"Vlado nije kritizirao Tuđmana osobno nego njegovu politiku"

..nima nam DS´-a ..??..cúdno...

Tudjman se nikada nije suprostavio Ivanu Supeku i bojao se Vlade Gotovca koji je bio jedini pravi liberal na Hrvatskim prostorima Vladina jedina \"mana\" je to sto je bio politicar-romantik koji je vjerovao da u politiku ulazi zbog opceg interesaa Hrvatske, zbog davanja doprinosa ideji samostalne i slobodne zemlje svojim neospornim intelektom i promisljanjem. Ali romantici su podlozni utjecaju emocija, tako je i Vlado mozda povukao neke krive poteze, ali romanticima se to oprasta jer je emocija kojom oni ulaze u nesto jednostavno predivna. Nacin na koji je Vlado VOLIO Hrvatsku i nacin na koji je dozivljavao i srecu i tugu zbog Hrvatske me zadivljuje. Bila je to iskrena ljubav, bez trunke potrebe da on u icemu uziva u Hrvatskoj zemlji osim u cinjenici da je slobodna, nasa i lijepa. Ucinilo mi se u onih par navrata kad sam ga imao priliku slusati da je sam sebi govorio: za ovo sam ja robijao.... I kad su poceli raznorazni jebivjetri harati po toj njegovoj dosanjanoj Hrvatskoj bio je tuzan. Ali kao da je shvacao da to tako mora biti. Kao da se do zadnjeg trena trudio vjerovati u idealnu Hrvatsku u kojoj ce sve biti lijepo, a onda ga je realnost iz dana u dan zapljuskivala. Vidjelo se na njemu da se tesko miri s tim. Vlado je bio jedan od najvecih Hrvata koji su sanjali Hrvatsku. Za Hrvatsku je dao puno i od nje nista nije uzeo. I za mene je on jedan od branitelja koji je otvorio front davno prije nego je uopce rat poceo. Istinski borac za pravdu, za slobodu i njegov liberalizam proizlazi iz svjesnosti lanaca kojim su bili vezani ljudi u sustavu koji je i njega zavezao. Taj liberalizam tezi samo osloboditi covjeka i dati mu sansu da djeluje slobodno bez posljedica od strane drzave. Na zalost, sa slobodom dolaze i neke negativne stvari i cini mi se da je Vlado shvatio da je sloboda ideal o kojem sanjaju neslobodni, a za vecinu je to ipak prevelik teret. Mnogi nisu shvatili da sloboda znaci biti slobodan napraviti sve za svoju drzavu, nego su slobodu shvatili kao nacin da mogu uzeti sve od drzave. I ta iskrivljena percepcija slobode je kod Vlade navlacila teska lica i on je radi toga bio nesretan. Bio je nesretan jer Hrvati ni nakon 45 godina neslobode nisu shvatili sta je sloboda i kad su je dobili nisu je znali prepoznati ni cjeniti. Danas svi vidimo ono sto je Vlado za zivota govorio. Prodali smo slobodu za jeftine novce i san koji su sanjale generacije mi smo uspjeli ostvariti, ali taj biser koji nam je pao pod noge ponekad izgleda kao da je bacen pred svinje.

lucas-lucifer..., odseli se u BG kod Broza..-:))

patuljčica zato jer je čovjek bio normalan pa je shvatio da u državi Hrvatskoj nije suvislo kruh zvati hrvatski kruh, zelje hrvatsko zelje, čevape hrvatski čevapi, burek hrvatski burek, pa i Liberali su valjda hvatski. Ill bi ti i takvii biseri pomislili da su to turski liberali ili avganistanski.

Veliki intelektualac je otišao prerano. Poslije njega su došli neki drugi Gotovci....

da je predsjednik hrvatske - umjesto ratnog zlocinca i egomana koji je uveo autokraciju i institucionalni organizrani kriminal - bio jedan gotovac ili savka, danas bi hrvatska odavno bila clanica EU, a njeni gradjani zivjeli bolje jer ne bi bili pokradeni od strane HDZ-ovske vlasti.

Vlado je bio maestro, bio ili ne za stranku, njega nisi mogao zaobići i ignorirati, čak i kada si se trudio.

