Uspon ekstremne desnice: sijači straha ulaze u parlamente, ima li Europa odgovor

Silvije Tomašević čovjek je rođen 1949. U vrijeme "seksualne revolucije" 1968. imao je lijepih 19 godina, doba kad se za čovjeka hvata sve što ne valja ako mu on to dopusti i ako je tome previše izložen.Od 1970. je u novinarstvu u Hrvatskoj, što znači da je prošao kroz sito i rešeto bivšeg režima i da je indoktriniran njime do kraja. Ne navodim ovo sve da bih pobio ovo što piše "argumentacijom" ad hominem, već da bih naveo činjenice koje stoje iza jednog ovakvog teksta. Silvije Tomašević čovjek je vremena koje je prošlo, vremena koje je samo po sebi bilo razorno za ljude i svijet, ali u kojem se sve to još nije osjetilo u svoj strahoti njegovih posljedica jer se to vrijeme još uvijek hranilo dobrom svijeta koji je uništavalo: Visokim penzijama na račun mnogobrojne djece ljudi koji su živjeli prije vremena legalnog pobačaja, otkrićima i postignućima na temelju radišnosti ljudi odgojenih na kršćanskom moralu i kršćanskoj radnoj i poslovnoj etici. Posljedice tog krajnje negativnog vremena trpimo tek mi danas, nakon što su ljudi tog vremena uspješno razorili obitelj, radišnost i moral društva (i svijeta, kojem je zapadni svijet oduvijek bio perjanica i onaj koji diktira zbivanja). Silvije Tomašević piše ovo što piše iz svog udobnog vremenskog džepa čovjeka koji je prihvatio sve negativno, ali je svoj život ugodno proživio na tekovinama onog još starijeg od njega i pozitivnog. Mi danas, naprotiv, živimo u vremenu razorenom djelovanjem ljudi poput Tomaševića, nimalo ugodnom vremenu, živimo na tekovinama ljudi poput njega i nastojimo obnoviti ono još starije pozitivno što su ljudi poput njega uništili kako bismo barem svojoj djeci osigurali malo bolju budućnost. Tome se Tomašević protivi. Licemjer ste, Tomaševiću! Da imate danas 20 godina i da morate živjeti u ovakvom razorenom svijetu, svijetu u kojem nema više sigurnoga posla i u kojem se više ne može računati ni na zdravstveno osiguranje a kamo li na mirovinu, svijetu u kojem više nema sigurnosti obitelji i u kojem je čovjek sam, u kojem nema zaštitu policije već je u svakom trenu izložen svakoj budali koja se odluči raznijeti pored njega ili ga klepnuti metalnom cijevi po glavi i opljačkati, pitam se biste li i dalje lupetali ovakve gluposti kakve ste ovdje nadrobili. Usput: Za vas je očigledno svaka iole malo desnija stranka odmah i "ekstremno desna". Nije. Prestanite nam konačno prodavati svoju zastarjelu i oduvijek promašenu demagogiju.

sijaci straha? mene njih nije strah, dapace

Gdje se nalazi ta vaga na kojoj gospodin Tomašević, gospodin Galić i ostala gospoda lijevo-liberalne opcije važu ljevicu i desnicu i koja to računica kaže da je desna opcija opasnija? Mjere li se i krvavi tragovi? I ako je desnicaa tako opasna, zašto ne predlože zakonsku zabranu? I hoće li nas ljevica usrećiti više nego nas je usrećila u posljednjih sto godina?