Oko vode, odnosno za vodu ratuje se već tisućama godina. Točnije, povijesni podaci pokazuju da su prvi sukobi izbili prije 5000 do 6000 godina, što svjedoči o tome koliko je već dugo voda jedan od ključnih faktora u geopolitičkim odnosima. A da je situacija sve teža, govori pak podatak da se većina od svih zabilježenih sukoba dogodila u 20. i 21. stoljeću. Štoviše, podaci UN-a pokazuju da je samo u drugoj polovici prošlog stoljeća došlo do više stotina razmirica, no od 1948. godine do danas one su u 37 slučajeva dovele do većih sukoba.
Meta terorističkih napada
– Ratovi sljedećeg stoljeća vodit će se oko vode! – ustvrdio je još 1995. potpredsjednik Svjetske banke Ismail Serageldin, a pokazalo se kako nije bio u krivu jer voda s vremenom uistinu postaje nova nafta, odnosno „plavo zlato“. Najrizičnija područja su one zemlje koje već sada imaju problema s nestašicom, od Čada do Sudana pa sve do Jemena, Iraka, Pakistana i Afganistana.
Podaci UN-a pokazuju da su najčešći uzrok sukoba prekogranične vode, odnosno ona mora, rijeke i jezera koje „dijeli“više država. Primjer je rijeka Nil, jedna od dvije najdulje rijeke na svijetu, koja prolazi kroz ukupno 11 država. Pritom nemaju sve zemlje ujednačen pristup tom vodenom resursu. Tako je tadašnji egipatski predsjednik Anvar el-Sadat još 1979. godine izjavio kako je „voda jedino zbog čega bi Egipat opet mogao zaratiti“.
S druge strane, UN dodaje kako je u zadnjih 70 godina potpisano 295 međunarodnih sporazuma vezanih uz vodu kako bi se mogućnost sukoba minimalizirala. Također, UNESCO ističe kako je teško u nekim ratovima odrediti točan uzrok i povod pa mnogo puta nije ni sasvim jasno koliko ulogu voda uistinu igra.
Činjenica jest da su vodoopskrbni i hidrotehnički sustavi česta meta napada u ratovima, a stručnjaci smatraju kako će, uslijed porasta broja stanovništva i povećane potrebe za vodom, ti sustavi biti i sve češća meta terorističkih napada. No bitno je naglasiti kako nije važna samo raspodjela i količina vode nego i njezina kvaliteta, a podaci pokazuju da je po tom pitanju situacija i više nego teška.
– Oko 2, 2 milijarde ljudi nema pristup pitkoj vodi, što uključuje 785 milijuna ljudi koji nemaju zaštićen izvor vode na udaljenosti od pola sata – stoji u izvješću UNICEF-a i Svjetske zdravstvene organizacije. Također, predviđa se da će se ta brojka u sljedećih 25 godina popeti na više od pet milijardi stanovnika. Pritom su najugroženije siromašne zemlje, gdje je 80 posto oboljenja prouzročeno konzumiranjem onečišćene vode, a godišnje zbog istog razloga umire oko pet milijuna ljudi.
Klimatski uvjeti, zagađenja, prevelik broj stanovnika, industrija i otpadne vode, samo su neki od razloga zbog kojih neki dijelovi svijeta imaju problem nedostatka pitke vode, a najlošija kvaliteta vode je u Africi i Aziji gdje gotovo tri četvrtine stanovništva nema pitku vode.
Upravo je u Africi svakodnevna borba za pitku vodu veliki teret siromaštva koje obolijeva od bolesti kao što su kolera, kuga, trahoma, salmonela… Pritom su najčešće žrtve – oni najmlađi. Također, osim nedostatka vode za piće, pojavljuju se problemi propasti usjeva, umiranja stoke i ekstremnog siromaštva, pa tako u ovim dijelovima svijeta voda nije izvor života nego propasti.
I Europa ima problema
Nisu samo udaljeni i siromašni kontinenti oni koji se bore s nestašicom vode. Iako se može činiti da Europa ima obilje rijeka i jezera, problem opskrbe vodom utječe i na gotovo 100 milijuna ljudi u Europi, a veliki su problem suše koje su sve učestalije.
Dostupnost vode i društveno-ekonomske djelatnosti neravnomjerno su raspoređeni, pa tako neke regije u Europi imaju velikih problema s opskrbom. Štoviše, podaci pokazuju da trećina Europe ima trajne ili privremene probleme, a to se najviše odnosi na jug kontinenta, odnosno Portugal, Grčku i Španjolsku koje su već doživjele teške suše u ljetnim mjesecima.
Zbog povećanog broja stanovnika u posljednjih 50 godina, potražnja za vodom u Europi sve je veća, pa su se obnovljivi resursi vode smanjili za 24 posto po glavi stanovnika. U problemima je i London, koji nosi epitet „najsušniji“grad u Europi, dok je Australija poznata kao „najsuši“kontinent“i bori se a nestašicom pitke vode, pa su uvedene mnoge restrikcije i redukcije.
Hrvatska na vrhu
Prema podacima Eurostata, Hrvatska ima najviše zaliha vode po glavi stanovnika u EU, slijede Finska i Švedska, a pri vrhu su još Island, Norveška... Prema zalihama pitke vode, također smo u samom europskom vrhu te se ubrajamo u 30 najbogatijih zemalja svijeta. Hrvatske se brojke kreću oko 30.000 metara kubnih po stanovniku, a pravo bogatstvo predstavljaju podzemne vode koje čine čak 90 posto resursa. Također, Hrvatska se ističe kvalitetom vode pa tako većina stanovništva i dalje ima taj „luksuz“da pije vodu iz slavine.
Na izvorima su. Već stranci i domaći izdajnici koji su dobili koncesije mukte uzimaju vodu država od toga ima malo koristi velika lova se vrti i svi su u talu.. Ali da se i to riješiti goni bandu s izvora.