Zašto se pljesak hrvatskoj himni u Beogradu nije čuo ni u Srbiji, ali ni u susjedstvu?

Nekad davno, davno, smatralo se lošim ukusom, odnosno neodgojeno pljeskati na nečiju himnu ili na minutu šutnje. Amerikanizacija je to dotukla, ali ima nas još koji se sjećamo.

Možda je netko pogrešno shvatio. Ne plješće se himnoj vecse nakon himne plješće - IDEMO! Lijevi jugoaktivisti na drugu stranu prikazuju sve kao novo bratsvo i ljubav. Na utakmici i nije bilo više od desetak srba. Uglavnom su bili navijači dvojih momčadi. Tako da NE zviždanje himnoj ne znači da su nas Srbi zavoljeli. Kao da mi samo to čekamo. Zviždali ne zviždali, ne zanima! Ne trebaju nam bar idučih 100 godina. Svako bratimljenje sa njima vodi u novi rat.

Morti zato kaj je dvorana bila prazna ?!

Zapravo tvrdite da je pobuna protiv Hrvatske bila potaknuta višedesetljetnom mržnjom. Ništa od toga nisam vidio niti doživio nego upravo suprotno. Koliko znam Vukovar, Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Slavonski Brod u kojem je ubijeno samo 1992. godine 29ero djeca posljedica su oružanog napada na hrvatske gradove i mjesta. Selo Čavoglave bilo je 1992. godine u okruženju, a nakon Vukovara i Škabrnje. Svi oni koji se vide u spotu tada nisu znali da li će preživjeti opsadu. I tijekom 2. vj,. rata taj dio Zagore stradao je od istih.

Pljesak se nije čuo jer ga nije ni bilo, nego su ga izmislili projugoslovenski mediji u Hrvatskoj. Poznato je kako se kod jake tuge i čežnje ljudima može pričinjavati puno toga. Tako recimo, mogu vidjeti obrise ili čuti glas davno umrle voljene osobe. Nešto slično se očigledno dogodilo i hrvatskim novinarima u Beogradu. Nije njima lako i treba ih razumjeti, kao i svakog čovjeka koji pati.