Uspjeh: Đikića priznali i Nijemci, a u HAZU nije prošao

Mene je sram zbog Đikića. Pratila sam njegove objavljene radove i uspjehe i ne mogu vjerovati da ga HAZU tako šikanira. OMG

Naš HAZU je popunjen i ne treba nam nitko novi dok neki od pljesnjivaca ne umre. Da su ga primili, samo bi uzburkali tu našu vodu stajačicu....

ma slab-Style ima Djikic´..., mozda da si malo promjeni izgled,..ala Dª-Dabic´??

Ne znam da li je Đikić \"veliki znanstvenik\" ali znam da je nama svaki znanstvenik POTREBAN te žalim što nije i \"njima\".

Đikiću iskrene čestitke na ovome priznanju, velikoj časti za rezultate u znanosti. Ovakva priznanja su, bez iznimke, autentična i velika. Kao i čast i odgovornost koju nosi članstvo ovakvih ustanova. Ja ne bih špekulirao što i kako nije primljen uu HAZU. niti je to potrebno uspoređivati, iako vidim da novinari to izvlače u naslov. akademija je ogromna obveza i odgovornost. Đikić u Njemačkoj i Đikić ovdje, ne mora biti isto. Ja se bojim da je na članstvo u HAZU jako utjecalo njegovo vrlo kontradiktorno javno ponašanje, što nema veze ni sa partijom ni sa partijama, ali ima veze sa javnim ugledom vrhunskoga znanszvenika, što on jeste nesumnjivo. Volio bih da, slijedom dosadašnjih uspjeha i potvrda prof. Đikića, on i ovaj uspjeh ne iskoristi za javne obračune u Hrvatskoj. A bojim se da hoće!

Sto Svabo ne izmisli, a Hrvatima ne treba. Novi akademik. Lijepa nasa mala provincijska domovina, pametni odlaze, glupi su sve glasniji, a oni \"mudri\" kradu. I zivot ide dalje, nepromijenjen, nazalost.

Tesko se je nekima pomiriti da roditelji iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja mogu roditi akademski obrazovana covjeka.

Dikica priznali i Nijemci, a u HAZU nije proso je samo dokaz da pametniji nije pozeljan u HAZU !!! HAZ dokazuje dasu zavidni DIKICU !

Dok nam u HAZU sjede raznorazni tipovi, koji su na različite načine \"upali\" u to zlobno i ljubomorno društvo, za to vrijeme naši cijenjeni znanstvenici svoju sreću pronalaze u tuđem svijetu. Dok normalni svijet cijeni dostignuća naših znanstvenika, u Hrvatskoj ih odbacuju. Čine to fantomski članovi, ne želeći u svojoj blizini imati bolje od sebe. Ta cijela Akademija djeluje poput udruge ljubitelja spavača. Spavaju, uživaju u dobrim mirovinama, a društvo koje ih uzdržava nema od njih nikakve koristi. Ništa nema od njihove aktivnosti i pomoći zemlji. Oni spavaju svoj zimski san, jedino oglase se, kada treba odbiti nekog novog kandidata.

Bilo bi u redu prestati ismijavati ( ako je to vrijedno spomena s obzirom na intelektualni nivo tipova koji to rade ovdje), jer, eto Đikića nisu primili u članstvo. Gledao sam malo portale. Zanimljivo, novinarka Tanja Rudež piše da \"ćeće danas\" Đikić na prigodnoj ceremoniji biti primljen u ovu akademiju. Naglašavam - \"danas će biti\" piše novinarka, inače poznata po promociji Đikića u jedinoga, svemogućega, istinskoga i kako sve ne...... Ivan Đikić je očito izvrstan znanstvenik! Zato, ponavljam, zaslužuje za to iskrene čestitke, bez fige, bez osporavanja, ali i bez prisile na njegovu svevišnjost! Ima i boljih od njega. To nikako ne umanjuje njegove uspjehe, jer neke stvari nisu usporedive i grijeh ih je uspoređivati. Recimo, a namjerno sam citirao novinarku Rudež, o ovome Banu se gotovo ništa ne zna u Hrvatskoj. Po meni dostupnim informacijama, mlađi je od Đikića, po svim relevantnim kriterijima bolji je od njega i sam je vrh svjetske znanosti. Nazad dvije godine primljen je u istu akademiju! Tko je to zapisao u Hrvatskoj!? Je li netko tada napisao \"danas će biti primljen\"? Sad ga spominju, u kontekstu Đikića. Isti taj Ban je primljen u čalnstvo, dospino člasntvo HAZU i to neposredno nakon što je Đikić odbijen. Kad je Đikić odbijen, sjevali su komentari, novinski i na portalima, kako eto, starci mrze mlade i uspješne, kako su oni nule, kako ovo ili ono. A ti isti starci prime bez pompe Nenada Bana!? Pada li nekome napamet da baš i nije u pitanju zavist, mržnja, nekompetencija ili nešto slično? bilo bi u redu i to uzeti u obzir, jer, sasvim drugačije svjedočanstvo od Đikićeva, daje Nenad Ban. Ne umanjuje to vrijednost znanstvenika Đikića, niti ističe ili umanjuje vrijednost Nenada Bana, odnosno s druge strane HAZU. Ima li koga tko neće pomisliti čitajući \"danas će biti\", čisto razumno, da je netko dojavio novinarki ( novinarima ) to što \"će danas biti\". A tko? tko dojavljuje uspjehe hrvatskih znanstvenika po svijetu? Nema te institucije, a novinari, da su tako istraživački sposobni, ne bi u jednom slučaju šutjeli, u drugom pisali epopeje. Stvar se na žalost svodi na vrlo prozaične činjenice. Jedni znanstvenici o svojim uspjesima unaprijed dojavljuju, najčešće svojim novinarima, drugi se time ne bave. Prvi su onda \"veliki\" i daleko veći nego što jesu, drugi su veliki istinski samo u znanstvenim krugovima. Đikić je ostavio u zadnjih desetak godina vrlo uočljiv trag u hrvatskoj javnosti. Na žalost nimalo na razini njegovoga znanstvenoga ugleda, vrlo, vrlo sporan, problematičan, incidentan i blago rečeno kontradiktoran za sve koji prate medije. Ja bih na mjestu njegovih apologeta i o tome poveo računa, a on, hoće ili neće to je njegova stvar. Ne može znanstvenik koji dobiva nagradu od predsjednika države, za javno izrečenui kritiku sudski goniti svoga kolegu ( Anđelinovića) dok isti taj predsjednik države otvoreno osuđuje pravosuđe ( s pravom) zbog presude protiv Predraga Matvejevića. Đikić očito ne prihvaća iste kriterije, a morao bi, pa i zbog toga što je tako slavan i priznat znanstvenik!

