U Berlinu bi oko 160.000 stanova moglo prijeći iz privatnog u javno vlasništvo, ali ne zato što ih vlasnici žele staviti na tržište i prodati. Ljevica, pobjednica rujanskih izbora, dogovorila je sa Zelenima i socijaldemokratima (SPD) plan za podruštvljavanje stanova u vlasništvu pet velikih nekretninskih kompanija. Ostvari li se taj plan, bio bi to presedan: ustav, naime, takav zahvat dopušta još od 1949., ali se nijedna vlast dosad nije odlučila primijeniti tu odredbu. Najveći politički zaokret pritom je napravio SPD. Njegov berlinski čelnik Steffen Krach u kampanji je bio protiv izvlaštenja, a nakon pregovora nije ni pokušao uvjeravati javnost da je promijenio mišljenje. Demokracija podrazumijeva kompromise, samo je rekao. Ljevica, koja je osvojila 25,7 posto glasova, imala je dovoljno jaku poziciju da svoj glavni izborni zahtjev unese u dogovor. Doduše, ne bez ustupaka.
A u pozadini cijele priče nalazi se referendum koji je berlinska politika pet godina ostavljala po strani. Još 2021. gotovo 60 posto birača podržalo je prijedlog da se stanovi kompanija s više od 3000 nekretnina prebace u javno vlasništvo. Budući da referendum nije bio pravno obvezujući, gradske vlasti nisu provele izglasanu odluku. Sada je prag za broj stanova podignut na 10.000: kompanije bi ih toliko mogle zadržati, dok bi ostatak prešao javnoj ustanovi koja bi bila zadužena za upravljanje njima. Elif Eralp, kandidatkinja Ljevice za gradonačelnicu, najavljuje da bi potez obuhvatio pet kompanija. Iznimka su zadruge, neprofitni najmodavci te stanovi sagrađeni nakon početka 2021., kao i oni koji će se tek graditi. To je i snažna poruka ulagačima da gradnja novih stanova neće biti kažnjena. No postoji i druga strana – prijenos vlasništva ne bi bio besplatan.
Odšteta je ograničena na ukupno 16 milijardi eura, što bi moglo biti jednako teško pitanje kao i samo izvlaštenje. Članak 15. njemačkog Temeljnog zakona dopušta podruštvljavanje određenih oblika imovine uz naknadu. Stručno povjerenstvo zaključilo je 2023. da je to načelno ustavno, ali konkretnog zakona još nema, kao ni presedana na koji bi se Berlin mogao osloniti. Iluzorno je očekivati da bi kompanije prihvatile iznos koji bi im grad ponudio bez nezadovoljstva ili sudskih osporavanja. Protivnici tog plana u prvi plan stavljaju ekonomski argument: za toliki novac neće nastati nijedan jedini novi stan. Postojeći će samo dobiti novog vlasnika, a manjak stanova činit će jedan od razloga visokih najamnina. Zagovornici uzvraćaju da upravo u tome i jest smisao mjere. Žele smanjiti utjecaj velikih najmodavaca i dio stambenog fonda, kako kaže Eralp, izvući iz tržišne logike. Grad bi tako mogao dugoročno kontrolirati uvjete najma u stanovima koje preuzme. Za sadašnje stanare promijenio bi se najmodavac, ali ne i pravo na stan, a prosječne najamnine nakon preuzimanja ne bi smjele premašiti dotadašnju razinu. Koalicijski plan obuhvaća i oko 440.000 stanova koji su već u javnom vlasništvu, a njihove bi najamnine smjele rasti najviše dva posto godišnje. Predviđeno je i osnivanje posebne službe za nadzor rasta najamnina, a grad do 2031. namjerava izdati 100.000 građevinskih dozvola za nove stanove.
Stanovanje je, inače, postalo jedno od ozbiljnijih socijalnih pitanja u Europi. Prema podacima Eurostata, nekretnine su u EU u drugom tromjesečju ove godine poskupjele 4,7 posto u odnosu na isto razdoblje lani, dok su najamnine porasle tri posto. Iako je stanovanje ponajprije u nadležnosti država članica, Europska komisija krajem prošle godine predstavila je prvi europski plan za priuštivo stanovanje, a u rujnu i nova pravila za kratkoročni turistički najam. Bruxelles se, za razliku od berlinskog plana, ipak ne dira u vlasničke odnose.
Otvori KEKS Pay
Ja mislim da prvo svi koji podržavaju ovakve komunističke ideje prvo trebaju dati svoje stanove potrebitima. Evo npr.kod nas mesić i josipović zajedno imaju osam stanova i mogli bi dati barem četiri stana sirotinji.