HRVATSKA U OBRAMBENOM RATU ZA NEZAVISNOST Hrvatska mladež, oni koji su 1991. godine imali pet ili deset godina, ili oni koji su se rodili 1991. godine, i svi oni Hrvati koji su rođeni nakon toga ne mogu se sjećati Domovinskogvinskog rata i velikosrpske agresije, osobito početka agresije ili napada srpske vojske JNA i četničkih jedinica iz Srbije na Hrvatsku. Djelitelji oprosta u nas šakom i kapom, koji šutnjom prizivaju i zaborav na taj junački mučenički oslobodilački rat hrvatskog naroda, nemaju pravo ostavljati buduće naraštaje hrvatskih generacija bez povijesne istine. Ne pozivajući se, razumije se, nikada na osvetu, Hrvatska može dati oprost tek poslije priznanja zločinaca i njihove isprike, ili isprike srbijanske vlade u ime prethodnog zločinačkog srbijanskog režima Slobodana Miloševića, i pri tome Hrvati ne bi smjeli nasjedati na trik velikosrpske propagande kako su Srbi nad Hrvatima počinili 1991. zločin osvećujući se za \"genocid nad Srbima\" u NDH u Drugom svjetskom ratu (WWII) jer je povijesna istina da nad Srbima u NDH nije od ustaškog režima počinjen zločin genocida već isključivo ratni zločin iz osvete i u znak odmazde zbog ratnih zločina i zločina etničkog čišćenja koje su srpski četnici i partizani počinili od 1941. do 1945. nad hrvatskim civilima i nesrpskim državljanima Nezavisne Države Hrvatske (godine 1945. su jugoslavenski komunisti pod vodstvom maršala Tita i Aleksandra Rankovića počinili zločin genocida nad hrvatskim narodom). Povijesna je istina da broj srpskih žrtava u jasenovačkom logoru iznosi po navodu javno-pravne ustanove Republike Hrvatske, Spomen-područje Jasenovac, iz 2005. godine, točno \"39.580\", a ne \"700.000\" kako je tvrdila propaganda titoističkog režima jugoslavenske komunističke partije (čitaj: zločinačke organizacije), zatim Miloševićev režim, i kako tvrdi velikorpska propaganda i danas. Uz to je povijesna istina da nisu ustaše 1941. objavili rat četnicima i partizanima nego su partizani objavili rat ustašama (22. lipnja 1941.), a četnici 27. srpnja 1941. godine, dok su prve hrvatske žrtve, među njima i civilne, pale već 8. travnja 1941. godine, dakle, dva dana pred proglašenje uspostave NDH od 10. travnja 1941. godine. Revolucionarni hrvatski ustaški pokret je doduše 1929. objavio rat jugoslavenskom režimu velikosrpskog diktatora Aleksandra Karađorđevića, ali je uzrok tome velikosrpska diktatura nad hrvatskim narodom, i ubojstvo vođe hrvatske demokratske oporbe u jugoslavenskoj skupštini u Beogradu, 1928. godine, ali ustaše nisu objavili rat Srbima nego Jugoslaviji i beogradskom režimu, sa ciljem razbijanja jugoslavenske \"tamnice naroda\", i uspostave samostalne hrvatske države, neovisne od Jugoslavije ili Srbije. Jedan od prvih pokolja Hrvata u zoru velikosrbijanske agresije, i u vrijeme velikosrpske pobune u Republici Hrvatskoj - na hrvatskom teritoriju - dogodio se već 2. svibnja 1991. godine u Borovu Selu kod Vukovara, na Dunavu. Kako nas o tome obavještava gospođa Ljubica Štefan, šturi novinski podatci obavijestili su javnost da je od strane srpskih četničkih jedinica ubijeno i masakrirano 12 hrvatskih redarstvenika i još neutvrđen broj hrvatskih civila. Jedan od preživjelih mladih hrvatskih redarstvenika, svjedok događaja, izjavio je nakon toga događaja u vinkovačkoj bolnici u kamere Hrvatske televizije da su hrvatski redarstvenici došli u Borovo Selo osloboditi zatočene pripadnike hrvatske kriminalističke policije, i uspostaviti red i mir nakon što su pobunjeni i naoružani Srbi postavili barikade na izlazu iz Borova Sela na Dunavu. Kada su ušli autobusom u Borovo Selo i došli u središte toga naselja upali su u zasjedu, i svi su bili ranjeni iz vatrenog oružja, i predali su se, ali su ih napadači mučili i dokrajčili hladnim oružjem. Svjedok je naglasio da su se srpski pobunjenici u Borovu Selu ponašali kao divljaci, naglašavajući da su hrvatskim ranjenicima rezali noževima uši i noseve, izboli oči, odsijecali udove i dijelove tijela, uključujući genitalije itd. (Poslije je srbijanska tajna služba likvidirala jednoga od ubojica hrvatskih redarstvenika jer se javno na jednoj srbijanskoj televiziji pohvalio kako je u Borovu Selu 2. svibnja 1991. osobno zaklao šest Hrvata. Radi se o četniku i zločincu Šoškočaninu.) Vođa četnika, Vojislav Šešelj, čelnik paravojne organizacije \"Beli orlovi\", poručio je tada Srbima da Hrvate, ako nemaju drugo pri ruci, mogu klati i zahrđalom \"kašikom\" (hrv. žlicom). Milan Paroški, ravnatelj Zavoda za zaštitu kulturnih spomenika Vojvodine u Novom Sadu, rekao je da \"svakog Hrvata možeš ubiti kao kera pored tarabe\" (hrv. ograda). Zagrebački \"Vjesnik\" je 7. svibnja 1991. javio: \"Mirko Jović iz Nove Pazove i njegov dobrovoljački oružani odred \"Dušan Silni\", koji su nedavno preko Dunava krenuli sijati smrt po Hrvatskoj, rame uz ramesa Šešeljevim četnicima stigli su do Borova Sela, a plan je linija Karlobag - Karlovac - Virovitica\". (Mirko Jović - predsjednik četničke stranke Srpska narodna obnova, SNO, op. A. Lj. Štefan u knjizi \"ISTINOM I ČINJENICAMA ZA HRVATSKU\", Zagreb, 1999., nakladnik Hrvatska kulturna zaklada - HRVATSKO SLOVO) Svoj blagoslov i obol svemu što je uslijedilo dala je i Srpska pravoslavna crkva (SPC). Poslije pokolja u Borovu Selu \"Vjesnik\" je 7. svibnja 1991. javio: \"Patrijarh Pavle sa svim arhijerejima Srpske pravoslavne crkve u srijedu će posjetiti Jasenovac i služiti svetu arhijerejsku liturgiju posvećenu 50. godišnjici stradanja srpskog naroda\". Bilo je to jedno od mnogih (i) svetosavskih \"događanja naroda\". Bivši zapovjednik zloglasne Dinarske četničke divizije iz WWII, uvaženi naturalizirani američki Srbin, s titulom \"vojvoda\", i nadimkom \"pop\", Đujić, oduševljen, čini se, već postignutim, preko \"nezavisnog\" beogradskog Radija B-92 poslije pokolja u Borovu Selu obratio se svibnja 1991. iz Sjedinjenih Američkih Država svojem narodu u \"srpskim zemljama\" tadašnje još Jugoslavije: \"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu. Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci kom opanci\". Povijesne istine radi mora se naglasiti da \"pop\" Đujić u Drugom svjetsom ratu nije ratovao protiv hrvatske vojske nego su njegove četničke paravojne jedinice etnički čistile nenaoružano hrvatsko civilno stanovništvo u dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini, i to uz pomoć obavještajne službe Kraljevine Italije, i uz potporu talijanskih fašista. Očite su laži \"popa\" Đujića jer ako Srbi ratuju na hrvatskom području onda ne brane granice srpskih zemalja nego otimaju tuđu zemlju, otimaju zemlju Hrvatima, pljačkaju i pustoše hrvatska sela te istrebljuju hrvatsko pučanstvo. Velikosrpski vođe toilko su umišljeni da se čude ako im se Hrvati ispriječe na putu ostvarenja sna o uspostavi \"Velike\" Srbije na hrvatskom državnom i političkom teritoriju. Nečasni Momčilo Đujić je doživio da to vidi. No, eno ga nakon velikosrpske agresije u Sjedinjenim Američkim Državama u sigurnosti \"demokratskih\" selektivnih zakona te umjetne tvorevine prema ratnim zločincima iz Drugog svjetskog rata. Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske je službeno zatražilo od SAD izručenje \"popa\" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog osnovane sumnje da je zapovijedio i počinio ratne zločine, ali američka vlada nije udovoljila zahtjevu hrvatske strane. Inače, srpski šovinistički proglas Momčila Đujića iz 1991. godine, da bi stigao do što više Srba, prenijela je i beogradska komunistička \"Borba\". Američki veleposlanik u SFR Jugoslaviji, u Beogradu, Warren Zimmermann, šutio je. Vojislav Šešelj i predstavnik Svetog arhijerejskog sinoda SPC, episkop \"osječko-poljsko \"baranjski\", Lukijan, prema novosadskom listu \"Stav\" od 9. VIII 1991. sreli su se i porazgovarali o daljnjim planovima agresije na Hrvatsku. Bilo je to u Borovu Selu. Jesu li Hrvati zaboravili 1. kolovoza 1991. godine? \"Vjesnik\" je objavio kratku vijest: \"Teroristi četnici iz Borova Sela (u nazočnosti Vojislava Šešelja i Lukijana?, op.a. Lj. Štefan) napali na policijsku postaju u Dalju uz pomoć armije /JNA/, stacionirane kod Bogojeva na vojvođanskoj strani.U velikoj su opasnosti i oko 10.000 civila, opkoljenih u Dalju, Aljmašu i Erdutu\". Ostali su dokumentarni kadrovi Hrvatske televizije o onom užasnom tužnom bijegu očajnih hrvatskih građana skelama na sigurnija mjesta u Hrvatskoj, i evakuacija iz Aljmaša teretnim riječnim brodovima prema Osijeku i na druga sigurnija mjesta u Hrvatskoj. U Dalju je tada ubijeno 20 hrvatskih redarstvenika, pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske odnosno hrvatskih policajaca, kao i 14 pripadnika Zbora narodne garde (preteče Hrvatske vojske) i četiri pripadnika civilne zaštite. Na komemoraciji u Dalju rečeno je 1999. godine: [align=center]\"Oni su prihvatili neravnopravnu borbu s višestruko nadmoćnim agresorom omogućivši evakuaciju stanovništva Dalja; Erduta i Aljmaša i tako ugradili svoje živote u temelje hrvatske države\". Je li netko od srpskih zločinaca iz vremena agresije i etničkog čišćenja Dalja, Erduta i Aljmaša za počinjene ratne zločine kažnjen od strane hrvatskog pravosuđa? Ili su možda abolirani od predsjednika Republike Franje Tuđmana? \"AVE EUROPA, MORITURI TE SALUTANT\" (ZDRAVO EUROPO, POZDRAVLJAMO TE UMIRUĆI) [align=justify]U pariškom listu \"Le Figaro\" je poznati francuski humanist i filozof židovskog podrijetla, Alain Finkielkraut, objavio kritiku pasivne zapadnoeuropske politike u svezi velikosrpske agresije (1991.) na Hrvatsku. Dana 10. prosinca 1991. godine, četiri dana nakon što je posrbljena \"JNA\" počela bombardirati Dubrovnik na samoga Svetoga Nikolu, javnost je mogla o demokratima sa Zapada od jednog zapadnog demokrata čuti sljedeće mišljenje: \"Dok su u središtu Maastrichta (nizozemski grad, op.a.) Dvanaestorica (predstavnici 12 država Europske Unije, op.a.) raspravljala o budućnosti Europe, Hrvatima je dopušteno okupljanje na stadionu izvan grada. \"Ave Europa, morituri te salutant!\" ili \"Zdravo Europo, pozdravljamo te umirući!\" govorili su Hrvati (na prosvjedu u Maastrichtu). \"Ecu !\" - vraćala im se jeka (\"Ecu\" je ime prve jedinstvene valute Europske Unije, koja je poslije preimenovana u Euro, op.a.) U postkomunističkoj Europi postoje, naime, dvije vrste naroda: legitimni narodi koji pišu povijest i koji imaju pravo na slobodu, i prekobrojni, beskorisni narodi, oni koji nemaju svoje mjesto u velikoj povijesti i kojima je, i kad ih kolju, odgovarajući im na njihovu želju za slobodom, zabranjen čak i pristup u tragediju. Zbog postojećih saveza i suparništava, nekoć je svaki regionalni sukob prijetio izbijanjem svjetskog rata. Danas, kad postoji Europa, ta je opasnost uklonjena: masovni se zločin odvija u zatvorenome krugu, a prosvjedni zbor na stadionu. (Prosvjed protiv velikosrpske agresije i masovnih zločina, op.a.) Pa, nećemo valjda dopustiti da europsku zgradu uzdrma najobičniji etnocid! Umrite, Hrvati! Europa vas pozdravlja.