Čujte, brat... uvijek je netko nekome brat”, odgovorio je ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković na novinarski upit o tome vidi li što sporno u imenovanju Svetimira Marića, brata ministra državne imovina Gorana Marića za člana Uprave u jednoj državnoj tvrtki.
Lapidarnost kojom je izrečena ta tvrdnja zanimljivija je od samog nevještog pokušaja opravdanja očitog slučaja nepotizma i korupcije vladajućih pri zapošljavanju u državnim tvrtkama. Ta lapidarnost govori ne samo o tome da je korupcija u našem društvu normalna stvar već i da je podržana jednom vrstom morala, morala koji nalaže odanost svome klanu ili plemenu.
Taj moral je u sukobu s univerzalnim moralnim načelima, recimo, onima koja su popisana u Dekalogu, ali je on ponegdje još uvijek žilav i čvrsto ga se držimo. Primjerice, kod nas u Hrvatskoj. Možda ne postoji nijedan društveni problem na koji nije potrošeno više tinte nego što je to problem korupcije.
Postoje tone izvještaja, osnivana su povjerenstva, različite komisije, radile su se reforme pravosuđa, u predizbornim sloganima tema korupcije je omiljena šala političara, pa opet, tu je najmanje pomaka ostvareno. Sve te mjere protiv korupcije oslanjale su se, u biti, na jedno liberalno vjeruju, koje kaže da je čovjek po prirodi dobar i nekorumpiran, a da je država ta koja ga kvari.
Drugim riječima, da ne postoji izazov koji pred pojedinca stavlja zlo državnog vlasništva, kao nečeg što je svačije i ničije, ne bi postojala ni korupcija. Recept je, otuda, taj da treba što više smanjiti državu i državno vlasništvo, pa ćemo se tako riješiti i korupcije.
Treba smanjiti ponudu, pa će nestati i potražnja, sasvim nabožno i netržišno zaključuju liberali. Ili, prevedeno na politički jezik, korupcija je posljedica produženog djelovanja bivšeg socijalističkog režima. Sklon sam posumnjati u ova objašnjenja. Ako bacimo pogled, recimo, na godišnje izvještaje Transparency Internationala o stanju korupcije u svijetu, primijetit ćemo da ne postoji potpuno poklapanje između glomaznosti države i razine korupcije.
Mnoge europske zemlje imaju glomazan državni aparat i državnu svojinu, a opet imaju nisku korupciju, dok u drugim zemljama imamo mali djelokrug državnog uplitanja, pa opet imamo visoku razinu korupcije. To govori o tome da problem korupcije nije vezan za institucionalna i politička rješenja, već da se više tiče moralnih shvaćanja u jednom društvu. Odnosno, u pravu je Oleg Butković, a ne liberalni reformatori hrvatskog društva.
To što u Hrvatskoj imamo toliko rodbine i braće, veći je problem od loše provedenih reformi naših institucija. Naslijeđeni moral našeg društva glavna je zaprjeka reformi naših institucija, a taj moral je u velikoj mjeri incestuozne prirode.
Nepotizam i korupcija izraz su neprekinutog i slabo obuzdanog kontinuiteta incestuoznih praksi naših predaka. U ranom srednjem vijeku Europom su tumarala mnogobrojna plemena. Do kraja srednjeg vijeka, mnoga od njih su nestala i počele su se formirati zajednice koje danas nazivamo nacijama.
Kako su nestala ta plemena? Djelovanjem Rimokatoličke crkve. Naime, presudna stvar u ovom taljenju plemena i stvaranju modernih nacija bila je regulacija braka koju je tim poganskim plemenima nametnula Crkva, a među najvažnijima od njih bila je, osim zabrane poligamije i definiranja jezgrovne obitelji, bila zabrana incestuoznih veza, koje su u to vrijeme bile raširena praksa među tim plemenima organiziranima po principu klanova.
Crkva je, svakako, mogla imati svoje razloge zbog uvođenja ovih zabrana, ali je time pokrenula temeljnu reformu u moralnim shvaćanjima ljudi. Zabranom incestuoznih veza Crkva je omogućila stvaranje veza povjerenja unutar proširenog društvenog poretka, koji nadilazi veze lojalnosti klana ili plemena, i bez kojih prošireni društveni poredak ne može funkcionirati. “U životu sve je igra, osim poštenja”, govorio je stari Kant.
Naša moralna shvaćanja temelj su na kojem se gradi čitava društvena zgrada. Stoga nije nevažno koji moral prihvaćamo. Moralnost plemena, u biti, razara prošireni društveni poredak, koji nazivamo nacijom, kao i sve njezine institucije.
Nacija postoji kako bi se veze plemenske solidarnosti razvodnile i proširile na sve članove društva, dok plemenska solidarnost te veze kida i kondenzira ih po liniji solidarnosti s pripadnicima proširene obitelji ili plemena. U tom smislu, mi smo genetski socijalisti. To što nepotizam i korupcija nisu nestali s nestankom komunizma, samo je dokaz da smo socijalisti bili i prije uspostave komunizma. Nama je potrebna reforma glave, a ne institucija.
>> Plenković o zapošljavanju brata ministra Marića: Taj slučaj je završen
