Hrvate su tijekom povijesti snažno obilježile migracije. U različitim vremenima odlazilo se iz različitih razloga. Ponajviše iz ekonomskih i političkih. Ako je neko mjesto simbol iseljavanja, onda je to Duvno, odnosno Tomislavgrad. Zbog svoga nacionalnog naboja do demokratskih promjena nije se uklapalo ni u jedan sustav. Svi su ih režimi, od Osmanskoga Carstva, Habsburške Monarhije, njemačkih nacista, jugoslavenskih komunista, progonili, a one što su ostajali iscrpljivali su siromaštvom.
Čim je osamdesetih bivša država liberalizirala odlaske na Zapad, Duvnjaci su pohrlili prema njemu. Uglavnom mladići i očevi u punoj radnoj snazi. Sa završetkom rata odlazile su cijele obitelji, među njima i intelektualci koji su imali dobra radna mjesta. U Tomislavgradu danas živi oko 30 tisuća stanovnika, a nekoliko generacija izvan njega ima oko 100 tisuća. To ga svrstava u jedno od najraseljenijih mjesta u svijetu. Na to podsjeća i spomenik gastarbajteru u središtu grada, koji se nalazi u zagrljaju Bosne, Dalmacije i Hercegovine. Zato je često ono "i" između BiH i RH. Danas su i oni koji su ostali i oni koji su otišli jednako razočarani što su nakon svih desetljetnih snova (p)ostali samo hrvatska dijaspora.

Lijepe su Hrvatice iz Zagore iz Istre iz Slavonije iz Dalmacije iz Bosne iz Hercegovine...