\" VELIKOSRPSKA AGRESIJA NA HRVATSKU Dana 25. lipnja 1991. godine su narodni zastupnici u Saboru Republike Hrvatske, u Zagrebu, proglasili ustavni zakon o otcjepljenju Republike Hrvatske od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, i hrvatsku državnu nezavisnost, ili drugim riječima hrvatski nacionalni i državni parlament donio je deklaraciju o nezavisnosti, slijedeći svijetlo primjer pravaša Hrvaske stranke prava pod vodstvom Dobroslava Parage koji su donijeli Lipanjsku povelju o nezavisnoj hrvatskoj državi. Isti dan je i slovenski državni parlament u Ljubljani proglasio odcjepljenje Slovenije od Jugoslavije i slovensku državnu nezavisnost. U jutarnje sate 26. lipnja 1991. godine, u 4.15 h je 445 pripadnika pobunjene srpske paravojske napalo policijsku stanicu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u hrvatskom gradu Glini na Banovini koju je branilo 16 hrvatskih policajaca, od kojih je u napadu poginuo redarstvenik Tomislav Rom iz Viduševaca kraj Gline. Hrvatski redarstvenici pružali su četiri sata junački otpor prije nego su četnici ili pripadnici srpske paravojske (teroristi) osvojili glinsku policijsku postaju i zarobljene i ranjene redarstvenike odveli u ratno zarobljeništvo u pobunjeničko četničko središte Knin. 100 pripadnika Antiterorističke jedinice (ATJ) Lučko Ministarstva unutarnjih poslova RH je odmah nakon toga oslobodilo policijsku postaju i vratilo je pod upravu hrvatske vlade. Napad na policijsku postaju Republike Hrvatske u Glini od 26. lipnja bio je prvi otvoreni oružani napad Srbije na samostalnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku tako da je velikosrpska agresija odnosno agresija Srbije na Hrvatsku počela odmah nakon proglašenja hrvatske državne nezavisnosti. Nekoliko sati nakon proglašenja nezavisnosti uslijedio je napad jedinica Jugoslavenske narodne armije, koje su bile stacionirane na slovensku tlu, na Republiku Sloveniju koja se u sedmodnevnom ratu protiv jugoslavenske armije, koju je u Drugom svjetskom ratu osnovao vođa jugoslavenskih komunista Josip Broz Tito, obranila od napada JNA koja je pokušala izbiti na slovensko-austrijsku državnu granicu odnosno nekadašnju granicu između Austrije i Jugoslavije. Teritorijalna obrana Republike Slovenije prisilila je nekoliko puta brojčano jaču i tehnički nadmoćniju JNA na povlačenje i uzmak. Neke jedinice JNA izvršile su zadatak zaposjedanja graničnih prijelaza ali su ostale odsjećene, i na kraju su se povukle u svoje \"kasarne\" gdje su ostale do konačnog povlačanja iz Slovenije nekoliko tjedana poslije. (Jedan od uzroka poraza JNA u Sloveniji je niski moral vojnika i regruta u JNA koji su se sastojali od pripadnika različitih naroda, kao i utjecaj psihološko-propagandnog rata koji su slovenske snage vješto vodile protiv dezorijentiranih vojnika jedne armije čiji vojnici nisu znali za koje ciljeve se trebaju boriti s obzirom da im se činilo kako je JNA i slovenska vojska te da se vojska ne bi smjela boriti protiv vlastita naroda, i stajati u službi okupacije vlastite zemlje.) Za vrijeme jugoslavenskog napada na Sloveniju je Zagreb ostao neutralan jer Tuđman nije dao da se blokiraju kasarne JNA u Varaždinu, Jastrebarskom, Samoboru i drugdje odakle su tenkovi raspadajuće SFRJ polazili prema \"deželi\". Prvi hrvatski Predsjednik prekršio je dogovor sa slovenskim državnim vrhom o zajedničkoj obrani. Tuđman je 27. lipnja 1991. sazvao vrhovništvo hrvatske države: vrhovnik je odlučio kako se neće odazvati molbi Slovenije da Hrvatska blokira JNA sa svog teritorija. Nakon sedmodnevnog Slovenskog rata je krnje Predsjedništvo SFRJ donijelo 23. srpnja odluku o povlačenju \"JNA\" iz Slovenije u ostatak SFRJ (tzv. krnja Jugoslavija), u što je Beograd još ubrajao Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. U tom trenutku je srpska pobuna u Hrvatskoj odnijela već 315 života i preko 500 ranjenih odnosno nekoliko puta veće žrtve nego one koje su pale u neuspjelom \"Blitz-Krieg\" JNA u Sloveniji. Tuđmanova suspenzija hrvatske državne nezavisnosti... Na sastanku 7. srpnja 1991. na Brijunima je hrvatski Predsjednik uz posredovanje EU dogovorio s jugoslavenskom vojskom da će u zamjenu za prestanak napada JNA na Hrvatsku odgoditi hrvatsku nezavisnost, koja je brijunskim dogovorom odgođena do 8. listopada 1991. godine donošenjem uredbe hrvatskog Predsjednika stavljena privremeno izvan zakonske snage Sabora. Dogovor je vrijedio koliko vrijedi riječ jugoslavenskog oficira: \"JNA\" je počela napadati Hrvatsku. S druge strane je i slovenski državni vrh odigrao prema Hrvatskoj dvoličnu politiku, kao hrvatski državni vrh prema Sloveniji, dok je jedini profiter od međusobnog hrvatsko-slovenskog zabijanja noža u leđa bio jugoslavenski i srbijanski državni vrh: u knjizi \"Lovljenje vetra\" /Lovljenje vjetra/ se velikosrpski ideolog i autor srbijanske verzije \"Mein Kampf\" (Memorandum SANU) Dobrica Ćosić sjeća 12. kolovoza 1991. godine kada je Hrvatska gorjela usred velikosrpske agresije i invazije JNA, da je delegacija Ministarstva vanjskih poslova Republike Slovenije na čelu s ministrom Dimitrijem Rupelom u trosatnom razgovoru s Beogradom dogovorila tajni pakt Ljubljane i Beograda protiv Republike Hrvatske: Rupel je predložio da se zaboravi ono što je ranije bilo (srbijanski ekonomski bojkot slovenske robe, i sedmodnevni rat JNA protiv Republike Slovenije), i da se uspostavi nova suradnja, a zauzvrat Ljubljana pristaje na neutralnost u hrvatsko-jugoslavenskom i hrvatsko-srbijanskom sukobu. U zajednički sastavljenom tekstu u pet točaka Ljubljana pristaje i na pravo Srba u Hrvatskoj na samoopredjeljenje. Razlog zašto je Predsjednik Tuđman pristao na zamrzavanje odluke o nezavisnosti (što predstavlja presedan u državno-pravnoj povijesti) je dogovor iz Karađorđeva (ožujak/travanj 1991.) koji je hrvatski predsjednik postigao s predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, o promjeni unutarnjih, tzv. administrativnih republičkih granica u Jugoslaviji odnosno (sramni) dogovor o podjeli Republike Bosne i Hercegovine između Pantovčaka i Dedinja. Invazija JNA i Srbije na Hrvatsku započela je 29. lipnja 1991. godine, kada je prva velika kolona vojnika i ratne tehnike JNA krenula iz Beograda prema Hrvatskoj, i to sa 17 autobusa rezervista JNA. Druga kolona JNA krenula je iz Beograda i Srbije prema Hrvatskoj 3. srpnja, i to sa 180 oklopnih vozila. Drugi dio te kolone u jačini 200 oklopnih vozila JNA stigao je do kopnene granice nezavisne Republike Hrvatske, južno od Dunava, a raspored JNA neodoljivo podsjeća na raspored partizanskih snaga Jugoslavenske armije prilikom proboja Srijemskoga fronta 1945. godine. Istovremeno su, dakle, 3. srpnja 1991. godine oklopno-mehanizirane trupe JNA prešle most na Dunavu kod Batine i ušle u hrvatsku Baranju, a njima se pridružio veći broj baranjskih četnika. JNA je zauzela i okupirala Baranju. Neprijateljske snage... \"JNA\" u Sloveniji na dan 25. lipnja 1991. godine ima dva korpusa (14. u Ljubljani i 31. u Mariboru) s oko 32.000 vojnika, od toga četiri tisuće oficira i profesionalnih vojnika. U Hrvatskoj \"JNA\" ima stacionirana četiri tako zvana korpusa \"JNA\" (32. korpus u Varaždinu, 10. u Zagrebu, 13. u Rijeci i 9. korpus u Kninu), a u BiH se nalazi tzv. Banjolučki korpus «JNA» koji je imao odgovornost u zapadnoj Slavoniji Republike Hrvatske, i 17. korpus \"JNA\" u istočnobosanskoj Tuzli, sa zonom odgovornosti u istočnoj Slavoniji Republike Hrvatske. (Protiv Hrvatske nastupalo je šest (6) korpusa \"JNA\", a sa dva korpusa \"JNA\" koji su se nakon jednotjednog rata u Sloveniji povukli u Bosnu, te sa tzv. Novosadskim korpusom \"JNA\" koji je napadao Vukovar, neprijateljske snage protiv Repuklike Hrvatske brojale su devet korpusa \"JNA\" ili preko 70 tisuća neprijateljskih vojnika s oklopnim vozilima, tenkovima, topovima i borbenim mlaznim zrakoplovima. Korpusi \"JNA\" u Sloveniji i u Hrvatskoj spadali su u tzv. 5. armiju \"JNA\" sa sjedištem u Zagrebu (\"Peta armijska oblast\"). Zatim je postojala tzv. Vojnopomorska oblast \"JNA\" sa sjedištem u Splitu (jugoslavenska ratna mornarica). U blizini granice između Srbije i Hrvatske nalaze se 12. korpus \"JNA\" sa sjedištem u Novom Sadu i oklopna divizija, raspoređena oko Beograda, zatim velika podzemna zrakoplovna baza \"JNA\" pored Bihaća, s koje prema Zagrebu i drugim hrvatskim ciljevima uzlijeću borbeni zrakoplovi 5. zrakoplovnog \"korpusa JNA\". Sveukupno je u Hrvatskoj i u blizini Hrvatske raspoređeno oko 70 tisuća neprijateljskih vojnika ali jedinice \"JNA\" su raspršene, a zbog dezertiranja broj novaka \"JNA\" u drugoj polovici srpnja 1991. pada na otprilike 27 tisuća. Oko 50 posto oficira \"JNA\" u navedenim jedinicama bilo je nesrpske nacionalnosti. Od vatreno spremnih snaga je \"JNA\" imala u Hrvatskoj dva oklopna i dva motorizirana bataljuna i dva bataljuna vojne policije, s približno sedam tisuća novaka, dok se ostalih 20 tisuća nalazi na obuci. U Sloveniji je \"JNA\" imala mnogobrojnu tehniku, među ostalim 650 tenkova, 1100 topova i minobacača kalibra preko 100 mm, 1800 T protuoklopnih sredstava. Do srpnja 1991. je Hrvatska na raznorazne načine nabavila 22 tisuće do 24 tisuće automatskih pušaka (inačica sovjetskog tipa AK-47) i 14 milijuna naboja, 40-60 lansera protuzrakoplovnih raketa tipa sovjetske Strijela-2M i američki Stinger sa po 12 raketa, 400 protuoklopnih lansera sa 4400 projektila, te određene količine mina, sredstava veze i vozila. Do konca srpnja 1991. je Zbor narodne garde (ZNG) imao četiri profesionalne brigade s ukupno 10 tisuća vojnika, a u ljeto iste godine organizirane su još četiri pričuvne brigade ZNG. Preuzimanjem remontnih kapaciteta \"JNA\" hrvatske snage dolaze do određenog broja oklopnih vozila i tenkova, ali u vrlo malim količinama, nekoliko desetina. Osnivač Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) Dobroslav Paraga uspio je u inozemstvu kupiti pješačko naoružanje za dragovoljce i bojovnike Hrvatskih obrambeni snaga. Dragovoljci Hrvatskih obrambenih snaga se odmah uključuju u obranu Republike Hrvatske, i u opsadu kasarni \"JNA\" po hrvatskim gradovima. BILTEN AGRESIJE \"JNA\" I SRPSKIH TERORISTA NA REPUBLIKU HRVATSKU 26.6.1991. Nekoliko sati nakon što je Sabor Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. proglasio ustavni zakon o odcjepljenju Republike Hrvatske od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 445 srpskih terorista napada policijsku stanicu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u gradu Glini na Banovini, koju osvajaju uz junački otpor i žrtve hrvatske redarstvene posade. Poslije je specijalna policija anti-terorističke jedinice oslobodila glinsku policijsku stanicu, a nakon toga je opet pala u ruke srpskih pobunjenika. Glina je oslobođena 1995. u hrvatskoj akciji \"Oluja\". 29.6.1991. Započinje Invazija \"JNA\" i Srbije na Hrvatsku kada prva velika kolona vojnika i ratne tehnike \"JNA\" kreće iz Beograda prema Hrvatskoj, i to sa 17 autobusa rezervista \"JNA\". 01.7.1991. Tri člana jugoslavenske vojne obavještajne službe \"KOS JNA\" uhićeni u Virovitici. Zbog opasnosti da interveniraju specijalne postrojbe \"JNA\" jugoslavenske uhićenike su pripadnici specijalne policijske postrojbe RH, Omege, prepratili u zatvor Remetinec u Zagrebu. 02.7.91\' Zagrebčani pokušali spontano zapriječiti izlazak sedam tenkova \"JNA\" iz kasarne \"Maršal Tito\" u novozagrebačkoj gradskoj četvrti Travno. Jedan civil i dva vojnika \"JNA\" su ubijeni a devet civila je ranjeno. 03.7.91\' Preko 60 tenkova i 40 oklopnih vozila \"JNA\" ušlo u hrvatsku pokrajinu Baranju. Srpski teroristi iz jedne paravojne jedinice ubile su dvojicu hrvatskih gardista u Vukovaru. U srpnju 1991. su srpski ekstremisti počeli s etničkim čišćenjem hrvatskog stanovništva u tzv. \"SAO Krajinama\" i na novo osvojenim područjima Baranje, Banovine i drugdje. 04.7.91\' Srbi između Ćelija i Osijeka ubili dvojicu i ranili trojicu gardista koji su prevozili sanitarni materijal i hranu u Ćelije. JNA je 4. srpnja napala selo Ćelije, zajedno sa srpskim \"komšijama\" iz Siloša i Bobote. Ćelije je bilo dva mjeseca do tada u okruženju. Istovremeno je iz Borova Sela na Borovo Naselje kraj Vukovara izvršen četnički pješački napad koji je odbijen u obrani Zbora narodne garde i specijalne policije Republike Hrvatske. U napadu je ubijeno deset (10) i ranjeno deset (10) hrvatskih civila. Povukla se i \"JNA\" kojoj su hrvatske snage uništile jedan tenk. Prilikom povlačenja JNA iz Borova Naselja su četnici atakirali jedinice \"JNA\", i to se tijekom rata često ponavljalo. 06.7.91\' Hrvatske snage uhitile 13 srpskih terorista koji su sudjelovali u napadu na Borovo Naselje. Naoružani Srbi blokirali cestu Josipdol – Plaški kod Vojnovca, i digli u zrak željezničku prugu u Pakracu. 07.7.91\' Mještani slavonskog sela Ćelije natjerani u bijeg nakon što su ih napali srpski teroristi. U Tenji kod Osijeka žestok sukob između hrvatskih snaga i oklopnih jedinica \"JNA\". (Hrvatske snage u to vrijeme nisu raspolagale s oklopnim jedinicama.) Dana 7. srpnja, kada su se vodile borbe za osječko predgrađe Tenju, i kada je na Brijunima potpisan sporazum o \"mirnom rješenju jugoslavenske krize\", četnici su spalili Ćelije. Isti dan je jedan tenk JNA ispalio granatu na policijsko vozilo, te je poginuo jedan hrvatski policajac a nekoliko njih je ranjeno. Pripadnici 1. brigade ZNG \"Tigrovi\" reagirali su, i jedan gardist je iz ručnog bacača pogodio i uništio treći tenk u koloni JNA koja je stizala preko Iločkog mosta u Hrvatsku, iz smjera Bačke Palanke u Srbiji. Bio je to prvi službeno uništeni tenk JNA u agresiji na nezavisnu Republiku Hrvatsku. 08.7.91\' Pripadnici \"JNA\" kod iločkog mosta obasipaju vatrom policijsku patrolu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koja se nalazila na dežurstvu udaljena oko 100 m. Ubijen je policajac iz Šarengrada, a ranjeni su Darko Papak iz Iloka, Željko Malekinušić iz Opatovca i Đuro Lukšić iz Ilačce, a patrolna kola potpuno su uništena. 09.7.91\' Srpski teroristi spalili su napadnuto selo Ćelije a u slavonskom Aljmašu ubili hrvatskog gardista Jerka Bukića. Tenkovi \"JNA\" blokirali hrvatske policajce u policijskoj postaji u gradu Glini na Banovini gdje su bili razmješteni i dijelovi specijalne jedinice bjelovarske Policijske uprave, od kojih i 32 Podravca. Prva granata iz oružja \"JNA\" pala je na grad Osijek. Iz kruga virovitičke \"kasarne JNA\" začula se snažna eksplozija što je uznemirilo građane Virovitice. Doznalo se da je došlo do aktiviranja mine koju su vojnici \"JNA\" postavili u krugu vojarne da zapriječe eventualni napad hrvatskih snaga. Istog dana noću otvorena je vatra iz jurećeg automobila na skupinu pripadnika Zbora narodne garde (ZNG). 