Ne ponovilo se, uglas govore hrvatski proizvođači voća i povrća iako cijene njihove robe na tržnicama i u trgovačkim lancima ovih dana dosežu rekorde. Šljive su na zagrebačkom Dolcu krajem ovog rujna bile 81% skuplje nego u isto vrijeme lani, a čak 150% u odnosu na 2011., kada je hrvatske poljoprivrednike pogodio drugi ekstrem – suša, pokazalo je Večernjakovo istraživanje na deset hrvatskih tržnica. Kruške su u prosjeku skuplje 20% u odnosu na lanjski rujan, dok im je u odnosu na tri godine prije cijena u Zagrebu također 150% viša, kao uostalom i rajčice, paprike...
Kilogram salate 16 kuna
Najviša cijena rajčica, koje ove godine zbog manjka sunca nisu pošteno ni dozrele, danas je u Varaždinu, čak 15 kuna za kilogram, dok su u rujnu 2011. stajale šest kuna. Na osječkoj tržnici za obilaska Večernjakovih novinara uopće nije bilo salate. Na vukovarskoj i gospićkoj tržnici nema brokule, u Koprivnici ni šljiva ni blitve. Ekstremno kišna godina i vlaga, žale se proizvođači, “ubrale” su sve što su mogle, a ono što je ostalo zahvatile su bolesti poput plamenjače ili botritisa (truleži). Sve to utječe i na izgled i kvalitetu voća i povrća, a kako ponudu diktira potražnja, kilogram salate u Rijeci je visokih 16 kuna, 33% više na godišnjoj razini, a u odnosu na 2011. kad je stajao pet kuna – i 220% više! Luk je pak u Rijeci poskupio i 400%, jedino je u Karlovcu, koji pak bilježi poskupljenje glavice češnjaka za 500%, pojeftinio za 20%. Samo u Zagrebu Večernjakova potrošačka košarica voća i povrća ove je jeseni skuplja za 44,10 kuna u odnosu na 2011., u Rijeci za 60, a Splitu tek 3,50 kuna.
– Ma sve je istrunulo u polju. Najviše su podbacile kristalka i puterica koje najlakše zahvaćaju bolesti, a kako je kiša isprala i hranu biljkama iz zemlje, ništa nismo mogli učiniti. Ni pobrati ih. U mokra polja ne mogu ni ljudi ni strojevi, samo bi bilo još više štete – tvrdi zagrebački povrćar Stjepan Horvat te dodaje da je i blitva stradala, popjegavila zbog vlage.
I glavice zelja istrulile su iznutra, a ni od korjenastog povrća, peršina, mrkve, krumpira nije ostalo puno. Plastenička proizvodnja lakše je prošla, no tamo se, objašnjava, još uvijek proizvode manje količine hrvatskih potreba pa salata, koja se lani prodavala za nekoliko kuna, danas stoji 7-8 kuna, a kilogram i 20 kuna u trgovačkim lancima. Što to vrijedi kad je propalo više od 70% uroda.
– Dao bih dvije mokre za jednu sušnu godinu jer se naš trud, i uz činjenicu da je država inertna po pitanju navodnjavanja, ipak lakše zalije – kaže Horvat. Njive koje su poplavile ni idućih se 5-6 godina neće oporaviti. I na Danima zagrebačkih tržnica ovih se dana moglo vidjeti kako domaća roba ne izgleda ni dobro ni kvalitetno niti je bilo dovoljno. No visoke cijene kratkog su daha. Samo što nije pristiglo uvozno povrće iz Španjolske i drugih zemalja, upozorava Horvat.
Prema riječima predsjednika Hrvatske voćarske zajednice Željka Banjavčića, od voćnih su vrsta ove godine najlošije prošle jabuke, kojih je proizvodnja najskuplja i trebaju najviše pažnje, a ovih se dana prodaju u bescjenje, za manje od četiri kune za kilogram u trgovačkim lancima. Doista, i Večernjakova inspekcija potvrdila je da su jabuke, primjerice, u Zagrebu i većini gradova skuplje 20-ak posto u odnosu na 2011., a jeftinije nego lani za 25%. Što je najgore, u neredu na tržištu koje su zatrpale jeftine, stare jabuke iz EU više nitko od građana ne zna jede li te stare po višim cijenama ili ovogodišnje, domaće, po niskim.
