Veliko ime hrvatskoga novinarstva 20. stoljeća Franjo Kiseljak umro je u ponedjeljak 4. kolovoza 2025. u Zagrebu nakon duže teške bolesti. Rođen je 1940. u Krapini. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, a u Zagrebu srednju grafičku. Od 1963. honorarno je surađivao u Večernjem listu kao dopisnik iz Krapine, uređujući istodobno i lokalne novine, a od 1965. počinje raditi kao stalan novinar u zagrebačkoj redakciji Večernjaka.
U to vrijeme završava i tada cijenjeni jednogodišnji studij na Jugoslavenskom institutu za novinarstvo. Preuzevši zadaće saborskog izvjestitelja za Večernji list ušao je u područje kojem je ostao posvećen tijekom cijele svoje novinarske karijere. Djelovanje republičkog parlamenta i vlade pratio je i kao komentator Vjesnika u srijedu, sve do njegovog ukidanja 1977.godine, a poslije toga kao izvjestitelj i komentator dnevnog lista Vjesnik. Njegovi tekstovi bili su pomno čitani i uvažavani. Unutar novinarske struke i u čitateljstvu bio je iznimno cijenjen zbog analitičnosti, temeljitosti i brige za jezik, te je po tome, kao i zbog ljudske čestitosti i profesionalne kolegijalnosti, bio uzor mnogim mladim novinarima.
Godine 1974. dobitnik je novinarske nagrade Zlatno pero, a 1977. odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem. Na izborima 1982. i sam je postao zastupnikom u Vijeću udruženoga rada Sabora SRH. Nakon ponovnoga izbora 1986. bio je i funkcionalno usredotočen na aktivnosti u Saboru, ali je to smatrao privremenim i nije prekidao radni odnos sa svojom matičnom novinskom kućom. U dva mandata od 1985. do 1987. bio je i predsjednikom Društva novinara Hrvatske i jedna od važnih zasluga toga sjajnoga čovjeka i iskusnog profesionalca povratak je Novinarskoga doma iz društvenoga odnosno državnoga u formalno i stvarno vlasništvo Hrvatskog novinarskog društva.
HND mu se 2003. odužio godišnjim priznanjem Milan Grlović za izniman doprinos Društvu. Svoj novinarski posao u Vjesniku Franjo Kiseljak radio je sve do 1996. kada mu je odlukom novoimenovanog glavnog urednika, i unatoč protestima kolega novinara, onemogućeno pisanje te je – s neophodno potrebnim radnim stažom ali tek u 56-oj godini života – formalno otišao u prijevremenu mirovinu. No, i nadalje je bio neraskidivo vezan za svoju profesiju, pišući još godinama u zagrebačkom Privrednom vjesniku, ljubljanskom Delu i riječkome Novom listu, a kao čitatelj ostao je sljedbenik novinarstva do zadnjih dana života. Posljednji ispraćaj poštovanog novinara bit će u ponedjeljak, 11. kolovoza 2025. u 12 sati, u velikoj dvorani krematorija na Mirogoju.
Veliki novinar, Zagorec i Krapinec. Nek mu je laka gruda.