10.7.91\' Europski parlament optužio je \"JNA\" za upotrebu sile protiv Republike Hrvatske. Dana 10. srpnja je ministar informiranja Republike Hrvatske, Hrvoje Hitrec, na konferenciji za tisak u Zagrebu izjavio da su na vojni dio zagrebačkog aerodroma Pleso sletjeli ratni zrakoplovi \"JNA\" sa 350 padobranaca desantno-diverzantskih snaga \"JNA\" iz Niša. Srpski teroristi izvršili su pokolj hrvatskog stanovništva u slavonskom naselju Četekovci, etnički očistili grad Ilok (hrvatskim građanima Iloka je \"JNA\" dala rok od nekoliko sati da napuste grad ili bi u protivnom uslijedio artiljerijski napad na Ilok), pa je napadnut Tovarnik, koji se branio, a već tijekom mjeseca kolovoza godine 1991. počela je opsada Vukovara. 11.7.91\' Srpske neregularne jedinice napale policijsku patrolu kod Zadra. Ubijen je hrvatski redarstvenik Ivica Jurica, te su još tri policajca ranjena. U Zagreb je doputovala mirovna misija Europske Zajednice (EU). Samozvani \"Predsjednik\" tako zvane \"vlade\" i \"ministar obrane SAO Krajine\" donosi 11. srpnja 1991. godine \"Naredbu o mobilizaciji svih štabova i jedinica Teritorijalne obrane na teritoriju SAO Krajine\", koja stupa na snagu isti dan. 12.7.91\' Američki Senat odobrio rezoluciju o Jugoslaviji koja podržava demokratske procese u Sloveniji i u Hrvatskoj. 13.7.91\' Ubijen hrvatski policajac Zvonko Mikolčević, te su još sedmorica policajaca ranjeni prilikom napada srpskih terorista na policijske postaje u Dragotincima. Snage \"JNA\" raketirali položaje hrvatskih snaga u Dergaju kod Vukovara. Srpski teroristi iz sela Maja kod Gline oteli pet Hrvata. 15.7.91\' Srpski pobunjenici i teroristi, pod zaštitom \"JNA\", napali policijske postaje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Kozibrodu, Glini i Topuskom – dvije su osobe ubijene, a 16 ih je ranjeno. U slavonskom gradu Lipiku mučki je iz zasjede ubijen hrvatski policajac Branko Čorak iz koprivničke policijske postaje. U ovom napadu još su dva redarstvenika ranjena. 16.7.91\' Srpski teroristi ranili novinara američke TV Ivana Stankovića blizu Hrvatske Kostajnice na Uni. 17.7.91\' Predsjednik Tuđman donio odluku o osnivanju i imenovanju članova Kriznih štabova. Ubijen je hrvatski policajac Josip Žulj i fratar Mile Mamić prilikom napada srpskih snaga koje su otele petoricu mještana banijskog sela Dragotinci. Od strane srpskih terorista ubijen je Ilija Petrović iz sela Maja u okolici Gline. Ratno zrakoplovstvo \"JNA\" napalo jedinicu ZNG na Principovcu kod Iloka. Ubijena su dva vojnika iz jedinice ZNG \"Tigrovi\", dvojica su ranjena. 19.7.91\' Na cesti Sirač – Voćin, neposredno nakon manastira \"Pakra\"“, prilikom provjeravanja informacija o pojavi naoružanih terorista na tome području, mučki iz zasjede ubijeni su pripadnici bjelovarske policije Željko Cindrić i Ivica Fillković dok je pet hrvatskih policajaca ranjeno. Isti dan je na cesti kod Otočca od strane srpskih pobunjenika ubijen Slavko Cetinjanin. 21.7.91\' U središtu grada Daruvara ubijena su s leđa iz neposredne blizine tri hrvatska policajca. Srpske snage granatiraju banijsko selo Struga. 22.7.91\' Prilikom srpskog napada na Vinkovce poginuo 21 hrvatski policajac. Zrakoplovi \"JNA\" raketirali položaj hrvatskih gardista u Novim Čakovcima. Podravinu od Virovitice do Koprivnice u tri navarata nadlijeću borbeni zrakoplovi \"JNA\". 25.7.91\' \"JNA\" artiljeriom napala Policijski centar za obuku u Erdutu kod Osijeka. Pri tom napadu ubijeno je devet (9) hrvatskih redarstvenika, a ranjeno njih 17. Srpske snage napale i Kozibrod i Prekopu kraj Gline. 26.7.91\' Prvi puta je u potpunosti ostvareno operativno jedinstvo srpskih pobunjenika i \"JNA\" u akciji napada na hrvatsko selo Kijevo u dalmatinskoj zagori između pobunjeničkog središta Knina i slobodnog grada Sinja. 27.7.91\' U borbama na Baniji (Banovini) ubijeno je deset hrvatskih policajaca. Jedinice Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, pod tenkovskim napadima \"JNA\", prisiljene su napustiti grad Glinu. Sa svojih položaja u Bratiškovcima srpski teroristi ispaljuju oko 100 granata dnevno na okolna sela. Prilikom napada srpskih terorista na Cerić i Nuštar kod Vinkovaca ranjena su tri civila Republike Hrvatske. Pripadnik 1. brigade ZNG \"Tigrovi\", Iločanin Zoltan Hadrava, uništava u obrani Hrvatske prvi tenk \"JNA\". 28.7.91\' Specijalna policija RH \"Omega\" zauzima položaje u naselju Prekopa iznad okupirane Gline i presjeca komunikaciju Glina – Petrinja. Na banovinskom dijelu bojišta došlo je do odlične suradnje dijelova oružanih snaga Republike Hrvatske – hrvatske policije, dijelova 1. gardijske brigade ZNG i jedinica Hrvatskih obrambenih snaga. Srpski teroristi opljačkali i spalili selo Strugu, a mještane divljački poubijali. Napadnuti su hrvatski gradovi Vukovar u hrvatskom Srijemu i Otočac u hrvatskoj pokrajini Liki. 31.7.91\' Formirano zapovjedništvo Zbora narodne garde (ZNG). Stanovnici Hrvatske Kostajnice, u koloni dugoj nekoliko kilometara, pod silom srpskih pobunjenika i \"JNA\" napustili svoje domove. Srpski teroristi gađaju artiljerijom Komarevo pokraj Siska. (Mjesta Komarevo i Sunja postala su simbol hrvatskog otpora u hrvatskoj pokrajini Banovini, i u Republici Hrvatskoj.) Svi Hrvati otpušteni su sa svojih radnih mjesta u gradu Obrovcu koji se nalazi na pobunjeničkom području pod velikosrpskom okupacijom. 01.8.91\' Dana 1. kolovoza 1991. je \"JNA\" napala u selu Dalju policijsku stanicu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i etnički očistila selo Dalj na Dunavu od hrvatskih civila (srpska \"TV Novi Sad\" je javila kako je Dalj \"oslobođen\"). U napadu je poginulo 20 hrvatskih policajaca i 15 pripadnika Zbora narodne garde odnosno Hrvatske vojske, i četiri člana civilne zaštite, sveukupno 39 hrvatskih branitelja koji su toga dana pali za slobodu Republike Hrvatske i hrvatskog naroda. Zarobljeni pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske u okupiranom Dalju mučki su likvidirani u ratnom zarobljeništvu. Preživjeli hrvatski stanovnici sela Aljmaša na Dravi, njih nekoliko stotina, uspjeli su se pred velikosrpskom okupacijom evakuirati brodom do slobodnog Osijeka. Izbjegli su i Hrvati iz Aljmaša i Erduta, nakon što su ih srpski teroristi istjerali iz njihovih domova. Žestoki napadi četnika i \"JNA\" odvijali su se na Banovini, granatiranje gradova Siska, Petrinje i Hrvatske Kostajnice, od kojih su Petrinja i Hrv. Kostajnica bile pale pod velikosrpsku okupaciju. U Sunji je hrvatska obrana uspostavila čvrstu liniju fronta koju velikosrpski agresor do kraja rata nije uspio probiti. Na izvanrednoj sjednici Ministarstva unutarnjih poslova pozvani su u pričuvne redove oružanih snaga RH svi vojno sposobni građani koji su bili etnički očišćeni iz hrvatskih mjesta. Dva sata bombardirani su Vukovar i Borovo Naselje. Minobacačima napadnuta je Sunja. Od početka kolovoza do 12. studenog 1991. pripadnici paravojnih srpskih snaga poput tako zvane Teritorijalne obrane (\"teritorijalci\") i \"Martićeve milicije\" napali su hrvatska sela na pobunjeničkom području i etnički očistili stanovnike koje su tamo zatekli. 04.8.91\' Pobunjeni Srbi u sastavu tzv. \"XII. Slavonske udarne brigade\" u suradnji s pripadnicima \"JNA\" iz kasarne u slavonskom gradu Slatina otvaraju vatru na policijsku postaju u Slatini. Hrvatske snage odbile su napad i prisilile srpskog napadača na povlačenje. 09.8.91\' Novinar Hrvatske televizije Gordan Lederer (snimatelj) ubijen je na zadatku izvješćivanja javnosti s fronta u Hrvatskoj Kostajnici. Teško ranjenog novinara, na kojega su pucali srpski teroristi, general \"JNA\" Rašeta, sa zapovjednog mjesta u 5. armijskoj oblasti u Zagrebu, odbio je da se helikopterom \"JNA\" preveze u Zagreb na hitnu operaciju, te je Gordan Lederer poslije preminuo na mjestu događaja. (Ubojstvo novinara Gordana Lederera postalo je simbol srpskog kukavičluka i bezobzirnosti.) Na isti dan sljedeće godine, 9. kolovoza 1992. ubijen je u unaprijed postavljenoj zasjedi zapovjednik Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u Republici Bosni i Hercegovini i član glavnog stožera Armije BiH, general BLAŽ KRALJEVIĆ i osam stožernih časnika Hrvatskih obrambenih snaga, koji su u Kruševu kraj Mostara ubijeni od izdajničke hrvatske ruke. Odgovoran za ta ubojstva je predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, njegov pomoćnik Josip Manolić, Tuđmanov \"guverner\" u zapadnoj Hercegovini i šef para-republike tzv. \"Herceg-Bosne\", Mate Boban, zatim, kriminalac, udbaš i ratni zločinac Naletilić \"Tuta\", i egzekutor, general HVO, Andabak, uz cijeli niz drugih hrvatskih izdajica i bivših jugoslavenskih komunista. 10.8.91\' U Vinkovcima je između hrvatskih i srpskih snaga obavljena prva razmjena zarobljenika, a grad Hrvatska Kostajnica našao se pod udarom četničkih granata s okupiranog područja susjedne Republike Bosne i Hercegovine. 11.8.91\' Od strane srpskih terorista izvršen je napad iz zasjede na policijsku ophodnju policijske postaje Orahovica, na prometnici Pušine i Humljana, pri čemu je ubijen jedan hrvatski policajac a dvojica redarstvenika teško su ranjeni. 13.8.91\' Na magistralnoj cesti br. 16, u blizini raskrižja za Gornju Rašenicu i Malu Peratovicu, pobunjeni Srbi hitcima iz automatskog oružja zaustavljaju osobni automobil i pljačkaju pet hrvatskih građana, te ih odvode u pobunjenički zatvor. Na dijelu magistralne ceste Virovitica – Grubišno Polje pobunjeni Srbi zaustavili su autobus poduzeća \"Čazmatrans\" i fizički napali vozača. Isto se događa i sljedeći dan kada su srpski pobunjenici opljačkali putnike a neke putnike i pretukli. U Pakracu su pobunjeni Srbi proglasili samozvanu tzv. \"SAO Zapadnu Slavoniju\". Srpski teroristi i \"JNA\" minobacačkom vatrom napali Osijek, i Beli Manastir u Baranji. 14.8.91\' Srpski teroristi i jedinice \"JNA\" okupirali predajnik 2. programa Hrvatske televizije u Kninu i počeli prenositi program Televizije Beograd (TV Beograd). Iz četničkog uporišta u Borovu Selu i sa brodova ratne mornarice \"JNA\" na Dunavu srpske snage gađaju Vukovar. U napadu su ranjena četvorica hrvatskih gardista i trojica civila. U ličkom mjestu Lovinac otkriveni su ubijeni hrvatski civili koje su srpski teroristi pobili još 5. kolovoza 1991. godine. U poslijepodnevnim satima u hotelu „Voćin“ u istoimenom slavonskom mjestu srpski pobunjenici zarobljavaju poslovođu hotela Branka Ilića i odvode ga u četnički koncentracijski logor Sekulinci. Posmrtni ostatci likvidiranog zarobljenika pronađeni su 2000. godine nedaleko bivšeg srpskog logora. 15.8.91\' Na Veliku Gospu tzv. „Srpsko nacionalno vijeće“ priključuje grad Okučani samoproglašenoj pobunjeničkoj pararepublici \"SAO Krajini\". 16.8.91\' Napadom \"JNA\" i srpskih terorista na Okučane počeo je rat i u Posavini. Hrvatske snage zaustavljaju srpski prodor kod Gornjih Bogićevaca a napadači se povlače natrag u Okučane. Srpskim snagama zapovijedao je Milan Čeleketić čija je obitelj u to vrijeme prebivala u Koprivnici. Beogradski kriminalac Željko Ražnjatović, zvan \"Arkan\", sa svojom paravojnom i terorističkom jedinicom \"srpski tigrovi\", zvani \"arkanovci\", preuzeo je kontrolu nad selom Stara Tenja. 18.8.91\' Godinu dana nakon početka srpskog oružanog ustanka protiv Republike Hrvatske od 17. kolovoza 1990. oklopna vozila \"JNA\" prelaze most preko Save u Staroj Gradiški, hrvatske snage digle most u zrak. Tijekom dana \"JNA\" zauzela Okučane. Iz \"kasarne JNA\" u Petrinji (srpski zapovjednik i ratni zločinac Slobodan Tarbuk) puca se na Komarevo i mjesto Viduševac, kao i na ostala sela na Banovini i Kordunu. Na barikadi u Kukunjevcu srpski teroristi otimaju dra. Ivana Šretera, hrvatskog rodoljuba, i odvode ga u Bućje gdje mu se gubi svaki trag. Pripadnici srpskih paravojnih jedinica preuzeli su kontrolu nad policijskom postajom u Voćinu i preuzeli sve ustanove vlasti u tom slavonskom mjestu. Žiteljima Voćina, hrvatske nacionalnosti, zabranjuju napuštanje mjesta i istovremeno postavljaju barikade i oružane straže, te odsijecaju Voćin od Slatine. Istog dana srpski pobunjenici su oteli devetoricu Hrvata u području Jasenaš. U blizini Topolovice srpski teroristi ubili su Mirka Kovača i Ivicu Blaženovića. Hrvatske vlasti zatvorile su prometnicu Miokovićevo – Daruvar kao nesigurne i opasne za promet, zbog srpskog nasilja. Boljševičke snage izvršile su u Moskvi državni udar protiv generalnog sekretara i reformatora sovjetske komunističke partije Mihajla Gorbačova kojega su zajedno s njegovom obitelji zatočili u njegovu krimskome ljetovalištu. Za to vrijeme su pučisti na ulice Moskve izveli tenkove i oklopna vozila Crvene armije. Srpski \"Führer\" Slobodan Milošević odmah je pučistima uputio javnu čestitku dok je pučistički režim poslao u Beograd pošiljke oružja. U puču je sudjelovao šef tajne službe KGB Krjučkov, a na tiskovnoj konferenciji u Moskvi su pučisti objavili prevrat u Sovjetskom Savezu koji je nakon nekoliko dana propao jer se prevratnicima usprotivio ruski narod, na čelu s komunističkim reformatorom Borisom Jeljcinom. Na Božić, 25. prosinca 1991. je Mihajl Gorbačov rezignirano objavio raspuštanje Saveza Socijalističkih Sovjetskih Republika (SSSR) a Boris Jeljcin je radosno objavio nezavisnost Ruske Federacije. Osamostalile su se i ostale bivše sovjetske republike, tako da je, za razliku od Titove Jugoslavije, došlo do miroljubivog raspada Sovjetskog Saveza. Bio je to kraj Oktobarske revolucije iz 1917. godine. 