'U nasilju se, iza svake lažne svemoći i prepotencije, krije nemoć'
"Kada neka osoba nije imala prilike i iskustava za optimalne poruke i atmosferu tijekom odrastanja, razvija posljedično prazninu doživljaja sebe i drugih, a nasilje postaje samo sekundarna reakcija na tu prazninu, nemoć i često posramljenost", kazuje za Večernji psihijatar Darko Marčinko.
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Naslov i ta izjava me navode na sljedeće pitanje: nemoć u odnosu na što? Nemoć u odnosu na svoje frustracije, pretpostavljam ali mi se ne čita taj vleiki članak. Ako je nemoć u odnosu na vlastite frustracije, onda ta nemoć nema nikakvu olakotnost za nasilje. Ljudi se ne bave dovoljno sobom. Ne znaju to je jedna od razloga a ne znaju jer ih nitko nije naučio, a sami nemaju sposobnost poniranja u sebe i anlaiziranja i to opet uglavnom jer ne znaju. Zato treba raditi na sebi a to znači učiti ponešto i o psihologij. U gimnaziji se npr. pod predmetom psihologija gubi vrijeme na njenu povijest, umjesto da se mlade ljude podući životnim temema. Učenje je rješenje za puno problema.