Ured predsjednice o 'Za dom' u HV-u: To je neprihvatljivo. Odgovorio joj akademik Pečarić
Pečarić je u reakciji napisao da se stječe dojam kako oni koji su tako odgovorili "čitaju hrvatsku povijest preko srpskih očiju".
Komentari 511
Militantni kartel neradnika opet budali.
Hebo vas zds i gluposti kojima se bavite. Šta se uopće očituje o takvim idiotarijama, to treba ignorirati. Polupismeni nogometaši, kvazi političari i popovi skupljaju potpise o službenom pozdravu vojske. Bolje počnite raspoređivati tu vojsku na strateške položaje i pripremitee se na izbjeglički kaos koji nam prijeti svakog trena. Uskoro će ispasti da nismo spremni ni za što, a kamoli za dom!
Pečariću, ti su ustasa, a ne akademik i vrijeme je da ti se stane na rep!
Nego što misle gospođe koje je Bujanec opskrbljivao bijelim, valjda i njihovo mišljenje nešto znači? Ipak je to ista ekipa...
Za kontejner-spremni!
prva Lolindina pametna. Karamarko jos razmislja. Vaso se razbolio pa mu nema tko napisati salabahter?
Kakve sve gluposti neće pasti političarima na pamet u toj borbi za vlast, a još je čudnije a i žalosnije da iza toga stanu neki akademici i biskupi. Gospodo narod je gladan, omladina očajna i odlazi i nije spremna za ovakav dom!
Sada se javio još jedan ustašofil, koji se diči akademskim zvanjem, misleći da bi to trebao biti dokaz za njegovo izvanredno poznavanje povijesti što bi mu trebalo dati pravo da ovako nešto traži u ime...tko zna koga.. Zapravo, baš zbog svojeg zvanja, njegove riječi su puno bezobraznije, puno lažljivije, puno opasnije nego nekog prosječnog ustašofila sa ulice. Gospodin akademik vjerojatno nikada neće priznati i izgovoriti tko su i što su prije svega bili ustaše. I da je njihovo stradanje i njihov nesretan i mučan kraj prije svega posljedica što su ustaše kao kolektiv i što je njihova velika većina radila u 2. svj. ratu, a ne što su bili Hrvati. Kada on to prešućuje i ovako manipulira hrvatskom poviješću 2. svj. rata, pokušavajući kroz ovakve provokacije polučiti određeni simbolički pomak ove zemlje još više ka ustašiji, onda je njegovo akademsko zvanje i znanje povijesti jedna beskorisna i besramna kanta dreka i ništa više. A ta nedjela koja on ne želi javno izreći i na osnovu toga u javnosti ishoditi adekvatno vrednovanje cjelokupne ustašije u bližoj hrvatskoj povijesti, nisu mala, naprotiv, ona su zastrašujuća. Ustaše, njihovo jezgro, su došle u Hrvatsku na Mussolinijevim kamionima, njih par stotina, koji su prethodno izvučeni iz talijanskih zatvora ili nadzornih logora u kojima su se pripremali za terorističke djelatnosti s ove strane Jadrana a za račun Mussolinijevih posezanja za našim hrvatskim, tada i zapravo šire, jugoslavenskim, teritorijem. Pa kad po okupaciji Hrvatske i tadašnje Jugoslavije okupatori, Nijemci i Talijani nisu uspjeli naći nikoga tko bi za njih i za njihov račun obavljao prljave poslove uprave okupiranim teritorijem, tu su nastupili ustaše. Te su ustaše moblizirale hrvatske građane u svrhu ciljeva Sila osovine, uključujući i ratovanje na stranim frontama protiv Europe i ostatka svijeta koji se usprotivio tom fašističkom zlu. Te su ustaše mobilizirale hrvatska materijalna sredstva, šume, rude, novac, ljude tj. radnu snagu u svrhu probitka njemačkog nacističkog ratnog stroja. Te su ustaše za račun tih Nijemaca počele progon i deportacije u njemačke logore onih koje je Hitler označio nepoćudnim u toj njegovoj Novoj Europi, Rome i Židove. Uz to, i sami su vršili vlastite masovne egzekucije tih istih skupina ljudi ali i šire. Ustaško sudjelovanje u tome bilo je u obimu u kojem niti jedan drugi kolaboracionistički poket u Europi tada nije