Vojislav Šešelj kandidirao svoju suprugu za predsjednicu Srbije

. ..EEE Šešelju-Uzalud Ti tvoji magisteriji i doktorati jer ba KASNIŠ za MAJSTOR-MARŠALOM TITTOM bar 6-7.godina kad je TITTO nudio svojoj Jadranki na povjerenje isto a ona kao što će i tebi tvoja Jadranka pokušat zabit vile u leđa. ..P.S.Sad te Haški tribunal moze,mozze ladno pušćat kući jer ba tvoja bivša Jadranka će te pokušat dokrajčit kao i mene moja. ..Milanče od Bandića. ..

Ceca Šešeljeva ?

06.04.2012. u 17:06h My Style je napisao/la: Gospodo iz Vjesnika, on je optuzen za ratne zlocine, nije proglasen krivim, sto znaci da jos nije proglasen za ratnog zlocinca ! Kako to ne uzimate u obzir?? ------------------------ nepismeni srbi-komentiras u Vecernjem

Sve ostaje u retardiranoj familiji.

Zbog povijesne istine, a i kako bi podsjetili srbijanske gubitnike na nebrojene poraze koje su doživjeli od HRVATA I HRVATSKE VOJSKE..... Najveća bitka ustaša i četnika, odigrala se od 30.ožujka do 8. travnja 1945. godine i na Lijevča polju, na golemoj ledini kod Banja Luke gdje su se sukobile regularne snage NDH s gomilom četnika u povlačenju prema Sloveniji.Četnici pod zapovjedništvom Pavla Đurišića povlačili su se prema zapadu, dakle preko teritorija NDH i zaustavili se nakon niza masakara po hrvatskim i muslimanskim selima u sjevernozapadnoj Bosni. 30. ožujka 1945. četničke snage su prešle rijeku Vrbas i zauzele selo Razboj. Odatle je četnički Sandžački korpus krenuo prema rijeci Savi i selu Dolinama na putu prema Bosanskoj Gradišci. U isto vrijeme tri satnije 5. bojne 10. ustaškog Stajaćeg djelatnog sdruga su po zapovjedi generala Metikoša krenule iz Banja Luke prema Bosanskoj Gradišci te zauzele položaj kod sela Gornje Doline.

Nadalje, 2. travnja general Metikoš je s oklopnim snagama 6. hrvatske divizije napao četnike nedaleko Dolina i odbacio ih u poludnevnoj borbi. Tom prilikom ustaše su zarobili četničkog oficira kapetana Mijukovića. Crnogorac po nacionalnosti, pristaša ideje nezavisne Crne Gore i sljedbenik Sekule Drljevića, Mijuković se nije slagao s četničkom ideologijom i dao je ustaškim časnicima informacije o namjerama četničke vrhovne komande.

Iz dobivenih podataka general Metikoš i zapovjednik 17. hrvatske divizije general Marko Pavlović donose odluku o što skorijem odlučnom udaru na četnike. General Pavlović je isti dan prebacio u Bosansku Gradišku Oklopni sklop iz Novske i Topnički sklop iz Nove Gradiške te poslao još dvije pješačke bojne. Metikoš i Pavlović su se sastali u Bos. Gradišci i dogovorili plan napada. 5. bojnu 10. Stajaćeg djelatnog sdruga su postavili u mjesto Vrbačko kao osiguranje od mogućeg partizanskog napada. Istog dana u 12.00 sati ustaško topništvo je s tri mjesta započelo artiljerijsku vatru na četnički Sandžački korpus. Istodobno je ustaški oklopni sklop od 24 oklopna vozila i 4 tenka punom brzinom ušao u Doline i vatrom iz strojnica počeo pucati po četnicima koji su počeli bezglavo bježati. Nakon sat vremena borba je bila gotova.

