Oh, voljeni moj Führeru, jučer sam čitala Vašu toliko cijenjenu
knjigu i ono što sam pročitala nije moglo ući u moju glavicu; nisam
bila sigurna jeste li se šalili ili ste mislili ozbiljno. Ah, već sam
se sva rastopila od silne radosti. Budući da ste Vi jedini čovjek
kojemu sam se oduvijek divila, bilo bi predivno darovati Vam sreću.
Kako ste inače, dragi moj Führeru; nadam se dobro. Molim Vas,
čuvajte se prehlade. Triput Sieg Heil!”
Tako je u ljeto 1938. Gertrud Juliane iz Koblenza izrazila ljubav
voljenom Adolfu Hitleru, čija je popularnost u Trećem Reichu u to
vrijeme bila na vrhuncu. Mlada Gertrud bila je jedna od mnogih njegovih
obožavateljica, a njezino pismo samo je jedno od desetaka tisuća drugih
koje je njemački narod slao zloglasnome kancelaru.
U moskovskim arhivima (kamo ih je odnijela Crvena armija) pronašao ih
je njemački povjesničar Henrik Eberle, istražio ih, komentirao i prošle
godine objavio u knjizi “Pisma Hitleru – pisma naroda svome vođi”.
Javnosti je time prvi put omogućen uvid u dokumente iz razdoblja
1925.-1945. koji svjedoče o bezgraničnoj odanosti njemačkoga naroda
svome Führeru.
Ta autentična povijesna građa, koja otkriva raspoloženje u Njemačkoj
uoči i nakon Hitlerova dolaska na vlast, prava je riznica za
povjesničare, sociologe i psihologe jer nudi dosad neslućene spoznaje o
tome kako se jedan narod doslovce klanjao najvećem zločincu 20.
stoljeća. Zahvaljujući riječkom nakladniku IPD-u i Večernjem listu, ta
senzacionalna pisana svjedočanstva od danas su dostupna i hrvatskim
ljubiteljima publicistike.
Uvjereni u ljubav
U silnom mnoštvu pisama nalazimo ljubavne ponude, zakletve na vjernost,
izraze beskrajnog divljenja, zahvale, pjesme, molitve, zamolbe,
prijedloge, a u manjem broju i prosvjede. Mnoga od njih pročitao je
osobno Hitler te na njih i odgovorio, a za sva ostala pobrinuli su se
voditelji njegove privatne kancelarije Rudolf Hess i Albert Bormann.
Hitleru su pisale vatrene obožavateljice, pobožne malograđanke,
zagriženi antisemiti, poltroni, pjesnici, vidovnjaci, izumitelji,
učitelji i učenici, roditelji i djeca, redovnice i svećenici, članovi
Nacionalsocijalističke stranke...
Bilo je muškaraca, žena i djece koji su doista bili uvjereni u svoju
ljubav prema Hitleru. Nazivali su ga novim Mesijom, vođom koji će ih
osloboditi omraženog Versailleskog sporazuma, spasiteljem, izbaviteljem
od židovstva, smatrali su da je poslan po milosti Božjoj da probudi
veliku naciju i obnovi njemački vojni genij. Učinili su od njega mitsku
figuru. Podupirali su ga, no okrenuli su mu leđa kad ga je napustila
ratna sreća.
Broj pisama koja je Hitler primao govorio je i o njegovoj popularnosti.
Godine 1925. njegova bi pisma stala u jednu mapu za spise, no 1933.
bilo ih je već oko pet tisuća. Godine 1934. pristiglo je najmanje
dvanaest tisuća pisama, 1941. više od deset tisuća, a u travnju 1945.
rođendan je Hitleru čestitalo manje od stotinu ljudi.
Ljudi su se omiljenome vođi dodvoravali na različite načine. Jedna
veleposjednica poslala mu je u zimu 1933./1934. poveću pošiljku meda.
“Moj Führeru”, napisala je, “neka okus ovog prirodnog,
netretiranog pomeranijskog proizvoda ublaži veliki gubitak Vaše duhovne
i tjelesne energije. S divljenjem i ljubavlju, Vaša...” Obožavateljica
Lotti, pak, posvetila mu je pjesmu: “Za Tebe se sve, sve mora učiniti/
Pa i reći Ti da bi se trebao odmoriti./ Cijeli dan u radu ne
posustaješ/ Jer kraja nema mukama Tvojim/ Zato i dalje tako dobar vođa
bit ćeš./ Dragi Führeru, mislim da znaš što ti reći želim./ Snažan
Sieg Heil našemu Führeru! Tvoja zahvalna Lotti H.”
Vođa Trećeg Reicha imao je i poslovnih ponuda. Tko zna koliko bi
zaradio da je 1932. dopustio vlasniku jedne tiskare da na njemačko
tržište plasira Hitlerovu cigaretu i Hitlerovu cigaru. Sa sličnim se
nakanama Führeru obratio i poduzetnik koji je htio lansirati novi
filtar za cigarete koji “zadržava 70 posto nikotina” te cigarete
“Hitler”. Tvrdio je kako te cigarete bez štetnih
posljedica smiju pušiti čak i ljudi kojima je pušenje strogo zabranjeno
zbog bronhitisa ili upale grkljana!
Ošišao bi Führera
Već u prvim tjednima nakon što je postao kancelarom, Hitler je bio
preplavljen sličicama svetaca, izvezenim rupčićima, kravatama i
čarapama. Na dar je dobivao runoliste, a bilo je i onih koji su mu
htjeli prepustiti svoga “dobrog psa čuvara”. Vrlo je neobično pismo
frizera Curta Rudolfa iz 1935. godine koji je poželio doći u Berlin s
posebnom nakanom: “Pun nade pitam mogu li dobiti odobrenje da jednom
ošišam našega Führera?
Kad biste mi to omogućili, za mene bi to bio najsretniji trenutak u
životu. Pribor za šišanje vrlo bih rado sam donio. Spreman sam i
otrčati do Berlina. Sve bih učinio za to. Nije upitno bih li našega
Führera dobro ošišao, jer u svom poslu imam dovoljno prakse i mogu
udovoljiti svakom zahtjevu...”
I ova svjedočanstva pokazuju da nacistički režim nikad ne bi mogao
opstati bez Führerova kulta, bez mita o Hitleru. Fanatično
obožavanje širokih masa bilo je presudno za jačanje destruktivne sile
divovskih razmjera.
PISMA HITLERU Senzacionalna pisana svjedočanstva o odanosti njemačkoga naroda zloglasnome vođi
