Ukrajince opisuju kao 'naciste', Kijev: Rusi zločine čine i zbog medijske propagande

već poznato iz povijesti-susjednu državu proglasiš nacističkom, onda objaviš da su pripadnici bogomdane manjine ugroženi i da se imaju pravo odcijepiti, a onda brutalnim nacističkim metodama navališ na susjednu državu da tobože zaštitiš "ugrožene" naoružane manjince koji su digli pobunu, ubijaš, razaraš, pališ, siluješ, mučiš! svaka poveznica s Domovinskim ratom i napadom na Hrvatsku nije slučajna!

Zašto još uvijek nije ista nastava za sve učenike u istočnoj Hrvatskoj?

I dan danas to rade naši istočni susjedi..i dan danas s većinom nemoze ne i velikosrpskoj agresiji normalno pričati, a ni govora i ratno ošteti...

General Paton je rekao da su Ameri izabrali krivog saveznika u WE2. koji je u zločinima gori od Njemaca i Japanaca.Taj izbor stoji nam kao ogromna sjekira nad glavom i prijeti svijetu .

..."Ukrajinska kultura je sistematski ugnjetavana, uključujući zabranu učenja ukrajinskoga jezika u školama; a mnoge od tih škola su bile zatvorene. Ipak, Staljinov nasljednik, Nikita Hruščov, i sâm Ukrajinac, bio je na čelu Komunističke partije Ukrajine do 1949. godine, tako daa je tješnju integraciju u sovjetski politički sistem s izvjesnim stepenom autonomije u lokalnim pitanjima vidio kao efikasniju politiku, a ne politiku direktnoga istrebljenja. Kao dio ovoga takozvanoga procesa normalizacije, 1957. su uvedeni regionalni ekonomski savjeti radi jačanja ukrajinske autonomije. Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika je stekla pravo da donosi sopstvene zakone sve dok su oni u skladu sa sovjetskim zakonodavstvom i na njih se pozivaju. Međutim, Kijev osta vrlo prośečna sovjetska prijestonica, ne dobijajući nikakvu posebnu pažnju ili privilegije, kako bi se bolje uskladio s ostatkom Sovjetskoga Saveza. Njegovo posebno mjesto u istočnoslovenskoj istoriji je umanjivano i ignorisano, jer nije spadalo u sovjetski narativ koji su vlasti u Moskvi željele da izgrade....

..."Ruska carevina je pokušalo da izbriše ostale istočnoslovenske jezike iz zajedničkoga kulturnoga pamćenja — ponašali su se kao da Ukrajine nema i nikada je nije bilo, baš kao i s Bjelorusijom. Prema carskoj vladi, Ukrajinci su oduvijek Rusi i nijesu imali svoju istoriju. Ukrajinski i bjeloruski jezici — zabranjeni su. Ukrajinski nacionalizam je prijetnja osnovnim mitovima Rusije i pokušajima stvaranja „sveruskoga naroda“. U Sovjetskome Savezu, nasuprot tome, rani idealisti su gledali na feudalnu prošlost s prezirom i zamišljali Ukrajinu, Bjelorusiju i Rusiju kao zasebne nacije spojene komunističkim idealom. Ali taj rani idealizam se ubrzo raspao za Sovjete. Josif Staljin je opśednut uništavanjem Ukrajine. Holodomor, vještački izazvana glad 1932-1933, ubila je milione Ukrajinaca — iako među istoričarima postoji žestoka diskusija o tome koliko je to namjerno ciljano....

..."Drugi tvrde da u ukrajinskome i staroslovenskome jeziku postoji razlika između riječi „oukraina“ donosi njezin prvi pisani pomen iz 1187, docnije se pominje kao , „okraina“. Obje su riječi izvedena od „kraj“ — što na staroslovenskome znači „granica“, ali postojii važna razlika u prijedlogu. „Ou” verzija znači „u“, dok „o” znači „oko“— u ovome kontekstu, Ukrajina bi etimološki bila „zemlja vezana uz centar“ ili „zemlje koje se graniče s centrom“, što se onda tumači da označava zemlje koje neposredno okružuju Kijevsku Rus, njoj potčinjene direktno i daje Ukrajincima snažan ośećaj sopstvenoga mjesta u naslijeđu Kijevske Rusi..."