19.8.91\' Tijekom ranog jutra jače snage srpskih terorista napale su grad Pakrac. (To je već drugi napad srpskih pobunjenika na Pakrac.) Glavnina napada usmjerena je na pakračku policijsku postaju. Do večernjih sati srpski pobunjenici osvojili su grad Pakrac, izuzev policijske postaje koja se održala zahvaljujući iznimnom junaštvu hrvatskih branitelja. Oko 18 sati su u područje Pakraca stigle anti-terorističke policijske snage Republike Hrvatske (jedinica Alfa iz Lučkog kod Zagreba, i jedinica Omega iz Bjelovara), i počelo je spajanje hrvatskih snaga kod Prekopakre. U protunapadu hrvatskih snaga, oko 20 sati, oslobođena je policijska stanica koja je do tad ipak bila pala u ruke srpskih pobunjenika, a do 23.30 sati poražene su snage pobunjenih Srba u gradu Pakracu. Sljedeće jutro, oko 4.30 sati, hrvatske snage u novom protunapadu izbacuju srpske troriste iz sela Japaga, Šeovica i Krakuj. Nastavak \"čišćenja\" četničkih uporišta na tom području prekinuli su Migovi \"JNA\", nakon čega je iz Beograda stigla prijetnja prema Zagrebu. Akcija specijalnih policijskih jedinica u Pakracu je akcija hrvatskih postrojbi napadnog karaktera koja je rezultirala razbijanjem srpskih terorističkih snaga na širem području. 21.8.91\' Intenzivni sukobi srpskih snaga i \"JNA\" s hrvatskim braniteljima na cijeloj zapadnoslavonskoj bojišnici od Okučana, Pakraca, Daruvara pa sve do nadomak Virovitice. Puno slabije naoružane hrvatske snage pružile su junački otpor duž cijele bojišnice. 22.8.91\' Snage \"JNA\" okupirale hrvatsku Baranju. Srpski vojnici pljačkaju kuće Hrvata u Belom Manastiru i ostalim baranjskim mjestima. Ulične borbe u Dardi. 24.8.91\' U Pakrac pristiglo hrvatskim snagama policijsko pojačanje. Pristigli hrvatski branitelji isti dan imali prvo \"vatreno krštenje\" na položaju \"Pilana\" prema Kusonjama. \"JNA\" dovodi rezervne snage u ratno područje Siska i u ratno područje Posavine – Novska, Okučani i Nova Gradiška. Branitelji Vukovara obaraju prvi helikopter ratnog zrakoplovstva \"JNA\". Dana 24. kolovoza 1991. započeo je sveopći napad \"JNA\" i četnika na Vukovar koji je završio potpunom blokadom i opsadom Vukovara od strane Novosadskog korpusa \"JNA\" i tenkovske gardijske brigade JNA iz Beograda (Dedinja), uz Šešeljeve i Arkanove četnike, a 18. studenoga 1991. godine, nakon skoro tromjesečnog neprekidnog bombardiranja Vukovara iz zraka, s kopna i s Dunava, je Vukovar pao pod okupaciju armije jugoslavenske i srbijanske vlade u Beogradu. Odmah po padu Vukovara je zapovjedništvo \"JNA\" dalo do smrti strijeljati 264 hrvatska ranjenika iz vukovarske bolnice, a četnici su na ulicama Vukovara ubili preko tisuću hrvatskih civila dok je preko tri tisuće hrvatskih civila završilo u zatočeničkim koncentracijskim logorima na području Srbije. 25.8.91\' Snage \"JNA\" i srpske paravojne jedinice izvršile pješački napad na Vukovar i Borovo Naselje, ali su hrvatski branitelji dobili bitku i odbacili neprijatelja. 26.8.91\' Srpski teroristi izvršili su minobacački napad iz Huma na selo Humljane, Mačkovec i Četekovce, te na grad Slatinu. \"JNA\" uz pomoć srpskih pobunjenika osvojila i okupirala selo Kijevo, 16 km od Knina prema Sinju. Srpski agresori pale policijsku postaju i stijeg Republike Hrvatske u Kijevu. Načelnik štaba srpskih snaga je energični potpukovnik \"JNA\" Ratko Mladić, kasniji glavni zapovjednik snaga bosanskih Srba i de facto ratni zločinac – krvnik iz Srebrenice. Ratko Mladić optužen je od hrvatskog pravosuđa za ratne zločine u Republici Hrvatskoj. 28.8.91\' \"JNA\" granatirala Vukovar iz susjednih naselja. Grad je u cijelosti opkoljen srpskim osvajačkim snagama, prije svega od strane tzv. Novosadskog korpusa \"JNA\". Snažni napadi na Skradin i okolna sela u šibenskom zaljevu. Srpske snage ušle u selo Lipovaču i ubile sedam (7) hrvatskih civila. 30.8.91\' U napadu \"JNA\" na Vukovar ubijeno 16 ljudi a 95 ih je ranjeno. \"JNA\" žestoko napada Vinkovce i mjesto Nuštar kod Vinkovaca, na putu prema Vukovaru. \"Bedem ljubavi\"* protiv velikosrbijanske agresije: Dana 30. kolovoza 1991. je ugledni hrvatski političar (liberal) i pjesnik Vlado Gotovac održao pred tadašnjom \"komandom\" 5. vojne oblasti \"JNA\" u Zagrebu, na trgu koji je poslije preimenovan u Trg kralja Petra Krešimira IV, i gdje je poslije u zgradi jugoslavenske \"komande\" smješteno Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH), povijesni patriotski govor protiv nasilja jugoslavenske armije u Hrvatskoj: \"(...) Ako nemamo oružje, imamo snagu onoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo. Ja se zato ne bojim. Živa je, bila je živa, i živjet će Hrvatska!\", rekao je Gotovac pred okupljenim prosvjednim skupom hrvatskih građana. * Roditelji hrvatskih mladića koji su još 1991. morali služiti vojni rok u \"JNA\" osnovali su udrugu \"Bedem ljubavi\" i od vrhuške \"JNA\" tražili da njihovu djecu otpusti njihovim kućama. 01.9.91\' Ponovo je napadnut Daruvar. Srpski pobunjenici u okupiranom Belom Manastiru stavljaju izvan snage ustav i zakone Republike Hrvatske, i uvode ustav \"SFRJ\" i primjenjuju ustav i zakone Republike Srbije. Pobunjenički okupacijski četnički režim zabranjuje povratak i ostanak u Baranji svim osobama koje su se nalazile u redovima hrvatskih snaga, kao i osobama koje su im pomagale. 02.9.91\' Srpski teroristi (četnici) masakrirali mještane hrvatskog sela Berak a neke uzeli za taoce. Srpske snage granatiraju rafineriju nafte i željezaru u Sisku. U obranu Pakraca uvodi se pričuvna satnija brigade ZNG iz Bjelovara. 03.9.91\' Pod pritiskom hrvatskih branitelja je \"JNA\" u Sisku predala kasarne i skladišta oružja \"JNA\" u ruke Hrvatske vojske. Mlazni ratni zrakoplovi \"JNA\" bacili tako zvane \"kazetne bombe\" na grad Gospić, koje su po međunarodnom pravu zabranjene za bacanje na civilne ciljeve jer se radi o protupješačkom oružju. Srpske snage sa svojih položaja oko Obrovca gađaju strateški Maslenički most koji spaja središnju Hrvatsku s hrvatskom Dalmacijom. Nakon jednodnevnog napada na Osijek poginulo 14 hrvatskih građana, a 28 je ranjeno. (Do kraja rata će od granatiranja Osijeka poginuti oko tisuću (1000) osječkih civila, a do 2008. niti jedan zapovjednik srpskih pobunjenika i \"JNA\" koji su gađali grad Osijek nije od strane hrvatskoga pravosuđa procesuiran odnosno pravomoćno osuđen za ratni zločin.) 04.9.91\' \"JNA\" ponovo gađa rafineriju nafte u Sisku, kao i sisačku željezaru. Napadnuti su lički gradovi Gospić i Perušić a prilikom napada srpskih snaga na hrvatsko selo Kostajnički Majur je selo sravnjeno sa zemljom. Paravojna četnička jedinica vođe srbijanskih radikala VOJISLAVA ŠEŠELJA, tako zvani \"Beli orlovi\", napala je Mikleuš. Učinjena je velika materijalna šteta. Na prometnici Balinci-Četekovac-Čojluk prema Mikleušu su srpski teroristi ubili petoricu hrvatskih civila. U selu Balinci srpski su teroristi, krečući se od kuće do kuće, noževima i sjekirama ubili (zaklali) civile Ivana Biškupovića, Miju Lovrinca, Josipa Butorca, Ivana Rukavinu, Mandu Rukavinu i druge mještane. Srpski teroristi napali su artiljerijom i selo Četekovac i selo Čojluk, učinili veliku materijalnu štetu, i pobili (zaklali) mještane odnosno izvršili masakr nad hrvatskim civilima. Zarobljene hrvatske policajce Duška Košoroga i Milu Starčevića srpski koljači su divljački izbatinali, zalili benzinom i hladnokrvno zapalili, te time počinili ratni zločin i zločin protiv čovječnosti. Srpski maskari dio su strategije srpske vojske o etničkom čišćenju hrvatskih područja, i pripajanje etnički očišćenih područja Republike Hrvatske zamišljenoj \"Velikoj Srbiji\". 05.9.91\' Hrvatske snage ušle u sela Četekovac i Balinci u općini Podravska Slatina. Hrvatski branitelji našli su oba sela spaljena i opljačkana a stanovnike masakrirane. Masakri civila podsjećali su na brojne masakre nad hrvatskim civilima u Drugom svjetskom ratu koje su počinile partizanske i četničke snage na području Nezavisne Države Hrvatske, kao na pr. srpski masakr nad hrvatskim civilima u selima Vrtoče i Krnjeuša, 2. kolovoza 1941. godine na području sjeverozapadne Bosne (zaklano oko 80 hrvatskih seljaka). 08.9.91\' Masakr u Kusonjama kod Pakraca U Kusonjama kod Pakraca 20 hrvatskih branitelja iz sastava \"A\" satnije 105. brigade Zbora narodne garde iz Bjelovara dospijevaju u zasjedu srpskih snaga. Sudbina sedamnaestorice hrvatskih branitelja doznala se tek po oslobođenju dijela Slavonije u prosincu 1991. godine kada su svi pronađeni u jednoj masovnoj grobnici, izuzev tijela nestalog Tadije Markića. Dana 8. rujna je vod Hrvatske vojske izviđao jakost neprijatelja i njegove položaje oko sela Kusonje ali su upali u zasjedu. Nažalost, izvlačenje hrvatskih branitelja iz okruženja, i kuće u kojoj su se morali zaustaviti i pružiti otpor dok su mogli, nije uspjelo ni sljedećeg dana, 8. rujna a zapovjednik 1. bojne 105. brigade Zbora narodne garde Hrvatske vojske, g. Miroslav Černak, nije želio ostaviti ranjenike. Bez protuoklopnog, topničkog i oklopnog naoružanja nije se moglo probiti čvrstu i u više navrata pojačanu obranu četnika. Sedmorica hrvatskih branitelja bili su izvedeni iz kuće strave i na najzvjerskije načine masakrirani, što se doznalo kasnije. Pojedinosti toga masakra nisu za objavljivanje, zbog njihove jezivosti. Poslije tog ratnog zločina tijela ubijenih hrvatskih branitelja nabacana su na traktorsku prikolicu i odvedena u šumu Brusnik kod Rakova potoka, bačeni u jamu duboku 4,5 do 5 metara i zatrpani bagerom. Jama Brusnik prva je jama sa zaklanim hrvatskim ratnim zarobljenicima koja je ekshumirana u Domovinskom ratu. (Redatelj Hrvatske televizije, Miroslav Mikuljan, režirao je dokumentarni film o ekshumaciji 20 masakriranih i smaknutih hrvatskih dragovoljaca u Kusonjama, iz ciklusa Sudbine, pod naslovom «Priča o zlatnom lančiću». Poslije, obilježavajući mjesto stradanja hrvatskih gardista, isto to mjesto, koje se u tom trenutku, 8. rujna 1993. godine, nalazilo na demilitariziranom području pod nadzorom oružanih snaga OUN (UNPROFOR), postalo je poprištem još jedne tragedije kada je zbog mučki postavljene odskočne rasprskavajuće protupješačke mine ispod spomen-vijenca stradao zapovjednik 105. brigade HV Stanko Palić, uz Mirka Pereša i Željka Šegovića, te je ranjeno još jedanaestero ljudi, među njima roditelji u Kusonjama masakriranog hrvatskog branitelja Marija Posarića, s tim da je Posarićeva majka Zorica zadobila doživotne ozljede zbog kojih je završila u invalidskim kolicima. U spomen stradalim hrvatskim braniteljima i civilima u Kusonjama 1991. i 1993. godine izgrađena je 1998. godine spomen-kapelica Male Gospe. (Protiv srpskih počinitelja ratnog zločina u Kusonjama 1991. i 1993. godine, na čelu sa srpskim teroristima Lukom Krajnovićem, Veljkom Svakidanom, Gojkom Damjanovićem, Željkom Ljubićićem, Milošom Grujićem, Milanom Slavujevićem i još dvadesetorice je nadležno hrvatsko državno odvjetništvo podiglo optužnice, a osuđeni su Krajnović, Svakidan, Damjanović i Ljubičić na kaznu zatvora od sveukuno 50 godina ali su hrvatskom pravosuđu ostali nedostupni za izdržavanje kazne.) (Izvor: „Hrvatsko slovo“, od 26.1.2007. godine, članak pod naslovom \"Zločinci su i dalje na slobodi\", i „Glas Koncila“, od 28.1.2007. godine, članak pod naslovom \"Kusonje – mjesto zločina\".) 12.9.91\' Snage \"JNA\" ispalile 500 projektila na hrvatski grad Vinkovci. Hrvatske snage su pod silom pritiska neprijatelje morale napustiti položaje u Jasenici i Kruševu. Napadnut je Maslenički most i postavljene barikade srpskih pobunjenika, čime je odsječen jug Hrvatske. Napadnut je i grad Otočac. Prestao je organizirani otpor hrvatskih branitelja u Hrvatskoj Kostajnici na Uni. Uvjeti i način dogovaranja predaje hrvatskih snaga u Hrvatskoj Kostajnici u ratno zarobljeništvo \"JNA\" ostali su nerazjašnjeni. Veći dio zarobljenih hrvatskih branitelja, većinom hrvatskih policajaca, prebačen je u zarobljenički logor \"JNA\" na Manjači kod Banjaluke i u logor u okupiranu Glinu a dio je likvidiran (ubijen) nakon predaje. 