njegova baka Kata još prije 23 godine darovala Đurđi Rošker. Taj sporni ugovor navodno je potpisala 16 dana prije nego što je sa Stjepanovim roditeljima potpisala ugovor kojim pak njima, u zamjenu za doživotno uzdržavanje, ostavlja upravo tu česticu zemlje.Đurđa i Marija Rošker, supruga i majka Stjepana Roškera, smatrale su da su upravo ta zavrzlama oko zemljišta te razlika između katastarskih i gruntovnih podataka, bili okidač za zločin koji je ubrzo uslijedio.
„Branil sam državu, a sad budem branil svoje!“, rekao je svojoj obitelji Stjepan Rošker, prije nego što se, razjaren nesuglasicama oko zemljišta, 28. veljače, oko 20 i 30 sati, uputio u krvavi pohod. Policija je utvrdila kako je ubojica iz svoje kuće uzeo vojničku pušku i pištolj koje je neovlašteno posjedovao. Pretpostavlja se da je puška u njegovom posjedu ostala nakon Domovinskog rata, u kojem je sudjelovao kao kuhar. Naoružan do zuba Rošker je krenuo ka kući svojih rođaka, u Ulici Ivana Lepušića, s namjerom da ubije Đurđicu Rošker. Čim je zakoračio u dnevni boravak obiteljske kuće Rošker je počeo pucati. Ispalivši sedam hitaca ubio je svog 43-godišnjeg bratića Sinišu Roškera, njegovu 63-godišnju majku Đurđicu i njegovu 14-godišnju kćer Jasminu, dok je 19-godišnjem Matoiću, dečku bratićeve starije kćeri Sanele, zadao kobne prostrjelne rane u predjelu trbuha. Usljed teških ozlijeda, mladić je nekoliko sati kasnije preminuo, postavši četvrta žrtva masakra u Križevcima, koji je u kući strave preživjela samo supruga ubijenog Siniše, Snježana Rošker, koja je uspjela pobjeći ubojici te se spasila skokom s balkona.
Nakon četverostrukog ubojstva specijalci s dugim cijevima odmah su opkolili grad u potrazi za opasnim i vidno rastrojenim Roškerom koji je, odjeven u ratnu uniformu, punih pet sati bježao preko livada, šuma i vinograda. Navodno je želio počiniti samoubojstvo, no odluku je promijenio zbog SMS poruka njegovih kćeri - „Volimo te, trebaš nam“, napisala su mu njegova djeca nakon što im je on poručio „Vidimo se na groblju“.
Prethodno kontaktirajući s policijom, Rošker se konačno predao u Đurđicama, ne pružajući otpor prilikom uhićenja. Masakr koji je počinio policija je okarakterizirala kao zločin iz osvete. Tijekom suđenja, Rošker se branio šutnjom, a na posljednjem ročištu psihijatrijski vještak Radomir Drobac izjavio je kako je Rošker znao što radi kada je ubijao. Na Županijskom sudu u Koprivnici četverostruki ubojica iz Križevaca, Stjepan Rošker, osuđen je 2009. godine na maksimalnu kaznu zatvora od 40 godina.
Otvori KEKS Pay
28. veljače, oko 20 i 30 sati