U srijedu 26. kolovoza izborom novog predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca završit će saga koja je početkom godine započela seks-aferom utjecajnog čelnika te udruge Bernarda Jakelića, a kulminirala odlaskom dvoje vodećih ljudi – glavnog direktora Davora Majetića i predsjednice Gordane Deranje. Zašto je HUP važan? Iako je riječ o privatnoj udruzi, HUP okuplja najveće kompanije i industrijalce iz gotovo svih grana gospodarstva, koji zajedno zapošljavaju 100 tisuća ljudi pa je zbog te činjenice legitimno da bude socijalni partner državi. Bez dogovora s HUP-om i sindikatima, vlast u pravilu ne predlaže nijedan zakon iz područja radnih odnosa te gospodarske i socijalne politike. Pojednostavljeno, HUP je moćna organizacija koja utječe na većinu tokova hrvatske gospodarske i socijalne zbilje.
Isto tako, HUP je skup moćnih pojedinaca koji povrh funkcija u kompanijama u kojima rade, udrugu poslodavaca često koriste za ostvarenje osobnih ambicija. A tim se ambicijama katkad ukrste putovi. Otkako je osnovan 1993., HUP je rijetko kada bio predmet interesa šire javnosti. Njegove aktivnosti pratili su samo specijalizirani ekonomski časopisi, a na prednje stranice novina dolazio bi samo nakon sastanaka gospodarsko-socijalnog vijeća. Svi čelnici HUP-a, osim prvog predsjednika Ivice Todorića, bili su odmjereni menadžeri, široj javnosti pomalo „dosadne“ persone poput već spomenutih Majetića i Deranje ili nekadašnjeg Tuđmanova ministra Ivice Mudrinića. A onda su u ožujku, na početku koronakrize, mediji objavili da je Bernard Jakelić, zamjenik glavnog direktora HUP-a, dobio otkaz nakon što ga je desetak kolegica prijavilo za seksualno uznemiravanje.
Jakelić je radio u HUP-u 24 godine. Šok i nevjerica! Organizacija u kojoj je u 27 godina postojanja najveća „afera“ bila opoziv nekadašnjeg predsjednika Ivana Ergovića, odjednom je postala zanimljiva većem dijelu medijske scene. O tome što se zaista dogodilo postoje dvije teorije: službena, koja kaže da su Bernardića kolegice, nakon što su skupile hrabrost, prijavile pravobraniteljici za ravnopravnost spolova poslije čega za njega i vodstvo HUP-a nije bilo izlaza. Međutim, iz istupa nekih bivših članova te udruge u to vrijeme, koji su upirali prstom na ljude pozicionirane iznad Jakelića, dalo se naslutiti da se u pozadini odvija borba za prevlast u HUP-u. To su tvrdili i insajderski izvori.
Prema toj teoriji, Jakelić je u čitavoj priči manje važna figura, a poslužio je kao mamac za veće ribe. Bio je laka meta zbog svog pretjerano neformalnog stila ophođenja sa zaposlenicima. HUP je promptno raskrstio s Jakelićem, ali sporna je postala otpremnina koju je dobio. Meta je sad bio glavni direktor Majetić, koji je otpremninu isplatio, a posredno i predsjednica Gordana Deranja, koja je u tom trenutku odrađivala protustatutarni treći mandat. Novčana naknada za odlazak „ugnjetavaču žena“ izgledala je na prvu kao šaka u oko. Međutim, zanemarila se činjenica da Jakelić poriče (ne)djelo te da konačni pravorijek treba dati DORH, odnosno sud nakon provedenog eventualnog pravosudnog postupka. Kako bilo, iz HUP-a su odletjeli i Majetić i Deranja, što je bio jedini mogući odgovor na štetu koju je reputacija HUP-a u aferi pretrpjela. Izborom novog čelnika HUP bi trebao otvoriti novu stranicu.
Kako stvari stoje, Vijeće članova, njih šezdesetak, birat će između tri opcije: predsjednika Uprave Podravke Marina Pucara, čelnika Plive Mihaela Furjana i direktora Prima grupe Renata Radića. Što bi HUP mogao dobiti izborom jednog od ova tri kandidata? Sva trojica generacijski su bliska, u kasnim 40-ima, na vrhuncu karijere. Pucar i Furjan profesionalni su menadžeri s dugogodišnjim uspješnim karijerama u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Pucar je karijeru izgradio u Podravci, gdje je bio član uprave, nakon toga vodio je Zvečevo, a prije četiri godine vratio se u Podravku na čelo te tvrtke. Sudeći po rezultatima koje ostvaruje Podravka, Pucar se pokazao vrlo uspješnim. Čak i u pandemijskim uvjetima Podravka je nastavila s rastom prihoda i profita, koji je u odnosu na prošlu godinu porastao za više od 15 posto. Furjan je čitavu karijeru proveo u farmaceutici, osim kratkog razdoblja kada je bio u Hrvatskoj pošti. Predsjednikom uprave Plive imenovan je 2015., kada je dotadašnji šef Tihomir Orešković postao premijer.
Točne Plivine poslovne rezultate teško je detektirati jer ta je kompanija od 2008. u sastavu izraelske Teve. Zna se samo da godišnje ostvaruje oko 5 milijardi kuna prihoda, od čega 90 posto u inozemstvu. Za razliku od ove dvojice, Renato Radić je i vlasnik tvrtke koju vodi. Kako se radi o privatnoj kompaniji koja nije na burzi, financijski rezultati poslovanja nisu javni. Zna se samo da Radić u Primi, koja se bavi izradom i prodajom namještaja, zapošljava oko 2000 ljudi, da je firmu osnovao s ocem i braćom 1995. te da ima osam tvornica i više od 60 salona.
Prema upućenim izvorima, sva trojica imaju šanse da u srijedu budu izabrani. Iako je povučen i široj javnosti nepoznat, kao Radićev ključni adut članovi HUP-a ističu političku i gospodarsku neovisnost. Pucarov adut je dokazana uspješnost u poslovanju, a nisu zanemarive ni njegove komunikacijske vještine i dobre političke veze. Furjan se u svojoj kandidaturi oslanja na podršku grupacije koja je i pokrenula promjene u HUP-u, otvorivši u ožujku aferu s Jakelićem. Međutim, neki članovi Vijeća koje bira predsjednika tu okolnost smatraju otegotnom jer bi se njegovim izborom podjele u HUP-u samo produbile. Stoga prevladava mišljenje da bi Pucarov izbor u ovom trenutku bio najbolje rješenje za HUP.
Prva stvar koju bi trebalo napraviti u Hrvatskoj, a vezana je uz HGK, jest ukinuti obaveznu članarinu koju plaćaju apsolutno sve tvrtke, radile, ne radile... Potpuno beskorisna organizacija sa stotinama zaposlenih koji ne rade ništa i direktorima koji se samo šepure po medijima.