– A upravo se to događa – tvrdi Banjavčić, ističući kako trgovci varaju potrošače i miješajući stare s novim.
No trenutačna je situacija takva da zbog prevelikog uvoza gro domaćih jabuka poput jonagolda truli u lošim vremenskim uvjetima na stablu jer trgovci proizvođače još drže na „vatri“ ne bi li im spustili cijene te im još nisu dostavili posude za branje. Neki se spašavaju prodajući ih jeftino na tržnicama, s čime će teško podmiriti troškove proizvodnje, transporta, štanda…
– To je samo zato što država ne zna upravljati tržištem i ne štiti domaću proizvodnju. Kad prispijeva domaće sezonsko voće i povrće, nijedan se trgovac u ostalim članicama EU ne usudi uvoziti. Tamo vlada jedan džentlmenski sporazum kojim se potiče domaća potrošnja, dok kod nas to očito ne važi – ogorčen je Banjavčić.
Ljudi manje kupuju
Skuplje su i Hrvatima najomiljenije voće – banane, za 20-ak posto. Čak se i mandarinama ovih dana cijena penje nebu pod oblake iako se već tjednima ponavlja da rekordan urod od 80.000 tona uz domaću potrošnju od svega 20.000 tona nećemo imati gdje plasirati jer se preko noći ne možemo prilagoditi standardima zapadnih članica EU, a na rusko tržište, gdje smo ih prodavali u rinfuzi, ne možemo. Cijena je 20-ak posto manja nego lani kada je urod bio 36.000, ali zato, primjerice, i 100% viša u odnosu na 2011., primjerice na zagrebačkom Dolcu.
– Mandarina se u dolini Neretve otkupljuje po cijeni od 2,50 kuna za 1. klasu, koje je 80 posto, dok je 2. klasa oko dvije kune. Stoga je svaka maloprodajna cijena iznad pet kuna bezobrazna – poručuje Mijodrag Kiridžija, predsjednik Udruženja voćara Mandarina.
No budući da su ekstremne meteorološke prilike ovog ljeta pogodile i druge zemlje Mediterana i ponuda ne zadovoljava potražnju, cijena limuna na tržnicama i u trgovinama doseže i 28 kuna, u prosjeku 34% više nego mjesec prije, 64% više nego u rujnu 2013. i 123% više nego u istom razdoblju 2011. Hrvatski prosjek lani je, naime, u posljednjem tjednu rujna bio 17,03 kune, zagrebački 14 kuna, a u 2011. godini 12,53, odnosno 11 kuna. U Zagrebu je, znači, poskupio 154%.
– S obzirom na urod, cijene su mogle ići gore i više, ali nisu jer ljudi evidentno manje kupuju. Samo u prvih šest mjeseci fizički je promet na zagrebačkim tržnicama 70% manji u odnosu na isto razdoblje lani – rekao je Miroslav Pupić Bakrač, glasnogovornik Tržnica Zagreb.
Surađivali: Izak Vrtarić, Ivana Barišić, Zvonimir Markač, Branimir Bradarić, Matea Vipotnik, Elena Čuljat, Snježana Bičak, Slavica Vuković, Iva Vidović Pocrnić
>> Kvartovska "tržnica" koja svoje kupce vraća u djetinjstvo
I tako, dok cijene hrane padaju na EU tržištu u Hrvatskoj rastu... jer su poplave u Slavoniji (gdje i inače rastu limuni i banane) uništile urode. A i svježa salata iz staklenika iz Nizozemske je također pretrpjela značajne štete. To je ta hrvatska logika gdje se je cijena hrane zapravo smanjila zbog sankcija Rusiji, a naši prekupci je prodaju skuplje jer im zarada od pojeftinjenja nije dovoljna. Lopovski mentalitet.