Unatoč zabrani, HRT će prikazati Zafranovićev dokumentarac o Titu

ribnik-beg braća grimm ti ravna nisu...andersen je za tebe mačiji kašalj,ezop ti do kolena nije lička benetina No 1

nastavak: Jasno je da su zatočenici bili besplatna radna snaga i da sve spomenute djelatnosti u logorima ne osporavaju eventualne zločine, ali logori su, očito, bili i sabirni i kažnjenički i radni i prolazni, što se uglavnom ne spominje, negoo se samo tvrdi da su služili isključivo za likvidaciju zatočenika. Tome u prilog idu i na više mjesta ponovljene Schmidlinove ocjene da »logorske činjenice sve u svemu nisu loše«, da su »red i čistoća, koliko je to bilo moguće, vladali svuda«, da »vlada primjeren red za čistoću«, da zatočenici primaju pakete, da je »njihova kondicija dobra«, da »u svakoj prostoriji postoji peć za grijanje«, da se »svuda mogu primijetiti pokrivači, šaroliki domaći prostirači i slično«, da »bolesnički odjel, premda priprost, ostavlja zadovoljavajući dojam« i sl. nastavlja se

22. Na istočnoj strani, u sjevernom dijelu, u malim spojenim zgradama nalaze se mali mlin, pekarnica, praonica, mala proizvodnja soda-vode, drvorezbarska radionica, keramički i kemijski odjel. Također, i ovdje svi ljudi izgledaju prilično dobro. Ukupno, procjenjujem broj zaposlenih na oko 45 muškaraca. U južnom dijelu nalazi se velika nastamba (prizemlje i dva kata) u kojoj se nalaze zajedničke spavaonice zatočenika. To su sobe duge oko 15 metara i široke oko 7 metara u kojima se, jedan ponad drugoga, nalaze drveni ležajevi kao mjesta za spavanje. Na jednoj klupi spavaju dva muškarca, isto tako i ponad njih. Uzduž zida i pročelja klupa za spavanje obješene su osobne stvari. Svako mjesto za spavanje ima pokrivače ili slično za čuvanje topline. Vlada dobar red, za što je odgovorna redarska služba (zatočenici) u prostoriji. U svakoj prostoriji primijetio sam peć za grijanje. Voda i stajaći nužnik su tu. U prizemlju se nalazi zajednička kuhinja gdje se kuha kukuruzna palenta za zatočenike. nastavlja se

23. Na južnoj strani upravo opisane zgrade ista nastavlja pod kutom u sličnoj duljini. Tamo se nalaze slične spavaonice. U tri prostorije na katu je smještena tiskara koju pokreću zatočenici. Pokraj ove zgrade nalazi se jedna isto tako velika zgrada na čijim katovima postoje malene prostorije (negdašnje ćelije). Kroz svaki kat prolazi hodnik na čijim stranama se nalaze te male sobe. U svakoj prostoriji su četiri mjesta za spavanje - klupe, s pokrivačima ili sličnim materijalom, također svuda postoji mala peć na kojoj postoji mogućnost kuhanja. Glede toga, u svakoj se prostoriji vidi razno posuđe. Svuda mogu ustanoviti dobar red. Također, u tim prostorijama svuda po zidovima ima prilično komada odjeće. Voda i nužnik su također tu. Julius Schmidlin, poslanik Međunarodnog odbora Crvenog križa pri NDH 13.07.1944.

»25. Općenito, zdravstveno stanje zatočenika u Staroj Gradiški je, koliko sam mogao ustanoviti, bolje za toplih godišnjih doba. 26. Zapadna strana (logora) (mi) je nepoznata i ograničena logorskim zidom. 27. U sredini se nalazi velika otvorena travnata površina s nogometnim igralištem.

28. Ženski logor je sasvim blizu baš opisanoga, s njegove južne strane. Prostorno je znatno manji i sastoji se od više starinskih jednokatnih i dvokatnih kuća. Također, ovdje su zatočenici zaposleni u ovdašnjim radionicama. To su tkaonice, predionice, krojačnice. Vide se intelektualke pokraj žena seljačkog i radničkog sloja. Inače, mnoge žene rade na poljima. Mjesta za spavanje su slična onima muškaraca, svuda su vidljivi pokrivači i domaći ćilimi. Red je dobar, isto tako vlada primjeren smisao za čistoću. Općenito, viđene žene ostavljaju dobar dojam, također im je odjeća u boljem stanju nego kod muškaraca. U zasebnom odjeljku smještene su žene s djecom. Isto tako, u zasebnoj prostoriji sam vidio žene s dojenčadi. 29. U bolesničkoj sobi, gdje je smješteno 30 bolesnica, rade dvije liječnice (zatočenice). Bolesnički odjel, premda priprost, ostavlja zadovoljavajući dojam. Julius Schmidlin, poslanik Međunarodnog odbora Crvenog križa pri NDH 13.07.1944.

ribniče...stari k..če neka ti nova godina donese pameti.....