toliko sudjelovao. Priče o legitimnosti, neovisnoj hrvatskoj državi i slične gluposti, to su priče za malu djecu, priče koje izgovaraju samo zli ljudi. Jer, niti je u Hrvatskoj tada bilo izbora koji bi ustašama dali ikakav legitimitet, niti je to bila ikakva druga država do obični okupirani teritorij na kojem su okupatori trebali suradnike,sluge, da je iskoriste do kraja. Te su ustaše svim svojim nedjelima i kriminalu dodale i svoju omiljenu nacionalnu skupinu u Hrvatskoj, hrvatske Srbe, prema kojima su posebice bile okrutni u njihovu istrijebljenju. Nije samo tu Jasenovac stratište svih ovih skupina sa poimence evidentiranih 83 tisuće unštenih ljudi, tu je i Jadovno sa preko 10 tisuća uništenih ljudi, tu su logori u Gospiću, Pagu, Rabu, Kerestinec, Dotrščina, Požega.... Ali to su samo logori. Ustaše su svakodnevno vršile i racije po hrvatskim selima u kojima su živjeli žitelji srpske nacionalnosti, i svaki put strijeljali i smaknuli 5, 10, 20 ljudi. To su pogotovo radili '41 i '42 godine, doslovce svakoga dana. Pri tome su posebno pazili da u tim racijama i egzekucijama uvijek sudjeluju ustaše s drugih hrvatskih područja, ili čak i iz BiH,tako da eventualno preživjeli ne preppoznaju tko je to bio, kao i da izbjegnu možebitnu empatiju kod samih ustaša, jer, ipak je lakše ubiti nekoga koga ne poznaješ. Tako da osim stvarno razvikanih zločinaca, sve te zločine je činila siva masa ljudi, koje oni rijetki preživjeli nikad nisu mogli identificirati. Velikim dijelom ta velika masa zločinaca platila je svoj dug hrvatskom društvu u prvim tjednima poslije 2.svj. rata, na sličan način kako su to platili izdajnici svojih zemalja širom oslobođene Europe, ali i nažalost i na nesreću mnogih koji možda tada ipak nisu zaslužili takav kraj. Neki naši drugi istražitelji povijesti, likovi poput povjesničara Jurčevića ili novinara Despota, ustaške zločine nikada neće istraživati na tako pedantan način, kako to čine kada popisuju sve Hrvate, i političke osuđenike i prave boljševike i staljiniste kao i obične kriminalce, koji su ikada završili u nekom hrvatskom zatvoru, sve ih predstavljajući kao žrtve komunizma samo da bi ta brojka bila veća. Oni nikada neće ići za ratnim putevima tih ustaških jedinica, po selima Korduna, Like, Banovine, Zagore, ali i BiH itd... radije će prenositi slike iz Zagreba na potezu HNK - Jelačić plac, i zaključivati kako zločina nije bilo. To nije izmišljotina, svatko si može izguglati informacije o tim kamapanjama istrijebljenja hrvatskih građana na wikipediji. Te su informacije temeljene na zapisima koje je svaka općina u Hrvatskoj zabilježila kada je neposredno poslije 2. svj. rata popisivala i evidentirala stradale i način kako su stradale. Postoje zabilješke za svaki mjesec, svaki dan... To je 365 dana u godini, pune dvije godine. Poslije, kada se ratna sreća okrenula, kada je ojačao partizanski pokret i smanjio se teritorij pod kontrolom ustaša, taj se teror smanjio, ali se tada pojavio teror nad našim građanima hrvatske nacionalosti, u slučajevima odmazdi za pojedine partizanske borbene akcije ili čisto zbog sumnje da je iz pojedinih sela bilo ljudi koji su otišli u partizane. Istina, u bitno manjem broju. Ljudi danas uopće nisu svjesni da su ustaše upadali i u hrvatska sela i ubijali Hrvate, i to ovaj akademik nikada neće reći, nadajući se da se to nikad neće saznati ili da će se zaboraviti. Ustaše su naprosto bile sadističke ubojice kojim ništa nije bilo sveto. Izlika da se to desilo zbog navodnih zločina prethodne Kraljevine Jugoslavije, ne može držati vodu jer je progon Hrvata bio 1000 manji od ustaških žrtava samo među Srbima. U nekoliko