Kad su demokrati u studenome 2006. osvojili oba doma američkog Kongresa, velikim dijelom zahvaljujući nezadovoljstvu ratom u Iraku, očekivalo se da će republikanski predsjednik George W. Bush morati promijeniti politiku. No samo dva mjeseca poslije odlučio je poslati dodatnih dvadesetak tisuća vojnika upravo u Irak. Demokratski Kongres pokušao je nametnuti rokove za povlačenje, Bush je na to odgovorio vetom i na kraju dobio novac za nastavak rata. Predsjednik je tako izgubio Kongres, ali ne i moć u vođenju američke (vanjske) politike.
Dvadeset godina poslije Donald Trump u sličnoj je situaciji, a Europu ovoga puta zanima – Europa. Komentari su stigli odmah: španjolski premijer Pedro Sánchez vidi odbacivanje politike mržnje, norveški Jonas Gahr Støre pozdravlja glasove bliže europskim stajalištima o klimi i vanjskoj politici, dok češki Andrej Babiš očekuje veta i političku paralizu. No izbori Europi nisu vratili Ameriku koju je poznavala, ili barem mislila da poznaje, iako se i ta slika SAD-a temelji na davno nestalim interesima. Demokrati Trumpu mogu blokirati zakone, ali on im može uzvratiti predsjedničkim vetom, za čije nadglasavanje nemaju dovoljno glasova. Bijela kuća još od proljeća razrađuje poteze mimo Kongresa, od carina na kritične sirovine do promjena u trošenju državnog novca. A u trgovini, diplomaciji i raspoređivanju vojne sile predsjednik zadržava široke ovlasti i kad mu Kongres blokira zakone. Bruxelles je lani pristao na carine do 15 posto na većinu izvoza u SAD, a američku industrijsku robu oslobodio je carina, uz mogućnost da ustupke povuče ako Washington ne ispuni dogovoreno.
Trump je izgubio, ali Europa nije pobijedila
Protekcionizam, trgovinski pritisci i zaokret prema Aziji nadilaze stranačke podjele, a EU se više ne može oslanjati na nekadašnja sigurnosna jamstva Washingtona
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.