Uskoro će se navršiti dvije godine otkad je predsjednik Vlade Andrej Plenković na izvanrednoj konferenciji za medije na sam Badnjak obećao građanima da će u nacionalno vlasništvo vratiti MOL-ov udio u Ini. U te dvije godine nije napravio nijedan konkretan potez da to obećanje ostvari.
Da od posla neće biti ništa, bilo je jasno već u prvim mjesecima 2017., ali je natječaj za izbor konzultanata za otkup dionica Ine pobudio interes. Podsjetimo, u travnju je Vlada za investicijskog savjetnika u postupku mogućeg otkupa dionica Ine od MOL-a odabrala međunarodni konzorcij Morgan Stanleya, Intese San Paola i Privredne banke Zagreb. Ni sedam mjeseci kasnije nije potpisan ugovor s konzultantima iako je u proračunu za iduću godinu za potrebu plaćanja istih rezervirano 45,6 milijuna kuna. Službeno je objašnjenje da ugovor nije potpisan zbog tehničkih detalja, međutim izvori upoznati s procesom potvrđuju da se potpis odgađa zbog toga što od otkupa vjerojatno neće biti ništa. Ako se već Ina neće otkupljivati od MOL-a, onda nema nikakvog smisla plaćati konzultante, kažu nam. Plenković ishitreno obećanje, izgledno je, i ne namjerava ispuniti. Za transakciju koju je onomad najavio Plenkoviću bi trebalo barem 10 milijardi kuna, koje nema, a nije dobio ni političku potporu da ih pokuša namiriti prodajom dijela Hrvatske elektroprivrede.
U ovom trenutku, bez obzira na odnose suvlasnika Ine, bilo bi bolje koncentrirati se na ishod arbitražnog procesa koji se godinama vodi u Washingtonu i njegove posljedice, a ne na imaginarni otkup MOL-ova dijela Ine. Naime, MOL je u tom procesu tražio odštetu za štetu koju je pretrpjela Ina jer se nije provodio ugovor o plinskom poslovanju iz 2009. godine, a kako je Ina na plinskom biznisu tih godina gubila novac, odštetni je zahtjev težak nekoliko milijardi kuna. Ako MOL dobije arbitražu, država će morati podmiriti između tri i pet milijardi kuna Mađarima. Hrvatska je već izgubila proces u kojem je željela dokazati da je do plinskog ugovora MOL došao korupcijom pa je tako propao ključni argument Hrvatske za još otvorenu arbitražu. Pasivno čekanje vijesti iz SAD-a u ovom je trenutku kontraproduktivno. Bilo bi bolje pregovarati.
Što se stvarno krije iza povratka INA-e u Hrvatsko vlasništvo možemo samo nagađati.Poučeni iskustvom najvjerojatnije nbetko nešto mulja a velika briga o Hrvatskim interesima samo je još jedan igrokaz za široke narodne mase.Poučeni Agrokorom najvjerojatnije je planiranje izvlačenja novaca u mogučem vračanju INA-e a sve to na štetu Hrvatskih građana.