hrvatskih seljačkih i građanskih protesta (Zagreb - prosinacke žrtve, Senj - senjske žrtve, Sibinj - sibinjske žrtve ...) stradalo je po par desetaka Hrvata - sve skupa niti 100 ljudi. I kad se tome priključe stradavanje braće Radić i Pavla Basaričeka, to još uvijek nije moglo biti povod za takav masovni ustaški zločin. Jer, postoji mjera kojom se vraća - ako te netko uvrijedi, gurne, pa ćak i ošamari, ne ubijaš njega, njegovu obitelj i sve njegove poznanike. I ta Kraljevina Jugoslavija učinila je daleka veći zločin, brojiv u stotinama a možda i tisućama stradalih, nad Crnogorcima, kada su ovi u periodu 1918-1927 pokušali vratiti svoga kralja Nikolu na vlast u Crnoj Gori. Borbu su vodile gerilske komitske jedinice, iz pomoć Italije sve do Rapalskih ugovora, ali i poslije. Pa ipak ti Crnogorci nisu vratili Srbima na takav način. Naši ustašofilni povjesničari nikada neće pričati kako su zlodjela te kraljevine bila puno šira od same Hrvatske, i da su Hrvati bili samo jedni od potlačenih, ništa manje a pogotovo ne i više od drugih. I da to nije jedini slučaj, da postoje i uljuđenije zemlje poput Englesku i Irske... Koliko je samo tamo puta policija pucala na prosvjednike i ubijala..., a zadnji puta sedamdestetim, jedne krvave nedjelje za koju je u jednom pjesmi čuo cijeli svijet. I koju možda i naša ustašizirana mladež vrlo rado pjeva kada ode na koncert U2. Pa ipak, niti ti Englezi, niti ti Irci, kao niti Crnogorci niti mnogi drugi koji su patili, nisu porodili takav krvoločni pokret koji bi tražio osvetu brojivu u stotinu tisuća smaknutih ljudi. Možda jedino frankistička fašistička Španjolska, zemlja koja je pogubila i mimo 2. svj. rata preko 50 tisuća svojih sunarodnjaka, a zemja je to u kojoj je poslije Pavelić potražio utočište i gdje se očito osjećao jako dobro. Akademik to neće staviti u kontekst, neće raditi usporedbe, donositi zaključke na osnovu takvih stvari.Taj ratni genocid, ta pljačka Hrvatske, ta izdaja zemlje, je moglo učiniti samo moralno ljudsko dno. Stoga nema ništa gore, ništa ogavnije, ništa bezmoralnije kada razno razni ustašofili poduzimaju akcije kojima žele rehabilitirati taj sustav... Koja pokvarenost, koje licemjerje, koja gadost! Hrvatska je daleko više zaslužila da se sjeća svega pozitivnog iz svoje partizanske prošlosti, pa čak i da se na vojnim mimohodima, pored svih povjesnih hrvatskih vojski koji su Hrvatsku branili i obranili, a ne prevarili i izdali, pojavi i skupina ljudi koja bi predstavila te naše partizane, a ne da nam se opet pokušava podvaliti nešto od ustašije. Jer ti partizani, i zemlja koju su stvorili, jeste ispočetka bila tvrdo komunistička, vjerojatno zbog okolnosti i svega užasa tog rata kao i vlastitih zabluda, ali nije bila takva zemlja na koju bi se u nekom posebnom obimu trebala tražiti osuda na osnovu zaključaka Vijeća Europe o totalitarizmima. Pogotovo ne na temelje svih brojeva koje ustašija podvaljuje o broju tih žrtava, koji idu od pola milijuna pa do 2 milijuna, ovisno izvoru i njegovoj pokvarenosti .Europa pod time prvenstveno podrazumijeva one zemlje i one zločine koje su komunisti činili tijekom hladnog rata, kada se zapad ideološki i ekonomski sukobio sa nizom komunstičkih zemalja istočnog bloga. Ali ne i SFRJ. Pogotovo zato što je taj komunizam koji je poticao iz SSSR-a shvaćan kao prijetnja zapadnim interesima, vojnim, ekonomskim, u Europi ili zemljama trećeg svijeta. Uvijek su tu bila i ljudska prava kao povod, ali nikad isključivo samo ona. Jer, i Kina je komunistička zemlja, pa ipak osuda zapada nije tako žestoka jer se ekonomski interesi zapada uveliko preklapaju sa kineskim, i samo kada se negdje