Kažu da je prijateljstvo sa psom najbolja pogodba koju je čovjek ikada sklopio.
To svakako može posvjedočiti Matko Škalamera, poznat po brojnim akcijama spašavanja u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, čiji je član od svoje punoljetnosti. Poseban u mnogočemu, pa tako i u tome što je već kao 13-godišnjak krenuo na alpinističke tečajeve, Matku je, čini se, bilo predodređeno da 2004. nabavi belgijskog ovčara vrste malinois, osobitih kvaliteta, koji se kroz njihov zajednički život isto tako pokazao posebnim.
Odnedavno ga nema, zbog čega članovi HGSS-a s tugom kažu: “...E, kakav je to bio pas”. Naravno, gdje je bio Matko, tu je bio i Tau.
Položio je najteži ispit
– Namjenski sam uzeo psa za rad u GSS-u. Primarna mu je zadaća bila tražiti ljude, rekao bih prava “radna mašina” – počeo je svoju priču Škalamera. Tau je bio dobar, kvalitetan, zreo pas, priznaje pomalo skromno, no obuke koje je prošao potvrđuju da je ovaj potražni pas bio jedinstven, nepogrešiv. Ipak, uz svoju radnu ulogu, Tau je bio i Matkov kućni ljubimac.
– Supruga isto ima svoga radnog psa. Prilagodili smo tome život, volimo ih, možemo se s njima maziti, stalno smo u kontaktu. Kada odlazimo na obiteljski božićni ručak, idu s nama. Prate nas i u svim drugim prilikama, isto je tako kada idemo na godišnji odmor, na penjanje. Jasno, s njima se redovito trenira – kaže Matko, koji je 2006., kada je Tau imao manje od dvije godine, s njime položio prvi, osnovni ispit u HGSS-u za traženje živih ljudi.
Samo godinu dana poslije položili su i napredni ispit. Tau je tako prvi pas u Hrvatskoj koji je položio napredni ispit HGSS-a za traženje živih i mrtvih ljudi.
Sportskim riječnikom, Matko i Tau zaista su bili 'dream team'
– Negdje od 2009. uz redovite aktivnosti u HGSS-u angažirao sam se i dodatno. U okviru Hrvatske udruge za obuku potražnih pasa HUOPP Rijeka išao sam polagati ispite potrebne za traženje u ruševinama. Osim svih predispita, položio sam s Tauom i najteži ispit na svijetu, koji organizira IRO (International Rescue Dog Organization). Nakon njega bili smo u europskom timu od 50 ljudi koji su spremni na poziv i intervenciju međunarodnog karaktera svugdje u svijetu – kazao nam je Matko, koji u svakoj prilici o zajedničkim uspjesima govori u množini.
Sportskim rječnikom rečeno, Matko i Tau zaista su bili “dream team”. Na sreću, nisu imali potrebu spašavanja unesrećenih pod ruševinama. No, bili su u pripravnosti zbog nesreće u Češkoj, kada se srušilo nekoliko zgrada.
Nasljednik Thomas
Inače, Matko pripada prvoj, tada malobrojnoj generaciji HGSS-ovaca koja je nekada pokrivala teren cijele Hrvatske. Tada smo jurili od Slavonije do Dubrovnika, kaže Matko, te napominje kako je u posljednje vrijeme sve više potraga.
Na žalost, početkom prosinca Tau je uginuo od torzije želuca. Unatoč brzoj veterinarskoj intervenciji, nije mu bilo spasa. Matku ovaj veliki gubitak barem malo liječi tromjesečni malinois Thomas.
– Uzeo sam ga prije dva mjeseca s istim ciljem. Računao sam da ću s Tauom raditi još dvije godine, a da ovaj mali uz njega uči i bude spreman kada Tau ode u mirovinu. Teško mi je, znao sam da će Tau biti umirovljen, ali nisam računao na ovakav kraj. Dogodilo se u službi, za dvodnevnog treninga na Sljemenu, odradio je prvi dan, a sve se dogodilo tijekom noći. Spašava me ovaj mališan – kaže Matko te se prisjeća brojnih situacija kada je isključivo o Tauu ovisio ishod akcije.
– Tražili smo čovjeka u okolici Kastva. Ljudi su propješačili i detaljno pregledali teren, ali nisu ga uočili. Kada sam pustio psa, našao ga je za desetak minuta – ponosno kaže Matko.
Službeni pas uvijek mora biti u treningu, u 'fit' formi
U službi je Tau bio vrstan i predan radnik. Službeni pas uvijek mora biti u akciji, treningu, u “fit” formi, objašnjava Matko. Povijest njegovih akcija spašavanja je bogata. Izdvaja jednu, zbog koje je, priznaje, i suzu pustio.
– Sjećam se kada smo pronašli sedmogodišnjaka. Već smo mislili da mu nema spasa. Preživio je dane i noći pod takvom grmljavinom da su i spasioci na terenu jedva izdržavali. S nama su bili i psi. Čuli smo ga kako doziva pomoć i odradili svoje – ispričao nam je Matko Škalamera, čija je životna misija pomagati ljudima u nevolji. Ovaj volonter sa specijalizacijom vodiča psa za potragu ujedno je i prvi čovjek područnog Ureda zaštite i spašavanja u Rijeci.
https://www.vecernji.hr/kucni-ljubimci/covjek-i-pas-nerazdvojni-i-u-akcijama-spasavanja-374304
Nadam se da je gospodin Škalamera organizirao karmine dostojne takvog pasa!