13.9.91\' Nakon dvomjesečne borbe Hrvatska Kostajnica pala je pod velikosrpsku okupaciju, u ruke \"JNA\" i srpskih pobunjenika. Srušen je helikopter \"JNA\" i uhićen general \"JNA\", Aksentijević. 14. – 19.9.91\' U šest dana hrvatske snage osvojile su 36 \"kasarni\" i skladišta oružja \"JNA\" te 26 drugih objekata, od kojih su se opkoljeni pripadnici \"JNA\" u nekim objektima i predali nakon dugotrajnih pregovora s hrvatskom stranom. Nakon početka napada i invazije \"JNA\" na Hrvatsku je hrvatska strana objektima \"JNA\" isključila dovod struje i vode ali je na međunarodni pritisak Zapada morala, iz \"humanitarnih razloga\", opet opskrbljivati neprijateljska uporišta strujom i vodom, iz kojih se pucalo, prijetilo i ugrožavalo hrvatske gradove. Među osvojenim neprijateljskim uporištima nalazila se i jedna raktena baza, te dva centra veze, od kojih jedan u Samoboru. U cijelosti je razoružan \"32. korpus JNA\" u Varaždinu, s mnoštvom tenkova (oko 200 zarobljenih tenkova), a \"10. korpus JNA\" u Zagrebu (bivši X. partizanski korpus u kojemu je bio politkomesar Franjo Tuđman u WWII) i \"13. korpus JNA\" u Rijeci razoružani su djelomično. Hrvatske snage su vojne jedinice \"JNA\" po vojarnama bivše jugoslavenske vojske razoružali bez pristanka Predsjednika Tuđmana koji je čak i zabranio razoružavanje \"JNA\" pod izgovorom da bi se mogli razoriti hrvatski gradovi. (Po pitanju opkoljavanja kasarni i skladišta oružja \"JNA\" i razoružanju jedinica \"JNA\" se Predsjednik Tuđman razišao s ministrom obrane RH generalom Martinom Špegeljem, koji se zalagao za potpuno razoružanje 5. vojne oblasti \"JNA\" na području Republike Hrvatske.) Tuđman je bio mišljenja da bi razoružanje jedinica \"JNA\" moglo izazvati oružani otpor «JNA» u kojemu bi poginulo „100 tisuća“ hrvatskih građana. Na kraju se pokazalo da je Tuđmanova procjena bila u osnovi pogrešna. U opkoljavanju i napade na \"kasarne JNA\" sudjelovale su dragovoljačke jedinice Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koje su se na taj način same dodatno naoružale odnosno osvojeno oružje distribuirale hrvatskim snagama kojima je bilo potrebno na ratištu. Ratni plijen oružanih snaga Republike Hrvatske je bio bogat: 230 tenkova \"JNA\", oko 400 većih topova i druge opreme i municija. (\"Kasarna JNA\" u Bjelovaru se nije htjela predati. Zapovjednik \"kasarne\" pucao je po Bjelovaru i uništio jednu gradsku četvrt, i na kraju minirao uporište \"JNA\" i sa sobom u smrt odveo nekolicinu vojnika \"JNA\" i hrvatskih branitelja.) Uoči rata je Franjo Tuđman odbio plan ministra obrane RH generala Martina Špegelja o sustavnom i aktivnom razoružavanju jugoslavenske armije iz kasarni JNA u Hrvatskoj, zbog čega je Špegelj bio podnio ostavku, i, iako je imao ogromno vojničko znanje, premješten je na malo značajnu funkciju inspektora Hrvatske vojske. (Špegelj je prije rata bio glavni zapovjednik velike zagrebačke 5. vojne oblasti JNA, a dragovoljno se hrvatskom državnom vrhu stavio na raspolaganje, kao i bivši šef Kontraobavještajne službe JNA u 5. vojnoj oblasti, visoki oficir Imre Agotić.) Tuđman je dozvolio velikom zagrebačkom oklopno-mehaniziranom garnizonu JNA iz \"kasarne Maršal Tito\" u Novom Zagrebu, kao i tenkovskom garnizonu JNA u Jastrebarskom i zrakoplovnom uporištu JNA na zagrebačkom aerodromu Pleso da s kompletnim naoružanjem napuste teritorij Republike Hrvatske. 17.9.91\' Borbeni avioni \"JNA\" 48 puta preletjeli su Zagreb gdje je bila na snazi zračna uzbuna. Pogođen je odašiljač Hrvatske radio-televizije na Sljemenu Medvednice iznad Zagreba. \"JNA\"prijeti da će raketama gađati grad Varaždin – zbog razoružanja velikog garnizona \"JNA\" u Varaždinu. Borbeni zrakoplovi \"JNA\" napali grad Novsku. Kopnene i zračne snage \"JNA\" napale grad Šibenik. Ratni brodovi \"JNA\" blokirali sve hrvatske luke na Jadranu, i presjekli sav pomorski promet duž hrvatske obale. Hrvatske snage osvojile bazu \"JNA\" u Osijeku, zloglasni \"Poligon C\" koji je bio uporište srpskim napadačima na grad Osijek. 19.9.91\' Oružane snage RH zauzimaju veliku vojarnu \"JNA\" u Varaždinu, najveći garnizon \"JNA\" između Drave i Save, u kojoj je bilo smješteno zapovjedništvo tri brigade \"JNA\", jedna topnička brigada i stožerne jedinice. Hrvatske snage pobijedile srpske snage u bitci za Šibenik. Hrvatski branitelj oborio ručnim lanserom protuzračnih raketa dva mlazna ratna zrakoplova \"JNA\" iznad šibenskog aquatoria (\"Oba dva su pala, oba dva!\"). Dotični junak Domovinskog rata koji je srušio oba zrakoplova, poginuo je poslije (na sramotu hrvatskog društva) prilikom razminiranja jednog miniranog područja u Republici Hrvatskoj. Srpske snage i \"JNA\" napale grad Karlovac, bespoštedno se granatira Vukovar, napada grad Vinkovci i Osijek. Srpske snage bezuspješno napadaju Pakrac. 21.9.91\' Vrhovnik Oružanih snaga RH Franjo Tuđman uspostavio je Glavni stožer Hrvatske vojske (GSHV) na čelu s bivšim generalom \"JNA\" Antonom Tusom koji se na početku velikosrbijanske agresije bio stavio na raspolaganje vladi Republike Hrvatske. Smrtonosni atentat na hrvatskog rodoljuba Antu Paradžika Na kontrolnoj točci hrvatske policije u gradu Sesvete nadomak Zagrebu ubijen je u osobnom automobilu, od strane dežurnih policajaca, načelnik ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga i dopredsjednik Hrvatske stranke prava ANTE PARADŽIK, a Paradžikova pratnja je ranjena. Radilo se o političkom ubojstvu s predumišljajem, o političkom atentatu. Nedugo prije toga je HOS dobio od ministra obrane RH, Gojka Šuška, zapovjed o razoružanju Hrvatskih obrambenih snaga koje su branile Republiku Hrvatsku od velikosrpske agresije. Paradžik je ubijen u organizaciji koordinatora \"hrvatskih\" udbaških obavještajnih službi Josipa Manolića, zatim šefa \"hrvatske\" vojne obavještajne službe SIS Josipa Perkovića, a kao ministra unutarnjih poslova odgovoran je i Ivan Vekić (hrvatski policajci koji su pucali i ubili Paradžika procesuirani su od hrvatskog pravosuđa ali ih je Predsjednik Tuđman poslije pomilovao a jedan ubojica je poslije predavao na policijskoj akademiji u Zagrebu. Sudac Šerić, koji je osudio izvršitelje političkog ubojstva, morao je poslije otići u odvjetnike. Organizatorima Paradžikova ubojstva se (do 2007.) nije nikada sudilo, odnosno nisu procesuirani. (Ante Paradžik je u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske.) Glavni odgovoran za političko ubojstvo Ante Paradžika je predsjednik Republike Hrvatske i Hrvatske demokratske zajednice, Franjo Tuđman. Srpski pobunjenik Goran Hadžić (skladištar po zanimanju) i srpski terorist Željko Ražnjatović \"Arkan\" (doušnik Udbe) obišli su pritvorski objekat u Dalju. Pripadnici tzv. \"TO\" na čelu sa Ražnjatovićem Arkanom ubili su jedanaest zatočenika, a njihova tijela pobacali u grobnicu u okupiranom selu Ćelije. 24.9.91\' Okupacijski srpski režim oduzima na području okupirane hrvatske Baranje svu pokretnu i nepokretnu imovinu poduzeća čija su sjedišta na slobodnom području Republike Hrvatske, s time da Baranju ne tretiraju kao politički teritorij Republike Hrvatske. 25.9.91\' Vijeće sigurnosti Organizacije Ujedinjenih naroda (Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Sovjetski Savez, Narodna Republika Kina) donijelo je rezoluciju 713 kojom je uveden embargo na izvoz oružja u SFRJ koji je pogodio napadnute nenaoružane republike Hrvatsku i BiH, a pogodovao Srbiji i Miloševićevu režimu koji je preko JNA bio naoružan do zuba. 27.9.91\' Načelnik GS HV general Tus donosi zapovjed o realizaciji Plana «Bilogora» odnosno plan o osvajanju kasarni \"JNA\" na prostoru Bjelovara i Koprivnice. 28.9.91\' Prilikom topničkog napada neprijatelja na položaje hrvatskih branitelja u Prekopakri, mjestu nadomak gradu Pakracu, poginuo je hrvatski policajac Dražen Baniček a ranjen hrvatski branitelj Tihomir Ruk. 29.9.91\' U 10.43 h odjeknula je strahovita explozija na tako zvanoj «Barutani» - izdvojenom skladištu oružja \"JNA\" nedaleko od Bjelovara, koja se čula u krugu od 50 km. Exploziju je prouzročio oficir i zapovjednik \"JNA\" major Milan Tepić, prijedorski Srbin koji je odbio predaju. Prilikom eksplozije poginulo je jedanaest hrvatskih branitelja koji su skladište \"JNA\" držali pod blokadom (hrvatski branitelji Vladimir Makar, Siniša Paunović, Dražen Pervan, Ivan Cvrtila, Eduard Kukal, Stevo Legčević, Nikola Petrić, Milan Vuković, Mario Šimić, Ivan Trogrlić i Marko Tukerić). Nakon cjelodnevne borbe hrvatske snage zauzele su sve objekte \"JNA\" u Bjelovaru, a sljedeći dan se, nakon uspješnih pregovora, predala \"kasarna JNA\" u Koprivnici. Srpski zločinac Tepić Milan nositelj je ordena narodnog heroja u Srbiji, a u Beogradu, u općini \"Savski venac\", jedna ulica nazvana je Tepićevim imenom. 01.10.91\' Formirana su krupna vojno-teritorijalna borbena zapovjedništva Hrvatske vojske (HV) odnosno Operativne zone sa sjedištima u Osijeku, Bjelovaru, Zagrebu, Karlovcu, Rijeci... Započeo je opći napad agresora na Dubrovnik; u napadu su se istaknuli Srbi iz susjedne istočne Herecgovine, i Crnogorci iz susjedne Crne Gore; Dubrovnik je branilo oko 400 hrvatskih branitelja, većinom civili, a do kraja sedmomjesečne opsade Dubrovnika poginulo je oko 400 hrvatskih građana toga slobodarskoga grada, i hrvatskog ponosa! (Veliki i odlučujući doprinos obrani Dubrovnika, u tvrđavi na Srđu, dali su bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga.) 05.10.91\' Predsjednik Tuđman pozvao sve građane Republike Hrvatske u obranu napadnute domovine. \"JNA\" raketira Slatinu. Sljedeći dan borbeni zrakoplovi \"JNA\" raketiraju Viroviticu, zatim Levinovac, a dan poslije raketiraju virovitičku šećeranu. ................................................. KRONOLOGIJA DOMOVINSKOG RATA U HRVATSKOM PODUNAVLJU 1990 | 1991 | 1992 | 1993 | 1994 | 1995 1990. 14. veljace 1990. Sabor Republike Hrvatske donio odluku da se usvoje amandmani na Ustav SR Hrvatske cime je zapravo ozakonjeno visestranacje. 24. - 25. veljace 1990. U Zagrebu odrzan Prvi opci Sabor Hrvatske Demokratske Zajednice na kojem je prevladala ideja o pomirenju svih Hrvata. 4. ozujka 1990. Na Petrovoj Gori odrzan miting Srba iz Hrvatske, ali i onih koji su iz drugih dijelova Jugoslavije dosli huskati ih protiv Hrvata i Hrvatske. Sve poruke, uz otvoreno iskazivano cetnistvo, upucene su protiv Hrvatske, te protiv Tudmana i Racana. 22. travnja 1990. U Hrvatskoj odrzani prvi posljeratni visestranacki izbori na kojima je u vecini opcina pobijedio HDZ, a i u Saboru je HDZ osvojio vecinu. Za predsjednika je izabaran dr. Franjo Tudman. 30. svibnja 1990. Odrzana prva sjednica hrvatskog novoizabranog Sabora i proslavljen Dan drzavnosti Republike Hrvatske. 6. lipnja 1990. U Kninu najavljeno \"udruzivanje\" sest lickih i sjeverodalmatinskih opcina. 25. srpnja 1990. Hrvatski Sabor usvojio odluku Predsjednistva Hrvatske o uvodenju povijesnog grba i ukidanju imena \"socijalisticka\" u nazivu drzave. U Srbu odrzan tzv. Sabor Srba na kome je donesena tzv. \"Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda u Hrvatskoj\" i osnovano Srpsko nacionalno vijece. SDS ocijenio ovaj skup kao \"sastanak Srba bez oruzja\". 17. kolovoza 1990. Nakon sto je delegacija Srba iz Hrvatske primljena u Beogradu u najvisim politickim krugovima, cetiri dana poslije Srbi su u policijskim postajama u Kninu, Obrovcu, Benkovcu i drugdje oteli oruzje i zapoceli blokadu prometa (tzv. balvan revolucija). 24. kolovoza 1990. Stipe Mesic izabran za clana Predsjednistva SFRJ umjesto Stipe Suvara, a hrvatski Sabor izglasao \"Rezoluciju o zastiti ustavnog poretka i nacionalnim pravima u Republici Hrvatskoj\". 28. rujna 1990. Novi ustav Srbije, koji je izglasan, ukida ‘Autonomne \' pokrajine Kosovo i Vojvodinu. 3. listopada 1990. U podrucju Knina novi balvani i blokada citavog cestovnog i zeljeznickog prometa. 16. listopada 1990. Uz veliko slavlje i uz veliku svecanost na Trg bana Josipa Jelacica vracen spomenik banu Josipu Jelacicu. 11 . studenoga 1990. U Makedoniji odrzani prvi posljeratni visestranacki izbor, a tjedan dana kasnije i u BiH. U Srbiji i Crnoj Gori dogodit ce se to 9. prosinca. 19. studenoga 1990. U Beogradu odrzan osnivacki skup Saveza komunista - Pokret za Jugoslaviju. 29. studenoga 1990. U Dvoru na Uni uhicen Zeljko Raznjatovic \"Arkan\" sa vecom kolicinom oruzja i cetnickih obiljezja, a u Beogradu za patrijarha Srpske pravoslavne Crkve izabran patrijarh Pavle. 22. prosinca 1990. Donesen novi Ustav Republike Hrvatske, u narodu nazvan \"Bozicni Ustav\". 23. prosinca 1990. U Sloveniji se na referendumu 86 posto glasaca izjasnilo za samostalnu nezavisnu drzavu Sloveniju. 1991. 4. sijecnja 1991. U skladu s Ustavom hrvatske drzave predsjednik Hr