izrodi nekakav drugi sukob, dolazi do tih komunističkih i totalitarnih osuda. Naprotiv, jedan drugi režim, onaj Hitlerov, daleko je dugačije nastupao kada je išao u osudu komunizma. Oni su ih jednostavno uništavali, baš kako su uništavali i sve druge koji im nisu bili po mjeri, zna se - logor, peć... Danas je pristup ovakvih ustašofila, ili stranke HDZ ali i mnogih poznatih ljudi u osudi komunizma daleko bliži onom Hitlerovskom pristupu, nego Zapadu. Možda ne zbog doslovne želje ili namjere za fizičkim uništenjem svega i svih povezanog sa komunizmom, ali na nivou simbola svakako. Naravno, o imovini stvorenoj za vrijeme tog istog komunizma odnosno socijalizma u Hrvatskoj, da i ne govorimo. Nje više da i nema, sva je razgrabljena. Kod ovakvih skupina pristup osudi komunizma nema nikakvog kompromiserstva kao što to povremeno čini Zapad, nema baš niti jednog priznanja dobrog - čak niti u školstvu i zdravstvu odnosno stanogradnji i sl jer se nikada ne želi javno govoriti koliko je Hrvatska '39-te bila zaostala zemlja, nego je ovaj pristup mnogo, mnogo rigidnji i zločestiji. I to je još jedan detalj koji sve ove skupine našeg društva čini puno bližoj nekakvom postfašističkom/postnacističkom miljeu nego pripadnicima zapadne demokracije. U svemu tome naravno, ipak prednjači HDZ, i od njega je sve to poteklo, jer kad se pogleda kako je HDZ nastao, to i nije čudno. U osvit pojave Miloševića, tamo negdje 1986, i buktanja srpskog šovinizma i nacionalizma, Hrvatska odnosno Tuđman, svoju snagu nije potražila u hrvatskom biću u samoj Hrvatskoj. Tuđman nije prišao snagama hrvatskog proljeća, Tuđman je bio preveliki egoista da bi buđenje nacionalne hrvatske svijesti i pripreme na odgovor Srbima, tu "slavu" i zaslugu dijelio sa jednim Tripalom, Savkom i sl. Ne, on je jedan, sve mora biti po njegovom jer on sve zna najbolje... Pa je čovjek otišao u ustašku emigraciju, malo pregrizao svoj partizansko-komunistički drek. I uveo ustašiju u Hrvatsku. A da bi ustašija zaživjela, trebao joj je rat sa Srbima. Pa su kad su pojavili prvi balvanaši, na njim se išlo ustašijom. To je kao da se na naše šatoraše slalo srpske milicajce. To je kao da požar gasite benzinom. Samo je totalni politički diletant mogao tada pomisliti da se takvim odgovorom može izroditi nekakvo mirno rješenje konflikta. A i kad je bilo ljudi koji su se oko takvog rješenja trudili, oni su jednostvano smaknuti, poput Kihra u Osijeku ili Levara u Gospiću. No rat je bio, četnici i srbijanska vojska odradila je svoje zločine, s naše strane ustašija je odradila svoje, Hrvatska je izgubila svojih 10 tisuca Hrvata, Hrvatska je ostala bez 400 tisuca građana srpske nacionalnost koje su nadmjestili ogorčeni, stradali, prognani Hrvati iz Bosne koji su svoju ljutnju i jad dobrano ugradili u novo hrvatsko biće, Hrvatska je opljačkana, Hrvatska je moralno devastirana... Hrvatska nije izbjegla rat kao npr Crna Gora ili Makedonija, koje su također proizašle iz te SFRJ. I pitanje je koliko je zapravo rat u Hrvatskoj utjecao na još krvoločniji rat u BiH. A ljudi i dalje puše sve što im HDZ servira, padaju na zgodno lice predsjednice iz njihovih redova, koja je samo umiveno i na oko proljepšano lice tog HDZ-ovskog mraka... Koji gnjus, koja prijevara, koji politički zločin koji je jedna hrvatska stranka napravila prema vlastitoj zemlji, doslovce mjerljiv sa njihovim uzorom, ustašijom 2. svj. rata. Hrvatskoje je više nego ikada potrebno novo proljeće, proljeće mladih ljudi, možda baš i studenata kojima ovakvi akademici uvaljuju ovakvu "starohrvatsku"povijest, proljeće koje će dokinuti ovo bezumlje u koje srlja tako veliki dio naše zemlje.
