Uvjerljiva pobjeda AfD-a u Saskoj-Anhaltu mogla bi biti uvod u samostalnu vladavinu krajnje desnih snaga diljem Europe. Njemački model "velike koalicije" i centristička alijansa koja podupire politiku EU počinju pucati. Uvjerljiva pobjeda radikalno desne stranke Alternativa za Njemačku na izborima u regiji Saska-Anhalt mogla bi biti prva prava pukotina u strukturi moći koja je držala europsku politiku na okupu od Drugog svjetskog rata. U nedjelju je Alternativa za Njemačku (AfD) ostvarila uvjerljivu pobjedu u istočnoj njemačkoj regiji, osvojivši 43,8% glasova. Kršćansko-demokratska unija (CDU) kancelara Friedricha Merza, koja predvodi vladajuću koaliciju u Berlinu, pala je na 17,2%, dok je njezin mlađi koalicijski partner, Socijaldemokrati (SPD), uspio osvojiti samo 9,3%.
Po prvi put od nacističkog razdoblja, njemačku regiju mogla bi voditi krajnje desna snaga, budući da bi lokalni vođa Ulrich Siegmund mogao postati predsjednik ako krajnje lijeva stranka BSW odluči podržati ga ili se suzdržati na izborima. Osim što su zadali dodatni udarac već izrazito nepopularnoj vladi u Berlinu, rezultati su izazvali različite reakcije diljem Europe, a krajnje desne snage željele su iskoristiti priliku dok ključne države EU iduće godine izlaze na birališta. "Ovaj rezultat nije iznimka - to je signal ostatku Njemačke i Europi", rekao je za Euronews René Aust, voditelj delegacije AfD-a u Europskom parlamentu.
"Na putu smo da postanemo vodeća vladajuća stranka u zemlji i uvjeren sam da ćemo se na sljedećim europskim izborima vratiti u Europski parlament s više nego dvostruko većom snagom od naše sadašnje", rekao je Aust.
"Regija Saska-Anhalt je mali dio Njemačke. Jedna od 16 regija“, rekao je Andreas Schwab (Njemačka/EPP), umanjujući utjecaj glasovanja. "Stranka [AfD] nema stvarnu moć u Berlinu, gdje velika koalicija ima jasnu većinu", poručio je.
Za Schwaba, utjecaj glasovanja u Bruxellesu vjerojatno će biti ograničen na jačanje programa EU-a za pojednostavljenje - smanjenje birokracije, uključujući i za poljoprivrednike - i zagovaranje nacionalno orijentiranijeg proračuna EU-a. Svenja Hahn (Njemačka/Renew) ponovila je to mišljenje. "Demokratsku većinu 2029. možemo održati samo ako konačno ostvarimo gospodarski rast i prosperitet te skinemo regulatorni teret s ljudi i poduzeća", rekla je.
Ipak, rezultat će sigurno podići alarm diljem Europe, ne samo zbog utjecaja na njemačku unutarnju politiku, već i zato što je njemačka tradicija velikih koalicija pružila temelj za politički konsenzus u srži europskih integracija tijekom većeg dijela poslijeratnog razdoblja. Europska narodna stranka desnog centra (EPP) i Socijalisti i demokrati lijevog centra (S&D) bili su okosnica bruxellesske politike od osnutka Europskog parlamenta, ponekad uz podršku centrističke skupine Renew Europe.
No, uspon ekstremističkih stranaka i stalna erozija političkog centra sada dovode u pitanje taj pristup – rođen u Njemačkoj, izvezen u Bruxelles. Prošli mjesec, Europe Elects je predvidio da tri centrističke snage prvi put ne bi uspjele osigurati apsolutnu većinu ako bi se izbori za Europski parlament održali danas. "Više se ne radi o tome tko s kim može razgovarati i kako se različite frakcije demokratskog društva mogu ujediniti. Radi se o tome kako povećati svoj zajednički udio, ne krađom biračkog tijela jedni od drugih, već uvjeravanjem onih koji su razočarani svima nama, demokratima", rekao je za Euronews zastupnik u Europskom parlamentu Sergej Lagodinski (Njemačka/Zeleni-EFA).