Vlado nije kritizirao Franju Tuđmana osobno nego njegovu politiku – kaže Simona Šandrić Gotovac. Što to znači……??? To znači da je politika Franje Tuđmana njegova osobna zrcalna slika. Svaki političar kroz politiku koju predstavlja po demokratskim načelima predstavlja sebe i svoj mentalni sklop. Franjo Tuđman je provodio politiku u skladu sa svojim mentalnim sklopom koji je formiran u nedemokratskim okolnostima. On je bio autokrat.

a jel mi razlika između Tuđmana i Tuđmanove politike. Nije govno samo se pas posro.

Nije mi Gotovac bio baš neka faca,premlak za ratna vremena,što ne znači da nije bio rodoljub ali ovaj Kosor s njim nema nikakve sličnosti.

Vlado je bio veličina, koliko ga pamtim. Drago mi je da je bio dio nas i doprinio boljoj Hrvatskoj! Ali, ima jedan čovjek koji je ipak daleko iznad svih, a to je naš dragi Francek. Obojici nek je laka hrvatska zemlja i vječna HVALA.

Purgeraj, je li Gotovac bio u koaliciji s HDZ-om ili SDP-om? A što se tiče Bosne, evo što je Gotovac napisao u otvorenom pismu Tuđmanu: \"Zbog Vašeg patronata nad sa¬dašnjim vodstvom Hrvatske zajed¬nice Herceg- Bosne i HVO, Hrvat¬ska je izložena optužbama i sramoti pred cijelim civiliziranim svijetom: neke od najvažnijih institucija međunarodne zajednice odbijaju nas prihvatiti i uskraćuju nam gotovo svaku pomoć: postali smo taoci us¬kogrudne politike trenutne hercego¬vačke oligarhije, koja nas uvodi u sukobe s Muslimanima, ostavlja na cjedilu dvije trećine Hrvata u BiH i dopušta propast tradicionalne hrvat¬ske komponente multikulturnog identiteta Bosne.\"