nema predsjednica veze sa ustašijom...i za tako nešto treba pola mozga
ja bi referendum o plaćama,recimo da nam ustav garantira minimum 6 tisućica plaće
Možda nije primjereno, jer ipak ovo nisu oglasne stranice, ali strašno me zanima je li itko pročitao Bujančevu knjigu "Slijedio sam bijelu nit"?
https://hr.wikipedia.org/wiki/Josip_Pečarić Josip Pečarić rođen je u Kotoru 1948. godine. Diplomirao je 1972., magistrirao 1975. (oboje elektrotehniku) a doktorirao je 1982. godine matematičke znanosti ...Izgleda g.akademik da vam u Yugi n7je bilo baš loše.
Tko je dao tom akademiku diplomu akademika ,pa jel on zivi u cedrdesetima ili u dvadeset i prvom stoljecu ,moze si on zamislit da u njemackoj vojsci upotrebljavaju Hitlerov pozdrav , njega treba u Popovacu !!
za dom je starohrvatski pozdrav....od 16-17 stoljeca na ovamo....pavelic je modificirao isti i glasio je za dom i poglavnika....uglavnom zdravo smo koristili za vrijeme tita.....a dobar dan za vijeme svih njih.....predsjednica nije u pravu ovaj put.... ipak je akademik akademik! cista je glupost pozdrave lijepiti uz režime i proglasavati ih rezimskim.....to je maloumno razmisljanje.
Za mene je dom samo jedan dom i moramo to razumjeti. Šta je tu loše, nemam pojma jer pozdrav "smrt fašizmu sloboda narodu" je jako loš pozdrav. Kad pogledamo u našu prošlost ali svjesno rečeno. Smrt fašizmu je to da naš narod vječno mora raditi i biti potlačen od fašista. Jer svi znamo koliko nas radi u fašističkim i za fašističke zemlje. A sloboda narodu je da naši političari cjelu prošlost i današnjosti lažu da narod ima slobodu. Sloboda je da političari nas mogu slobodno pljačkati i prodavati fašistima. To je današnjosti čovjek ne smije biti spreman za svoj dom a za slobodu i rad za fašiste to se Niko ne pita i Niko ne povlači to pitanje. E moj narode....
Normalna je to inicijativa od gospodina Boekovicajer on tako razmislja to je njegov nacin zivota,govorim to sjecajuci se izgladnjelih i uginulih konja i ostale stoke sa njegove farme,kakav legitimitet ima taj covjek osim onaj za dom spremni,a pretpostavlja,m da i i ostale spodobe potpisnice te peticije nisu niti malo drukciji
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
ako smo etiketirali ustaštvo kao veliko zlo, nije li onda četništvo u najmanju ruku jednako zlo..pa kako to da naša vladajuća garnitura licimjerno prelazi preko rehabilitacije četništva u srbiji i nameće nam usku suradnju...ovdje se vidi dvostruki kriterij od našeg primjera i njegovih suradnika.. ako je za dom spremi nešto jako loše što se ne smije spomenuti, što je onda rehabilitacija četništva, mislim da po tome ne bi smijeli imati nikakvog posla sa srbijom. u liku našeg primjera vidim velikog licimjera.