Ispitivanjem zarobljenih časnika ustaše su saznali da su četnici planirali taj isti dan napasti Bosansku Gradišku. Saznali su i sastav četničke vojske: Sandžački korpus, kojim je zapovijedao kapetan Kalajitović, Drinski korpus pod zapovjedništvom vojvode Draškovića te 5.000 crnogorskih četnika pod zapovjedništvom vojvode Agrama. Saznali su i da su četnici tijekom dolaska na to područje imali pomoć Nijemaca. Zbog neočekivanog poraza njihove prethodnice, u glavnini četničke vojske došlo je do razmirica pa i do oružanog obračunavanja među oficirima. Vojvoda Đurišić je tada dao strijeljati nekoliko crnogorskih četničkih časnika kako bi primirio ostale i spriječio pobunu. No to je samo pojačalo nezadovoljstvo Crnogoraca koji su najvećim dijelom bili prisilno mobilizirani i nisu se željeli boriti za ideju Velike Srbije. Kako je kapetan Mijuković pred ustaškim časnicima i predvidio, u noći 2./3. travnja 5.000 Crnogoraca je dezertiralo iz četnika, prešlo ustašama i ponudilo im pomoć u borbi protiv četnika.

Ipak 6. travnja u 6.00 sati četnički odredi Garani i Omladinski odred pod vodstvom kapetana Perišića uspjeli su se probiti između bunkera i krenuli napasti 3. bojnu s leđa. General Pavlović je s dijelom svoje divizije začepio mjesto četničkog prodora, a zatim svoju pričuvu, dvije oklopne satnije, poslao cestom Bukovac-Turjak u pomoć 3. bojni. S ostatkom snaga Pavlović se dao u lov na četničku grupu koja je činila oko 1.000 ljudi. Uskoro su ih njegove oklopne snage sustigle i napale, pritisak na 3. bojnu je otklonjen, a od 1.000 četnika ubijeno je 500 dok su preostali pobjegli prema Kozari. 3. bojna, ojačana dvjema oklopnim satnijama krenula je u lov na preostalih 500 četnika. Dva dana kasnije jedna bojna 4. hrvatske divizije pod zapovjedništvom generala Zdenka Begića naišla je na tu četničku grupu i u potpunosti ju uništila. Tijekom noći sa 6. na 7. travnja zahvaljujući radu ustaških diverzanata panika u četničkim redovima dostiže vrhunac i četnici počinju bježati s lijeve na desnu obalu rijeke Vrbas s namjerom da se rasprše po obližnjim šumama.

Točno u 11.00 sati snage 6. i 17. hrvatske divizije započinju opći napad na četnike koji su se ukopali oko Razboja. Preko Dolina i Glamočana prema razboju kreće 1. oklopni sklop Ustaške obrane predvođen sa 4 tenka, a za njim motorizirana strojnička satnija i kamioni s pješadijom. Jedan oklopni sklop 1. sdruga Ustaške obrane kreće cestom Brezovljani-Glamočani. S juga Oklopni sklop 6. divizije tjera četnike iz mjesta Kukolj prema Razboju. Iza njega dolaze motorizirana strojnička satnija i dvije pješačke bojne koje započinju s četnicima frontalnu borbu. Domobrani izlaze iz bunkera i otvaraju oštru strojničku vatru.

Pod naletom ustaških tenkova i oklopnih kola lomi se četničko desno krilo i ustaše dospijevaju u njegovu pozadinu te ga strojnicama tuku s leđa. Četnički Drinski korpus se osipa, a četnici uzalud pokušavaju zatvoriti mjesta ustaškog prodora. Pod neprekidnom ustaškom vatrom popraćenom ručnim bombama nastaje panika i rasulo među četnicima. Četnici napuštaju svoje položaje i pokušavaju se spasiti bijegom, ali uzalud jer su bili opkoljeni sa svih strana. Ustaško pješaštvo uništava i posljednji otpor četnika koji se predaju. U 13.00 sati bitka je bila gotova. Crnogorci koji su prethodnih dana dezertirali iz četnika pokopali su mrtve. Ratni plijen je bio golem. Zarobljeno je oko 5.000 četnika, među njima i vojvoda Đurišić koji je pronađen kako se skriva ispod kola nadajući se da će po noći pobjeći. Morao je biti pažljivo čuvan da ga Crnogorci ne bi ubili.