Rastući izborni dobici AfD-a diljem Europe povećali su izglede da bi krajnje desne stranke mogle izravno ući u vladu. U Saskoj-Anhaltu, AfD nije uspio osvojiti većinu za samostalnu vladavinu, ali bi je mogao postići u koaliciji s BSW-om. Koliko tradicionalne stranke dopuštaju podjelu vlasti ovisilo je o nacionalnom kontekstu i o tome jesu li glavne snage spremne udružiti se s krajnjom desnicom.
U Italiji je, na primjer, Giorgia Meloni usmjerila svoju koalicijsku vladu prema centru, čineći svoju europsku stranku, Europske konzervativce i reformiste (ECR), sve prisutnijom u mainstreamu. Kao rezultat toga, sada se suočava s konkurencijom nove krajnje desne snage koju predvodi Roberto Vannacci (Italija/ESN), bivši general vojske koji je postao zastupnik u Europskom parlamentu.
U Španjolskoj, desnocentristička Narodna stranka udružila se s krajnje desničarskom strankom Vox kako bi upravljala nekoliko regija, uključujući Andaluziju i Castillu y León, model koji bi neki voljeli vidjeti izvezen u Bruxelles. "U svakoj zemlji to stvarno ovisi o tome koliko je radikalna krajnja desnica i koliko može biti bilo kakve suradnje. Ali, općenito, suradnja s krajnjom desnicom nije bila dobra za nas. Ostali smo slabi", rekla je za Euronews zastupnica u Europskom parlamentu Hildegard Bentele (Njemačka/EPP).
Unutar Europskog parlamenta, EPP-ova grupa koju predvodi bavarski zastupnik Manfred Weber tijekom ovog zakonodavnog mandata zadržala je fleksibilan pristup formiranju promjenjivih većina, ponekad tražeći podršku krajnje desnih stranaka za određene predmete. Iako je Weberova strategija ojačala pregovaračku poziciju EPP-a i izazvala gnjev drugih centrističkih snaga, prelazak s usklađivanja od slučaja do slučaja prema strukturalnijem savezu podrazumijevao bi temeljno preoblikovanje podjele moći na razini EU. Weber je do sada uvijek isključivao strukturiranu suradnju s krajnje desnim snagama, dok su neke stranke koje čine EPP često to priželjkivale.
No, 2027. birači u Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Španjolskoj, Estoniji, Grčkoj, Finskoj, Malti i Sloveniji izaći će na birališta na nacionalnim izborima s visokim ulozima. U Francuskoj se posebno predviđa da će krajnje desna predsjednička kandidatkinja Marine Le Pen pobijediti bilo kojeg drugog kandidata u drugom krugu. Ovi nadolazeći izbori preoblikovat će europski politički krajolik uoči sljedećih izbora za EU 2029. godine, koji bi, ako se održe trenutni trendovi, mogli biti prvi koji neće dati glavnim strankama vladajuću većinu. "Izbori u Saskoj-Anhaltu, to je vrlo snažan signal upozorenja, ali imamo tri godine do izbora, tako da imamo puno vremena da ponovno postanemo jači. Signal upozorenja je nestao. Moramo raditi na vlastitim snagama", rekao je Bentele.
Bentele je iz rezultata izvukao dvije glavne pouke: potrebu za mobilizacijom ljudi koji nisu glasali na prošlim izborima - glavni pokretač porasta AfD-a - i potrebu za odabirom prikladnijih kandidata. U međuvremenu, Aust je primijetio da su samo birači stariji od 70 godina spriječili AfD da osigura apsolutnu većinu na regionalnoj razini, što smatra jasnim dokazom da budućnost pripada domoljubnim snagama i da će CDU uskoro postati "stranka od jučer", kao što je bio slučaj s Democrazia Cristiana u Italiji.
Otvori KEKS Pay
AFD je krajnja desnica jedino u očima tzv. ljevice koja svoju jalovu politiku temelji na uzviku - "gledaj fašiste". Dovoljno je reći da Alice Weidel, predsjednica AFDa, kvazidesničarka ima ženu, producenticu iz Šri Lanke.