Knjiga Mladena Ivezića: \"Jasenovac - Brojke\" Objektivni su znanstvenici (pa i Seton-Watson) ukupan broj žrtava Auschwitza smanjili vec na pola milijuna. Pošteni i znanstveni revizionisti povjesnice ne priznaju više od 150.000. Broj žrtava Majdaneka, Treblinke, Sobibora, i drugih logora odavnoo je smanjen od milijuna na desetine tisuca u svakom. Protuhrvatska promidžba 1990.-ih godina u Srbiji, a danas i u Hrvatskoj jasenovacke žrtve licitira i na više od 2,000.000. Jasenovac, šezdesetak godina naknadno i potpuno neistinito, postaje najmasovnijim gubilištem Drugoga svjetskog rata! Knjiga \"Jasenovac - Brojke\" prva je u ciklusu \"Sabirni i radni logor Jasenovac\". Druga ce se zvati \"Jasenovac - Genocidni mit\", treca \"Jasenovac - Zakoni\" a cetvrta \"Jasenovac - Kriticka bibliografija\".

U predgovoru Ciklusu prikazuju se Taborova fizicka svojstva i glavne odrednice njegova razvoja, osobito u svezi s navodnim zatocenickim smrtima. Zdravstvo - ubrzo nakon prilagodbe zadovoljavajuce, uz antifašisticke krade, sabotaže i namjernu proširbu tifusa. Prehrana i odjeca te higijena - dovoljni. Velika sloboda kretanja i raznolik svakodnevni život. Izmišljene su likvidacije u pecima, plinom i sl. Žrtve su nastale u suludom proboju 22. travnja 1945. Prvo poglavlje knjige \"Jasenovac - Brojke\" pokazuje jasenovacki mit tijekom Drugoga svjetskog rata. Susrecemo se s milijunskim izmišljenim žrtvama, ali ne u Taboru. Tek koncem Rata izmišljene brojke Taborovih žrtava rastu iznad stotine tisuca. Svi su ti iskazi posve lažni, a postoje tadanji meritorni antifašisticki i protuhrvatski iskazi, da mrtvih nije bilo više od nekoliko tisuca.

\"Porace genocida i laži\", drugo je poglavlje, koje pokazuje kako se napuhivanjem brojke žrtava Jasenovca motiviralo i opravdalo genocid te održavalo hegemoniju nad Hrvatima. Veci je dio posvecen velikosrpskim i jugoslavenskom lažima a posebno se prikazuju ciganske i židovske. Onene iz potpore jugoslavenstvu i srpskoj hegemoniji prerastaju u Hrvatskoj u glavnu ulogu (jer su Hrvati donekle osviješteni glede srpstva i jugoslavenstva), ne bi li ju podredili masoneriji i, po potrebi, opet vratile u jugoslaviju. \"Presuda bez dokaza i svjedoka\" provjerava pravnu vrijednost tzv. dokaza, ali i mogucnost njihove pribave. Primjer; osmrtnice. Antifašisti tvrde da su ih vlasti krivotvorile. Ali, što su u njih pisale? Da je zatocenike pojeo medvjed? Da su svi pomrli od prehlade? 700.000 njih? I opet bi vlasti bile krive; upravo za perverziju mucenja zatocenika. Cinjenice da osmrtnice, dopisnice, paketi, groblja, spomenici, popisi zatocenika, pacijenata, presude itd. postoje, dokaz je da nije bilo ni pokušaja ni ostvare genocida ni masovne protuzakonitosti.