...nastavak..."Ali ovaj poredak je uzdrman upadom moćnih istočnih osvajača — najprije Mongola, koji su sravnili Kijevsku Rus, razbivši je na brojne vazalne države, a zatim i konačno uništenje Konstantinopolja 1453. godine od strane Osmanlija. Nekada ponosni Kijev osta u ruševinama,, s gomilom lobanja ispred malena ostatka naselja. I više nije bilo vizantijskoga cara koji bi vladao iznad ruskih kraljeva. Ipak, kako je mongolska moć slabila krajem 15. vijeka, počevši od bitke na rijeci Ugri, dijelovi stare države Kijevske Rusi pokušali su da povrate svoj legitimitet — sada je nazivajući „Rusijom“. Međutim, na zapadu su se suočili s drugim izazovima: moćna Poljska je anektirala veći dio današnje zapadne Ukrajine, a Bjelorusiju je apsorbovala Litvanija. U tome periodu Ukrajina — nekada srce Kijevske Rusi — dobi svoje osebujno ime. Postoje dvije preovlađujuće teorije o imenu: jedna koju podržava većina ruskih istoričara, kao i ruska vlada, a druga koju uglavnom guraju ukrajinski naučnici i vlada. U prvoj se navodi da, nakon što poljska kruna zauze negdašnje srce Kijevske Rusi 1569. godine, ta teritorija dobi nezvanični naziv „Ukrajina“, u tumačenju „pored granice“; jer, iz poljske perspektive, graničila se sa stepom i polunomadskim silama kao što su tamošnji Tatari....nastavak slijedi...

...nastavak..."Upravo zajednička linija ovoga porijekla čini ruski odnos s Bjelorusijom i Ukrajinom veoma različitim od veza s drugim bivšim sovjetskim državama. Kazahstan, Estonija, Gruzija i tako dalje su možda bili „druzja”, ali Ukrajinci i Bjelorusi su srodnici. I Rusija i Bjelorusija i Ukrajina tvrde da je Kijevska Rus njihov kulturni i politički predak — a Putin svim srcem podržava ovu liniju razmišljanja. Evo citata iz njegova članka: „Kijevski prijesto je imao dominantan položaj u Drevnoj Rusiji. To je bio običaj još od kasnoga 9. vijeka. Pripovijest o davnim godinama donijela je potomcima proročke riječi Olega o Kijevu: ‘Neka bude majka svih ruskih gradova’“. [Gornji citat je iz hotnike , nastale 886. godine, kad o Rusima, kao zasebnome narodu, ili Rusiji kao entitetu ili državi, nema pomena; o etničkome porijeklu pomenutoga Olega, kneza, koga nazivaju Hailaga ili Algirdas na skandinvskim jezicima, nema tačnih podataka — on je, prema nekim izvorima, Viking, rođak Rjurika, ili jedan od plaćenika koji su stigli s Rjurikom iz Skandinavije, moguće i Sloven, ali vikinški vazal"...nastavak slijedi....

Malo povijesti: "Kada je Rusija postala carevina, 1547. godine, zvanična skraćena titula vladara bila je „car vseja Rusi“, „car svih Rusa”. Sve te Rusije su proizašle iz državâ nasljednica i kneževinâ prvobitne Kijevske Rusi. Kijevska Rus, 9-13. vijeka prva zasebnabna država istočnih Slavena, oformilo je slavensko pleme Poljana, skupa s Vikinzima; često se tendenciozno prevodi kao Kijevska „Rusija”, prim]. Kijevskom Rusi su vladali razni članovi dinastije Rjurika, vikinških vladara iz 9. vijeka. [Insigije Rjurika ili Rjurikoviča — dvozupci i trozupci, koriste se u 20. vijeku kao simboli nacionalno-oslobodilačke borbe Ukrajinaca protiv Rusa i Poljaka, a od 1992. godine to je državni grb nezavisne Ukrajine]. Dinastija Rjurika je nastala u Novgorodu, a zatim je premještena u Kijev 882. godine. To je postalo velika prijestonica federacije Rjurika. Poređenja radi, Moskva je u to vrijeme daleko; njezin prvi zabilježeni pomen potiče tek iz 1147. godine"....nastavak slijedi...

