– Sve ovo je smiješno – prvo je što je izgovorio Vladimir Kurešić primajući nas nenajavljene u dvorište svoje farme kod Marije Bistrice. Jak mu stisak ruke i srdačno izgovorena dobrodošlica svjedoče vlastitoj pravici i samouvjerenosti – brzo će, odaje mu to svaki pokret tijela, opravdati zašto je njegovo ime, točnije ime njegove tvrtke na popisu Ministarstva poljoprivrede – stavci za isplaćene poticaje s prošlogodišnjeg objavljenog natječaja.
Prijavio bih se i ove godine
I to poticaje za peradarstvo, iako već punih 28 godina vodi pogrebnu tvrtku! Da se njega pita, do našeg susreta na ogradi njegove farme pilića nikada ne bi ni došlo. Sigurno ne onoga susreta u kojem se pod upitnik stavljaju isplaćeni državni milijuni za modernizaciju njegova poslovanja
– Uđite – izgovara sigurno kao što je sigurna svaka molitva promrmljana u Mariji Bistrici. Zna, za točno dvije minute koliko mu je potrebno da s ulaznih vrata dvorišta došeće do glavnih vrata farme pilića, dokazat će svoju pravicu i nepotrebnu osudu da je milijune namijenjene uzgajivačima “zgrnuo” bez ikakve farme.
Nakon kratke potrage za njim, najprije u samom centru Marije Bistrice, vozimo prema Zlataru – ondje je, upućuju nas mještani – među poljima Kurešićeva farma, a ako Vladimira Kurešića nema kod kuće ili na groblju, onda je na farmi. U tome ga kraju dobro znaju – osim pogrebne tvrtke, ima i cvjećarnu, a nakon odrađena ukopa vraća se na posao s pilićima.
– Sretan sam jer sam dobio poticaje. Da na tome natječaju nisam prošao, prijavio bih se ponovo ove godine – počeo je priču o 2,4 milijuna kuna koje je iz Ministarstva poljoprivrede dobio za širenje poslovanja, i to na natječaju koji je bio raspisan još u vrijeme bivšeg ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine.
Otvara vrata svoje farme – jak je miris peradi – 15 tisuća pilića koliko ih je trenutačno u uzgoju, kaže, ne smije biti pod stresom. Razgovor prelazi u šapat. – Nisam bez djelatnosti i bez farme dobio taj novac Ministarstva – govori u postrojenju vrijednom 200 tisuća kuna, a kojeg će sada s dobivenim novcem širiti s postojećih 78 metara za dodatnih 52 metra u dužinu.
– Pogrebnik sam od 1989. godine, a 2001. sam odlučio proširiti svoju djelatnost na proizvodnju i uzgoj pilića, kunića i žitarice. Od tada sam u tome poslu i ovo su moji prvi dobiveni državni poticaji. Jedine poticaje koje sam prije toga dobio bili su oni Krapinsko-zagorske županije – kaže Kurešić. Na farmi je u odijelu – crna kravata i sako odvlače pozornost dok tako odjeven stoji među pilićima.
– Kravata i pilići? – komentiramo.
– Pozvan sam zbog smrtnog slučaja, a baš ga nikad nisam odradio u trapericama ili neprilično odjeven – odgovara smireno. Ispred farme parkiran je pogrebnički automobil – jedini radnik koji je zaposlen na farmi jučer je imao slobodan dan pa je sav posao pao na glavnog šefa.
Plaće radnicima ne kasne
U danu piliće nadgledaju dva puta po tri četiri sata jer, iako je farma suvremeno opremljena, nema od posla ništa, kaže, ako nije prisutna ljudska ruka. U pogrebničkom poduzeću zaposlene su dvije osobe. Posao s pilićima, kaže, ide jako dobro – imao sam zemlju, dio sam dokupio i tako je cijela priča krenula te 2001. godine.
– Proizvodnja je bitna stvar, ali procedura pokretanja ovog posla bila je toliko duga da sam već pomišljao odustati od ideje s pilićima. Zato mi je drago da sam dobio taj novac i zadovoljio uvjete natječaja, vjerujem da sam ga zaslužio jer nikada nisam bio u blokadi, plaće mojim radnicima ne kasne i moje poslovanje je uredno – zaključuje Kurešić.
>>Država kao pijani milijunaš – Kako je još jedan Jakovinin natječaj uzburkao duhove
>> Tomisalv Tolušić poručio: Kupujmo i jedimo hrvatsko
Kakav bombastičan noaslov u prethodnom tekstu. A sad odjednom, čovjek stvarno uzgaja piliće. Kad će se konačno stati na kraj senzacionalizmu i krenuti konačno objektivno pisati?