Rajku Aničiću, koji je lani u studenom na zagrebačkom Županijskom sudu u odsutnosti osuđen na 10 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima, Visoki kazneni sud (VKS) je odbio žalbu te potvrdio nepravomoćnu presudu. Riječ je bila o ponovljenom suđenju jer je 2022. također bio osuđen na 10 godina zatvora, no tu je nepravomoćnu presudu VKS početkom prošle godine ukinuo, smatrajući da je obrazloženje presude bilo manjkavo. Iako mu se sada sudilo u odsutnosti, Aničić je tijekom 2017. od ožujka do lipnja bio u istražnom zatvoru, što mu je uračunato u izrečenu kaznu.
Prema optužnici, teretio se da je 12. prosinca 1991. tijekom ratnih operacije vođenih protiv Republike Hrvatske na privremeno okupiranim područjima tadašnje općine Daruvar, kao dopredsjednik SDS-a za mjesto Đulovac, tadašnje Miokovićevo, i pripadnik nelegalnih operacija Teritorijalne obrane SAO Zapadne Slavonije, s Jovanom Carevićem i Kostom Malivojevićem, došao pred kuću Franje B. u Đulovcu. Nakon što je Carević pozvao ukućane da izađu te su oni izašli, Aničić je iz automatske puške ispalio rafal prema supružnicima Franji i Nadi B., te njihovu sinu Milanu B. i ubio ih dok je Franku S. ranio u ruku.
Tijekom suđenja, ispitano je više svjedoka, dok je iskaz Franke S. koji je dala tijekom istrage pročitan jer je ona u međuvremenu preminula. Po stavu prvostupanjskog suda, s čim se sada složio i VKS koji je Aničiću odbio žalbu, nedvojbeno je utvrđeno da je Aničić bio pripadnik nelegalnih formacija Teritorijalne obrane SAO Krajina, što su potvrdili i svjedoci. Svjedoci su iskazivali i da je Jovan Carević bio glavni pri organiziranju srpske stranke u Đulovcu, dok je Aničić, poput ostalih pripadnika srpske nacionalnosti s tog područja, bio mobiliziran.
Za sud je bio vjerodostojan i iskaz Franke S. koja je opisala što se tog dana dogodilo.
- Do kuće moje sestre i šogora automobilom su došli Jovan Carević, Rajko Aničić i Kosta Malivojević. Carević je izašao iz automobila i pozvao moju sestru, šogora i njihovog sina. Kada su oni izašli na dvorište, čula sam kako je moja sestra pitala Carevića što da rade i da li da bježe, na što joj je on rekao da ne zna te se okrenuo kao da će krenuti prema automobilu. U tom trenutku je Rajko Aničić, koji je bio maskiran, počeo pucati prvo u moju sestru, potom u šogora i na kraju u njihovog sina, iz automatske puške. Ja sam sve to promatrala s praga kuće i ranjena sam u ruku, no uspjela sam se sakriti u kupaonicu. Kada je pucnjava prestala sakrila se na tavan, nakon čega je u kupaonicu bačena bomba - iskazivala je svjedokinja.
Njezin iskaz bio je sporan obrani, koja je tvrdila da je to jedini dokaz protiv Aničića te da je prvostupanjski sud stvorio podupiruće dokaze oko tog iskaza. No VKS obrani nije dao za pravo. Naveli su da je svjedokinja ispitana u istrazi bez nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja, te da je taj iskaz kasnije pročitan jer je preminula. Međutim VKS tvrdi da to nije jedini dokaz na kojem se temelji presuda te pojašnjava da ga je prvostupanjski sud analizirao zasebno i u korelaciji s iskazima drugih svjedoka kojma je ona prepričala taj događaj.
Otvori KEKS Pay