..."U međuvremenu, nova ruska država je morala da potraži svoje mjesto u pravoslavnome svijetu — i liniju porijekla iz Rimskoga carstva, još jednoga izvora nacionalno-političkoga legitimiteta. S Konstantinopoljem, Drugim Rimom, u muslimanskim rukama, Moskva je morala da postane „Treći Rim“, a njezin patrijarh podignut na nivo Konstantinopolja i Rima. „Prva dva Rima su propala, treći stoji, a četvrtoga Rima neće biti“, glasi ruska izreka. Od 1547. godine, ruske vođe se više nijesu proglašavale kraljevima, već imperatorima — na ruskome „Car“, izvedeno iz stare rimske titule Cezar [Caesar]. Ideja je uspjela; korisna je ruskoj strukturi moći, jer pomaže vladarima da centralizuju upravu, uz pomoć Ruske patrijaršije; i to Moskvi daje prijeko potreban legitimitet. Ruski vladari su sklapali brakove s svrgnutom vizantijskom dinastijom i stvarali vesele mitove da opravdaju svoje navodno nasljeđe Konstantinopolja. Ali postoji mali problem. Da bi se zvao cezar treba da vladaš Rimom, a da bi se zvao car treba da vladaš cijelom Rusijom. Kulturni, istorijski i vjerski značaj Kijevske Rusi je jednostavno bio prevelik da bi se ignorisao. To nije bio problem za careve, koji su kandžama vratili izgubljenu teritoriju na zapadu — a zatim krenuli da se šire na istok...

Putin se vazda predstavlja kao slavni vođa i trijumfalni osvajač. Uzmite njegov pobjednički govor nakon izbora 2012; ili kako je, nakon aneksije Krima, istakao istorijsku važnost u svome obraćanju poslanicima Državne dume, nazivajući to „povratkom kući“ i fokusirajući se na prošlu rusku vojnu slavu. Njegovi su ciljevi bili podjednako očigledni u reakciji na bilo kakve pregovore s Japanom o sporazumu u vezi s Kurilskim ostrvima. Takođe je za sebe izgradio masivnu, raskošnu palatu, s pozlaćenim dvoglavim orlovima, jasnim simbolom carske Rusije, svuda — čak i u ličnome striptiz klubu. Ruska pravoslavna crkva mu pomaže da pacifikuje stanovništvo i podržava sve mitove koje Kremlj želi da veliča. Putin nastoji da sebi pripiše zasluge za sovjetsko naslijeđe i da, istovremeno, na njega gledaju u svijetlu starih careva. Stoga, on mora da vrati i reafirmiše imperijalne mitove i vrijednosti — a da bi to uradio, mora da stavi pod šapu Kijev… Ali sada Ukrajina ide svojim putem, Kijevsku Rus vidi kao svoje naslijeđe, udaljava se od Moskve, dobija autokefaliju za sopstvenu Pravoslavnu crkvu — sve je to u suprotnosti s ruskom državnom mitologijom.

...nastavak..."I religija, kao što Putin sugeriše, podupire veliki dio ovih relacija. One sežu do Svetoga Volodimira, poznatoga i kao Volodimir Veliki, ili Vladimira Krstitelja Slovena [takođe iz dinastije Rjurika, prim], vladara Kijevske Rusi koji je 988. godine prešao na pravoslavno hrišćanstvo, a ono postaje zvanična državna religija. To preobraćenje, a i njegov kasniji brak s vizantijskom princezom, doveli su do bliskih veza s Vizantincima — i do početka druge linije legitimiteta i sukcesije, koja se proteže do Konstantinopolja (Carigrada). Volodimir Monomah, vladar Kijeva od 1113. do 1125. godine, više je volio da sebe naziva „arhontom cijele Rusi“, na „grčki način“. Njegovo ime, Monomah, potiče iz porodičnih veza s vizantijskim carem Konstantinom IX Monomahom. A Konstantinopolj, sa svojim carem krunisanim od gradskoga patrijarha, poglavara pravoslavne vjere, bio je iznad običnih kraljeva i arhonata"....nastavak slijedi...

..."Upravo je mnogo veći problem za modernu Rusiju to što je bez ideološke fleksibilnosti Sovjeta ili teritorijalnoga dometa stare carevine. Putin se predstavlja kao figura nalik caru. On želi da uđe u knjige istorije kao veliki ujedinitelj ruskih zemalja — ako ne pod istom vladom i u istoj državi, onda definitivno kao hegemon „Ruskoga svijeta”...