Što milite zašto je Vlado Gotovac svoju novu stranku nazvao Liberalna stranka, odnosno zašto je izbacio pridjev - hrvatski - iz naziva nove stranke?

\"91.sve vidio?????\"Kakve to veze ima s ratom Hrvata i Bošnjaka???\'Shvatio da Tuđman misli ozbiljno o stvaranju Hrvatske države.Samo hrabri ljudi su mogli stati na čelo Hrvata u borbu Davida protiv golijata.Jedan je stao ostali su bezkičmenjaci.

Da je Vlado ziv sigurno bi sada osuđivao muslimansku politiku u Bosni na stetu Hrvata.Sa kim god sam pricao u Bosni potvrđeno je bahata i netolerantna muslimanska politika u bosni samo sa jednim ciljen osvajanja teritorija i raseljavanja Hrvata.Na zalost od nekadasnjih saveznika dobili smo velike neprijatelje koji se protive svakom pokusaju Hrvata da stvore svoj entitet i da budu svoji na svome.Srbi nam to velikodusno nude i zato treba stvarati savez sa Srbima u interesu bolje buducnosti Hrvata u Bosni.

Da li bi Vlado Gotovac želio Ivu Josipovića na svojoj komemoraciji ????? Da li bi i Gotovac kao Josipović stajao desetak metara od djevojke sa šajkačom i kokardom i otvarao spomenik četničko partizankom masakru nad Hrvatima u Srbu? Da lili bi Vlado Gotovac otišao u parlament BiH i ispričao se poradi \"agresije \"Hrvatske na istu? Da li bi Vlado Gotovac trćao Tadiću u zagrljaj ? Da li bi Gotovac rađe otišao po drugi puta u Jasenovac (gdje nije bilo niti jedne hrvatske zastave) ili bi otišao na sprovod poljskom predsjedniku? Vlado Gotovac sa ovom klikom koja se sada razmece njegovim imenom NEMA NIŠTA ZAJEDNIČKO ! ============================================================

Crvenokosi, misliš da bi Gotovac podržavao to da B i H Hrvati budu istovremeno i konstitutivan narod u B i H i navodna dijaspora RH?

Vlado je bio jedini covjek na politickoj sceni koji je svojom osobnoscu i pravednoscu osvojio svakog dobronamjernog covjeka.

Profesorzag Da isto kao i Talijani u Svicarskoj.Da navodim jos primjera.