Nakon bitke Đurišić, a s njime i 1.500 njegovih časnika i istaknutijih četnika, odvedeni su u ustaški logor u Staroj Gradišci gdje su nekoliko dana kasnije svi pobijeni. Nepoznato je što je bilo s preostalih 3.500 četnika, a najvjerojatnije su i oni pobijeni, samo na nekom drugom mjestu. Na kraju je 5000 Crnogorca premješteno pokraj Siska gdje su držani pod nadzorom ustaških vlasti. Ostavljeno im je oružje i stavljeni su pod zapovjedništvo Pavelićevog crnogorskog saveznika Sekule Drljevića koji ih je proglasio Crnogorskom narodnom vojskom.

Zaključak Bitka na Lijevča polju je sukob koji se nedaleko Banja Luke odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga NDH s jedne strane te Jugoslavenske vojske u otadžbini, tj. četnika s druge strane. Snagama NDHH je zapovijedao general Vladimir Metikoš, a četničkima vojvoda Pavle Đurišić. Bitka je završena potpunim i zastrašujučim porazom četnika. Nakon 2. sv. rata četnički emigranti, ovu bitku i poraz od Hrvatske vojske nazivali su \'drugim Kosovom\'.

Dokazani ratni zločinac Šešelj dobit će (ako ga uopće i osude) 28 godina zatvora za genocidnu politku prema Hrvatima i ostalim nesrpskim stanovništvom (Bošnjacima, Albancima, Mađarima, Romima) u RH, BiH i Vojvodini, a general Gotovina će odguliti 24 godine za oslobođenje okupiranih hrvatskih krajeva. Uzmimo u obzir da je Šešelj već osam godina u pritvoru, sad ga osude i za dvadeset je na slobodi. Imat će 78 godina i opet je na slobodi.

Zbog srbijanskih zločina i zločinaca tipa kao šta je Šešelj, sramota me što sam srbijanac.

Bitka na Lijevča polju je sukob koji se nedaleko Banja Luke odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga NDH s jedne strane te Jugoslavenske vojske u otadžbini, tj. četnika s druge strane. Snagama NDH jee zapovijedao general Vladimir Metikoš, a četničkima vojvoda Pavle Đurišić. Bitka je završena potpunim i zastrašujučim porazom četnika. Nakon bitke Đurišić, a s njime i 1.500 njegovih časnika i istaknutijih četnika, odvedeni su u ustaški logor u Staroj Gradišci gdje su nekoliko dana kasnije svi pobijeni. Nepoznato je što je bilo s preostalih 3.500 četnika, a najvjerojatnije su i oni pobijeni, samo na nekom drugom mjestu. Na kraju je 5000 Crnogorca premješteno pokraj Siska gdje su držani pod nadzorom ustaških vlasti. Ostavljeno im je oružje i stavljeni su pod zapovjedništvo Pavelićevog crnogorskog saveznika Sekule Drljevića koji ih je proglasio Crnogorskom narodnom vojskom.Nakon 2. sv. rata četnički emigranti, ovu bitku i poraz od Hrvatske vojske nazivali su \'drugim Kosovom\'.

Nužna je PACIFIKACIJA tzv. srbije, na ovaj ili onaj način.....i svođenje iste na povijesne granice....granice beogradskog pašaluka.

Zaključak Bitka na Lijevča polju je sukob koji se nedaleko Banja Luke odigravao od 30. ožujka do 8. travnja 1945. između Hrvatskih oružanih snaga NDH s jedne strane te Jugoslavenske vojske u otadžbini, tj. četnika s druge strane. Snagama NDHH je zapovijedao general Vladimir Metikoš, a četničkima vojvoda Pavle Đurišić. Bitka je završena potpunim i zastrašujučim porazom četnika. Nakon 2. sv. rata četnički emigranti, ovu bitku i poraz od Hrvatske vojske nazivali su \'drugim Kosovom\'.