Jasenovac - Brojke; Predgovor ciklusu Zašto se nikada nije napravilo popis preživjelih zatocenika? Pa nisu li i kronicna bolest, invalidnost, godine bacena rada, izgubljene slobode, poniženja, duševnih posljedica…temelj za mirovinu ili, barem, registraciju, da se vidi; koliko je ljudi Jasenovac preživjelo. Zato nabrajamo glavne skupine zanemarenih svjedoka; hrvatska vojska (i rodbina, najmanje tisuce), iselba Srbijanaca u Srbiju (dijelom preko Jasenovca, desetine tisuca), odlazak zatocenika na rad za Njemacku (najmanje tisuce), razmjene zarobljenika (najmanje tisucu), bjegovi (stotine), zakonski otpuštaji (protjek kazne, amnestija…najmanje tisuce), partijske celije, veze i partizani (tisuce), Kozara i Jastrebarsko (poraženi Srbi proveli neko vrijeme pa na rad u Njemacku, Slavoniju, pravoslavne kuce, djeca k Hrvatima i Caritasu, mnogi kuci, ukupno cca 60.000), civili, povjerenstva, neutralci i Hrvati (bilo je slobodnih radnika, nepolitickih zatocenika, mnoštvo inspekcija, tisuce ljudi), obican život (zabava, šport, umjetnost, preglednost iz protivnickih zrakoplova, komunikacija s rodbinom…, desetine tisuca).

Mnogo više od 100.000 ljudi, s ukupnom spoznajom o svakome mjestu u Sabirnome i radnom logoru Jasenovac u svakome trenutku njegova postojanja preživjelo je Rat i moglo svjedociti. A ipak se u publikacijama rabe iskazi uglavnom samo oko 100 ljudi. Što vrijedi, ako samo jedan covjek kaže da je vidio klanje pred 3.000 postrojenika, a nitko to ne potvrduje? Cetvrti dio dokazuje postojanje i egzekucije u antifašistickome poratnom taboru nastalu na mjestu hrvatskoga. Postoje mnogi tvorivni i svjedocki dokazi za to, kojima se pridružuje i grcevitost antifašistickih napora da ospore tu cinjenicu. Prestanci antifašistickih iskapanja potvrduju pretpostavku da je na podrucju bivšega Sabirnoga i radnog logora Jasenovac poslije Drugoga svjetskog rata ubijeno mnogo više Hrvata, nego li u taboru pod hrvatskim vlastima.

Svjedocanstva o Jasenovcu Mladen Ivezic: “Pročitavši moju knjigu \"Jasenovac/Brojke\", obratio mi se i g. Šoštarić, pripadnik USAOH-a, doveden s druzima listopada 1944. u Jasenovac, samo pri dolasku dobrano izudaran, posve slobodan u kretanju Taborom, vidio sve što se dogodilo, kažeže da je u tih šest mjeseci (za koje se tvrdi da su najgora razdoblja), ondje život izgubilo (ne računajući žrtve \'savezničkog\' bombardiranja) ne više od 30 (trideset) ljudi.(!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!) “U taboru je bio ustrojen bogat športski i umjetnički život. Osobno sam prepoznao (pok.) gospodina Milu Đurđevića, odlična svirača, Ciganina, koji je u Jasenovcu, osobito od Nijemaca, što su onamo dolazili na koncerte, zaradio najviše u životu. nastavlja se

nastavak: Dva mu sina, Đuro i Pero, svirahu u \"Prosvjetnoj bojni\", a kasnije u Zagrebačkoj filharmoniji i Simfonijskom orkestru RTZ. Pero mi je pričao da mu je 60-ih prišao jedan liječnik i razdragano viknuo: \"Gospon Đorđević, kaj se vi menee ne sjećate? Pa mi smo skup\' bili u Ustašama\". Koncem rata je, naime, i \"Prosvjetna bojna\' dobila iste - ustaške odore. “ “Upoznao sam i sjajna svjetskoga gospodina, (pok.) dr. Zvonka Cebala, predratna komunista iz Brčkog, čije je ime na skoro svim zapisnicima o pregovorima partizana(!!!) s Hrvatima za razmjenu zatočenika. Formalno i sam zatočenik, Cebalo je imao atomobil s vozačem i putovao cijelom NDH. Pričao sam da ga je više puta s toga prozvao \"Hrvatski narod\" a onda su vlasti, za kaznu, upravnika Lepoglave (gdje je također bio neko vrijeme) poslali na istočnu bojišnicu, gdje je i poginuo. Cebalo je nastavio pregovarati i - trgovati. Nikada nije spomenuo nijedan incident u Jasenovcu.

