Tukao ga kundakom, razrezao bajunetom pa mu pio krv

Sad još samo poslat Pešuta i ekipu iz logora na radnu akciju obnove Munjesove kuće u Hrvatskoj. Red je da mu se naknade duševne boi što je u nedostatku vode u ratnim uvjetima morao piti krv. Ma sredit će too već nekako naši srboljubni dupelisci.

Mi smo imali logor Kerestinac skoro usred Zagreba ,gdje su ljudi mučeni na najzvjerskiji način, uglavnom civili ižene.

KADA SMO KATKA IMALI LOGEOR USRED ZAGREBA. VEPLJUJEŠ PO SVOM HRVATSKOM NARODU. TAKI KAO ŠT SI TI TAKI SAMI SVOJ NAROD I BRANITELJE POCJENJUJEMO. ČETNICI SU ZVIJERI KOJE SU DOŠLE U HRVATSKU DA NAŠE OTIMAJU.

To je sramota ,ali kako nevidite da vojvotkinja okuplja iste takve oko sebe i pije krv nama siromašnim Hrvatima.?

Ovdje nije bitno ni ko je Srbin ni ko je Hrvat. Ako je ovo tacno sto se navodi onda su to prvenstveno ZVJERI u onom najcrnjem znacenju te rijeci - bez da vrijedjam zivotinje. Cak mi se cini da je to ista sorta .... bilo je samo pitanje ko ce prije doci do oruzja i krenuti da \"pokaze onome drugome ...\" Primitivna zadrta sorta koja se nece jos dugo dugo izmjeniti.

Zar netko misli da je Hrvatskim braniteljima bilo bolje po FASISTICKIM(Srpskim)kazamatima? Zasto je i na koliko Norac osudjen? Glavas i drugi decki? E Hrvatska,Hrvatska,jadna ti si.....SAMO 9 GODINA...............

banana pravosudje niko ga nije prepoznao al ipak osudjen dok tamo neki pruda prudic i neki mihajlo sa korane neduzni zanimljivo??????

Munjesa abolirati,dati mu kuću na području od posebne državne skrbi,a ovog neprijatelja Jugoslavije hitno prebaciti u Beogrda.Tek tada će pravda biti zadovoljena.

Domovinski rat - Svjedočanstvo iz srpskog logora Zatočen sam 30. srpnja 1991.g. u šumi kod Gline. U logoru Manjača proveo sam 8 mjeseci i 20 dana. Svakodnevno su me tukli nogama, šakama, kundacima, stavljali u klade da stojim po nekoliko dana bez vode i hrane. Čizmama su mi izbijali zube. Nisu mi dozvoljavali da vršim nuždu. Nitko mi nije smio dodati vode da ne bi bio odmah ubijen. Za hranu su nam samo bacali na pod sirovu rižu i sirovi grah. Po zimi sam razgrtao snijeg i jeo travu. Vezali su me bodljikavom žicom za noge da visim naglavačke, udarali po glavi i tijelu dok nisam izgubio svijest. Sipali su mi sol na rane. Bacali su me puno puta u samicu bez hrane i vode, pa sam jeo žive miševe i bjelouške koje sam ulovio i iz jamice koju sam iskopao pio sam kišnicu. Više njih me silovalo govoreći da ću vidjeti što je ustaška muška kurva. Prilikom jednog ispitivanja propucali su mi koljena, prerezali su mi nožem članak na lijevoj ruci do kosti. Od udarca u lijevo uho pukao mi je srednji bubnjić od čega i danas imam posljedice. Spavao sam na podu slabo obučen u barakama kojima je prokišnjavao krov, a kroz razbijene prozore puhao hladan vjetar. Danima mi nisu dali da spavam. Više puta sam izgubio svijest od batina i gladi. Trpio sam svakodnevna ispitivanja o imenima zapovjednika, o tome gdje se nalaze naše postrojbe, kakvo je naoružanje, brojno stanje, pod prijetnjom da će pronaći moju obitelj koja će stradati ako ništa ne kažem. Silili su da stavim na glavu kapu šajkaču s kokardom ili petokrakom, što nisam, tjerali da pjevam četničke pjesme što također nisam, pa su me zbog toga toliko zlostavljali. Okupljali su nas da gledamo kako zlostavljaju neke logoraše i na kraju ubiju i govorili nam da je to primjer da će svatko tako proći ako odbije suradnju. Zabranjivali su nam međusobnu komunikaciju prijetnjama, zlostavljanjem i smrću. Govorili su nam da nas se naša Hrvatska odrekla i da bi bilo bolje da smo se priključili njihovoj vojsci. Tjerali su me da potpišem prazan papir, pa da ću moći ići doma, što nisam potpisao pa su me ponovno mučili. Gledao sam kako dečke vežu za stup i batinaju bičem, remenjem, pendrecima i na kraju ih ubijaju. Govorili su nam da ćemo i mi tako završiti. Kad smo molili vode nisu nam dali, nego su je prolili na zemlju pred nas. Po noći nisam mogao spavati od jauka i zapomaganja zatvorenika. Žigosali su sa užarenim željezom slovo U na čelu pri ispitivanju, mučenju i ubijanju. Ako su zatvorenici pokušali uzeti bilo koji komad hrane iz napoja, a bili su primijećeni odmah su bili klani ili ubijani, mučeni do smrti na razne načine. Odvođeni smo na rad u pratnji u vojnim kamionima – neki se nisu ni vratili. Od svega toga što sam proživio psihički i fizički sam se razbolio. Oslobođen sam 18. travnja 1992.g. kad su me ujutro prozvali, bacili u kamion te sam odvezen za Zagreb, Remetinec. Moja razmjena nije evidentirana od Crvenog križa zbog njihovog propusta, imao sam 27 kg.

Je Hrvatska i MUNJESU dala BORACKU PENZIJU I STAN,aahahhahahhha e-moj narode

Pio je krv...vidi muse po faci......cisti ljudozder......obrijao se do glave da ga niko ne prepozna !!!!! samo zatvorena psihijatrija za ovakve !!!!!!!!!!!!!!

I onda ga \"pravedni\" sud nagradi sa 9 godina, ja bih ga nagradio sa 9 dugih devetki.

utatica je napisao/la: Domovinski rat - Svjedočanstvo iz srpskog logora ++++++++++++++++++++++++ Uzas, za nevijerovati! Da su mene samo udarili a ne tako mucili nikome od njih nebi sudio sud, ja bih svoj zivot posvetio tome da ih likvidiram jednog ppo jednog dok mene nebi likvidirali.

boze sta sve ovaj dolje napisa u ovom svjedocanstvu pitam se sta je bilo kad se probudio najvjerovatnije ga je malo bolila guza al ne od rata vec od nekog gej kluba jebote za njega je cak noris mala beba strasno ko sve danas ima internet!!!!!!

ma dobro malo se uzivio i pretjerao, ali to je zbog pjesme i sajkace, daaaajttteeeee molim vas bajke stavite na drugi forum.