Umro riječki slikar Vjekoslav Vojo Radoičić

Tražim autora teksta, nigdje ga. Ljudi moji, pa zar je teško pretražiti malo te napisati istinu. Vojo je rođen u Požegi, u Srbiji, prije zvana i Užička Požega, gradsko naselje u općini Požega u Zlatiborskom okrugu u Srbiji. Koja Slav.Požega!ga! I koji Vjekoslav! Otac Voje Radoičića nestao je u Drugom svjetskom ratu, kao član pomorske flote kralja Petra. Otad mu se izgubio svaki trag, a Vojina majka nakon suprugova nestanka poželjela se nastaniti u Rijeci nakon 45.g.! Želja joj ispunjena, kao i bezbrojnim drugima, nakon svibnja 45.! Zanimljivo! ___________________________________________________________

...steta

poznavao sam pokojnog voju radoičića još dok je sebe zvao vojislavom, dičio se svojim crnogorstvom i živio u beču. i dok je svoje slike opisivao ćirillicom (primjerice slika s „bostanom“ i još nekoliko njih koji još uvijek vise u kuhinjii jedne kuće koja je uvrštena u zaštićenu kulturnu baštinu u gornjem gradišću, u austriji - unterkohlstätte!) a kasnije se u jednom intervjuu kleo da nikad nije pisao ćirilicom! njegovu prvu izložbu u austriji ranih devedesetih (u današnjoj bank austria kunstforumu na freyungu br. 8) organizirala je jedna strašno dobra, svestrana umjetnička duša (moja pokojna profesorica i izvrsna pjesnikinja zora otálora, rođ. buškulić). da nije bilo nje, nikad se za pok. voju ne bi čulo u beču. ona ga je nagovorila na tu izložbu, sve organizirala (jer je imala puno znanaca u bečkom visokom društvu) i kasnije sustavno radila na novim izložbama i njegovoj promičbi kao umjetnika. kad sam nakon njezine prerane smrti (2001.) objavio drugu zbirku prijevoda njeznih pjesama, nije ga to zanimalo. pisao sam mu, kazao je da ga to ne zanima i pravio se nemušt kao da ju ne poznaje! i posve ju je zaboravio, svoju veliku dobročiniteljicu. pokoj mu duši i neka mu je lahka hrvatska zemljica!

Jedan manje