nastavak 2 o jasenovcu: “Predratni komunist, liječnik, kasnije radio za Udbu, otac moga prijatelja, proveo je tri godine u Jasenovcu, imajući spoznaje o svemu. Sinu je govorio da bi u 6 mjeseci jednom stigao nekakav vagon s nepoznatim ljudima, kojii bi prespavali i otišli dalje, pa se poslije pričalo da su ih ustaše sigurno ubili. Videći dokumente koji svjedoče da su mu u samo 2 mjeseca čak pet puta popravljali zube (dok se vojsci uglavnom vadilo), sin mu je rekao: \"Pa ti si u Jasenovac išao popraviti zube\". Mati je moga kartaškoga druga, s 15 godina, kao komunistica, bila osuđena tri mjeseca raditi kod jedne seljačke obitelji, a samo prespavati u Taboru. Poslije ju otpratiše kući. Pavelic je govorio da Jasenovac nije bio odmaralište, ali ni mučilište. Novine su rado pisale o zatočenim neprijateljima. \"Njihov je rad bio politika, a sada je njihova politika - rad\".

jel i nikola tesla srbočetnik i okupator ? i grigora viteza sve preimenovali u hrvata...stvarno ste bolesni vi persijanci

najbolji primer prekrštavanja srba vam je onaj...domagoj milošević mada ribnik kaže da su miloševići staro hrvatsko plemstvo..grof sloba

Milko Riffer (Zidov); “Grad mrtvih: Jasenovac 1943”; U redovima ove knjige nema izmišljenih lica ni izmišljenih događaja. Sve je kruta stvarnost. ...U početku je radio na nasipu. \"Subotom nisam morao ići na nasip\" (str.45...ha,ha imao neradni dan). Nakon dva tjednana završeni su radovi na nasipu i određen je za bolničara. \"Na prvom koraku u novi život naišao sam na Zagrepčanina, doktora Nikolu, koji je isposlovao da mi skinu okove. Gurnuo mi je u džep šaku cigareta, te me nahranio mlijekom, maslacem i pekmezom... Bio je to jedan od najboljih drugova što sam u logoru sreo. Bio je čovjek koji je uspio i kod ustaša steći izvjestan autoritet i iskorišćavao ga je da ublaži bijedu logoraša... Zalagao se i brinuo za svakoga i nije se bojao da se zaleti čak u zapovjedništvo, koje su logoraši sa strahom obilazili...

Nažalost, Nikola je već sutradan s nekoliko liječnika, apotekara i pomoćnog osoblja napustio logor i preselio se u novoosnovanu ustašku bolnicu u mjestu, kojom je upravljao ustaški natporučnik, kasnije satnik, doktor Marin, nekadašnji logoraš.\" (str.68.....ha,ha nekoliko lijecnika....a zasto lijeciti kad ce svi biti likvidirani?) ...nisam se mogao dovoljno nadiviti slici malene ambulanate u kojoj su neumorno radili liječnici u bijelim keceljama, gdje su se u ormarima caklili poniklovani instrumenti i gdje se moglo do mile volje punim grudima udisati miris jodoforma.\" (str.69)
\"Spavalo se u drvenim boksovima na kat, svagdje po dvojica. U baraci spavalo nas je ukupno oko trideset i bilo je mjesta za sve..( pazljivo pogledajte drugdje koliko on baraka navodi). Dobio sam dva pokrivača i jastuk.\" (str.70.....!!!!!!!!!!)

\"Ambulanta je radila od ranog jutra do kasnog mraka, jer se svakog dana javljalo na stotine bolesnika, što je valjalo pregledati, upisati u bolesničke knjige, odrediti im mjesta u bolnici... U ambulanti je vrvjelo kao u košnici. Zbog pomanjkanja prostora i vremena, vršilo je pet-šest liječnika svoju dužnost istodobno... Liječnici su se trudili zaista svojski da pomognu bijednim logorašima, ali sredstva kojima su raspolagali bila su više nego skromna... Obje bolničke barake mogle su primiti najviše 120 bolesnika, a ležalo ih je u njima uvijek do 300. ( nije li ovo pored ostalog ,razlog sto su komunisti tu knjigu zabranili) Rekonvalescenti su dobivali nekoliko dana poštede i imali su pravo da za to vrijeme leže u svojoj stambenoj baraci.\" (str.74) Ako se uzme da je u logoru bilo 2500-3000 zatvorenika, znači da je u bolnici bilo konstantno 10 posto logoraša. ( Tvrdi li itko od ovih bolesnih komicetnika da je Riffer ovo slagao ???!!!