U posljednje vrijeme američki i talijanski liječnici su u više navrata javno govorili da respiratori u slučaju COVID -19 zapravo više štete nego što koriste i da se njima samo kupuje vrijeme.
Tvrde da je u Americi, Italiji i Velikoj Britaniji umrlo čak 80 posto intubiranih pacijenata unutar dva tjedna od stavljanja na respirator, no prof.dr. Alen Protić, predstojnik Klinike za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boli KBC-a Rijeka, kaže da je apsolutno netočno tvrditi da respiratori štete, jer kada se koriste po pravilima struke oni spašavaju život.
Postoje vrlo jasni protokoli kada se ljude stavlja na respirator, ali i nakon koliko vremena ih se skida s njega. Kako pojašnjava prof.dr. Protić, za virusnu upalu pluća ne postoje lijekovi, pa kada se oksigenacija, odnosno, količina kisika u organizmu, ne uspijeva zadržati na 90 posto i više, pacijenta se stavlja na respirator. I to mu spašava život.
- U slučaju koronavirusa pacijenti se drže na respiratoru kako bi se premostio napad virusa na organizam. No oni na respiratoru mogu biti najviše tjedan dana, i unutar tog perioda, raznim metodama intenzivnog liječenja, mi moramo poboljšati pacijentovo stanje. Jer ostane li on na respiratoru dulje od sedam dana, može se razviti bakterijska upala pluća i doći do multiorganskog zatajenja- kazao je za 24sata prof.dr. Protić.
Ako ni nakon tjedan dana pacijentu na respiratoru oksigenacija nije bolja, i ne može ga se skinuti s mehaničke ventilacije, to zapravo znači da oni koji su ga liječili nisu nešto prepoznali, ili je došlo do bakterijske superinfekcije u kojoj su bakterije otporne na antibiotike. To onda, tumači liječnik, više nema veze s koronavirusom, kreće primjena rezervnih antibiotika i preživljavanje je neizvjesno. Dakle, ključan je trenutak kada nekoga staviti na respirator, kako ga liječiti i kada ga skinuti s mehaničke ventilacije, a za tako delikatne procjene stručni su isključivo specijalisti anesteziologije i intenzivne medicine.
Talijani baš s tim imaju problema, jer zbog prevelikog broja pacijenata, nema dovoljno stručnih liječnika koji znaju intenzivno liječenje i kada skinuti oboljele s respiratora. Tomu su pridonijele i njihove stručne pogreške u početku, jer kako kaže prof.dr. Protić, baloni s kisikom koje su u startu epidemije koristili na oboljelima, imaju za posljedicu da ljudi zbog njih jako kašlju. Na taj se način virus ekspresno proširio talijanskim zdravstvenim ustanovama, i desetkovao njihovo medicinsko osoblje.
Što se tiče ECMO uređaja, za njih prof.dr. Protić kaže da su dodatak onda kada respirator ne dovede do zadovoljavajućih rezultata, i ako cirkulacija krene u kolaps. Oni su zadnja linija obrane, i prof.dr. Protić kaže da u Italiji, gdje je epidemija uzela maha, nemaju nikakvog smisla, jer zahtijevaju dvostruko više osoblja nego respiratori.
A istina je samo zato što to on kaže. Vijest maloprije: u New Yorku umrlo 90% pacijenata koji su bili spojeni na respirator.