Priopćenje akademika Miroslava Radmana o Đikiću 12.svibnja 2010. ZAKLJUČAK: Prof. Ivan Đikić je svojim ponašanjem, kreiranjem konflikata unutar instituta, te medijskim ispadima i širenjem neistina sustavno narušavao ugled MedILS‐a, prouzrokovao je odlaske mladih znanstvenika i ometao rad instituta. Vrijeme jee pokazalo da njegov karijeristički način shvaćanja znanosti prerasta okvire organizacije i mijenja filozofiju rada. Zbog toga svega prof. Đikić i sam je shvatio da ne može više biti dio MedILS‐a. Stoga mu se ovim putem zahvaljujemo na suradnji i želimo mu sreću na daljnjim projektima. Dakle i ovdje je nogiran, kao što će biti na bilo kojem drugom mjestu dok se koristi prevarama, smicalicama, lažima. Žalosno je samo to što će na taj način potrošiti i par inače korektnih ljudi poput svoga kuma Terzića jer ga ljudi doživljavaju kao malog potrčka koji bezpogovorno sluša velikog gazdu.

Admininstrator je korektan i briše uvrede stoga idemo samo s činjenicama i onim što je javno objavljeno.U intervju Slobodnoj Dalmaciji (3.6.2006), prof.dr. Matko Marušić, mentor obojice, Ivana Đikića i Dragana Primorca o Đikiću kaže slijedeće: Kakav ste Vi sukob imalii s dr. Đikićem? - Imao sam ih nekoliko. Prvi, kad se nakon dvije godine boravka u Americi nije htio vratiti (a bio je pred Bogom prisegao da će se vratiti). Drugi, kad sam tražio da sredi da netko drugi naš dođe kod dr. Schelesingera, a on je na to rekao: “ne dolazi u obzir, jer nitko nije tako dobar kao ja”. Treći (a tu počinje Đikićev sukob s Primorcem za koji sam ja kriv) - kad sam njemu i Primorcu u ratu dao neizmjerno važan zadatak, ratni, na koji se on posve oglušio, a Primorac je zadatak obavio izvrsno. Zahvaljujući Primorcu istina o srpskoj agresiji na Hrvatsku prodrla je u važan časopis (američka glasovita JAMA), a time je ujedno počela i Primorčeva blistava sudskomedicinska karijera. Od tada, negdje 1993., počinje Đikićev bijes na Primorca. Četvrti smo se put sukobili kad je htio u Zagrebu doktorirati na engleskom i da mu ja to organiziram, a ja nisam htio, jer je to tehnički nemoguće, napuhano i protuzakonito. Peti, kad je pljuvao po Hrvatskoj jer da zašto on tako dobar mora za obranu doktorata platiti tri tisuće kuna (tada sam ga izbacio iz sobe). I još mnogo toga... Do njegovih jasnih izvrtanja istine u rečenome Kontraplanu. Da li Đikić ikada više nakon ovoga javno objavljenog intervjua može imati bilo kakav kredibilitet? Sve što radi radi sebi u slavu, obmanjuje ljude koji ne poznaju problematiku i što je najvažnije sustavno biva razotkrivan (ovdje od prof.dr. Marušića, a nedavno i od uvaženog akademika Radmana).