Vlada nam maže oči! Novi Ovršni zakon neće u primjenu prije 2020.

kao prvo treba zaštititi potraživanja vjerovnika. to je prvo i najvažnije o čemu treba se misliti kad se donose zakoni. posebno ovakvi koji značajno zadiru u mogućnost naplate vjerovnika. i treba dati vremena vjerovnicima da se oni pripreme na izmjene, jer idu na njihovu štetu. tj. otežavaju naplatu potraživanja. a dužnici su druga strana medalje, i oni moraju shvatiti da dug moraju podmiriti. to što su ostali bez posla, nikog ne treba zabrinjavati. deložacije su i inače u javnosti krivo prezentirane, kao da dužnik ostaje bez ičega nakon prodaje nekretnine. u stvarnosti, on dobije novac koji ostane nakon što se namire vjerovnici, kao i u svakom stečajnom postupku, samo što u stečaju imovina nikad nije dovoljna za plaćanje potraživanja. jednakost je ono što trebamo. sve ostalo su priče. dajte vi posudite novac nekome, taj vam ga ne želi vratiti (mala manjina zbilja zapadne u teškoće pa ne može), i onda vi samo tako oprostite dug. dal znate da se dužnici jako rijetko jave u banku da se dogovore o modalitetima otplate kredita? i na koncu konca, koga briga za tuđe dugove? državu bi to trebalo najmanje brigati. posuđivanje novca je tržišna djelatnost, a onaj koji uzima novac mora biti svjestan o opasnostima. ako je sposoban založiti kuću za neki kredit, onda je sposoban i vratiti taj novac, i ne uzimati najviše što može potegnuti iz banke. apetiti su naši nevjerojatni. mislite da nijemac uzima kredit čija je rata pola plaće?