Vladimir Gruden: Tragedije nam se događaju jer ne znamo živjeti i nitko nas ne uči životu

ta žena nije bila psihički zdrava, sigurno se dalo primjetiti i sigurno je i sama to znala ( sama piše da se udala za muškarca koji ju je tukao prije braka, za trudnoće i kasnije). reagirala je tek na nevjeru svog zlostavljača ( možda je istukao neku drugu?) i to infantilno, u stilu "evo ti sad i ne možeš mi ništa". mislim i da je sebe smatrala jedinom osobom na svijetu koja se zna i želi nositi s posebnim potrebama djeteta, da bi ga svi drugi odbacili, zanemarili pa i zlostavljali-možda je imala razloga tako misliti, da je bolje ubiti sina nego ga ostaviti s "njim" ili "njima". ovaj zločin je uznemirio javnost i normalno je komentirati ga. savjeti psihologa i psihijatara su više nego dobrodošli jer sigurno ima mnogo žena i djece u sličnoj situaciji.

Pokoj im duši. Sve je uzela sobom. Svi bližnji će sad analizirati svoje odnose s pokonjiocom, izvući pouku ali sve je kasno . Jedna pjesma kaže "..... nema riječi za nas više, sve smo rekli tišinom ...." . Počivali u miru.

Tko sam ja da sudim. Počivali u miru.

Od kada sam proćitala njeno pismo koje je bilo dostupno javnosti osjetila sam da je učinila najgore! Zašto? Odgovor većina žena zna jer život u braku s krivom osobom postaje pakao. Pakao koji se kasnije pretvara u želji za nestankomm jer tako se jedno osjeća zaštićenom. Poznajem jednu majku koja je u životu prolazila pakao koja je mnogo puta dotaknula dno i pala te željela nestati ali dragi njeni prijatelji su joj pomogli da vidi i ono što nikada nije vidjela osmijeh na ljudima. Znala je tražiti zagrljaj prolaznika i tako skupljati snagu za tešku borbu koja je slijedila i koja je u toj bitki ostala jaka, hrabra i pobjedila je muškarca koji je od nje radio sve najgore. Isto tako mogu reci da ta osoba je danas jako sretna i ponosna na svoju borbu. Žao mi je što sam imenovala muški rod ali isto tako mogu reći da ima i divnih muškaraca koji cijene svoje žene, djevojke. Kada si u depresiji uzmi čašu finoga vina i pusti si pjesmu i uživaj u divnome životu koji nam je nama dragi Bog podario!

Za Ivanu je kasno, najveći tragicar ove tužne priče je mali Patrik ALI nije kasno za sve ostale žene koje godinama žive u sličnim uslovima i boje se izaći iz takvog braka, Drage žene, trebate imati svoje i jednom rećići nasilnicima, NE, DOSTA JE BILO, hoću da živim samo normalan život, ja i moje dijete.

Pokoj im vjecni. Nadam se da je ovo pouka ostalim zenama da se u jezero ne skace zbog nikoga!!! Nema vece osvete muskarcu od te da pokupis svoje stvari i uredis svoj zivot na najbolji moguci nacin daleko od njega! I kad sve izgleda crno uvijek dolazi sutra u kojem postoje tisuce divnih muskaraca, vrijedi ih cekati!

Sućut neutješnima! Sekundu nitko nikada nije i neće vratiti nazad. Zato se zapitajmo, koliko Ivana i Patrika sada živi pored nas i kada će njima prekipjeti? ... Ovrhe i deložacije također mogu biti 'dobri' okidači za ovakve čini. ... NaNa taj način netko radi genocid nad našim narodom, ubija ga u pojam, u dušu, u srce. Profesore Gruden, recite nešto i o tome. Napišite pismo Predsjednici i Saboru.

vidim da ovdje neki ne znaju šta je psihičko zdravlje, a stanje psihičke bolesti smatraju nečim pogrdnim i klevetničkim. tako jedan moj komentator piše u stilu "nije bila psihički bolesna već psihički uništena"?! pa šta ostane od psihičkog zdravlja akoako žena iz dana u dan ide iz jedne psihičke traume u drugu? sigurno rezultat nije psihičko zdravlje.

Kako itko od nas može stati na ičiju stranu i dati pošten komentar kada ne znamo činjenice? On je nju varao.... ona je njega varala/ čekala... kaj mi znamo? ništa... ja sam doživio da me ljubomorni muž optuži da sam mu se vrtio oko žene, a niti mi se sviđa, niti bih, jer smo rodbina... ali eto... poznajem dvojicu koji završavaju na psihijatriji... sad su normalni, za 5 min polude... i sada, kako da mi sudimo što je bilo ovdje... jedino mi je jasno da je dijete bilo nedužno... pokoj im duši

ipak ..muž je bio kapsla koja je inicirala exploziju u ivani...bračnog života tu nije bilo...

U 90 % slučajeva tragedije slične tragedije se događaju onima koji žele pošteno živjeti sa "pritivnim" moralnim vrijednostima , odnosno kako psihijatar kaže nisu naučili lagati, varati, krasti , tjerati se sa osobama u bračnim vezama , kako što nisuu usvojili vještine licemjerstva, bahatosti, poltronstva (po potrebi) , takvi su ljudi nepotrebni naprednoj civilizaciji i i uspješno ih se odstranjuje iz društva, te ih je zato sve manje , pogotovo ako se usporedi razdoblje unazad 40 godina

Ovo drustvo treba se mjenjati u potrebi pomoci obiteljima.Npr. da nije petljanje u susjedove probleme nikakvo zadiranje u privatnost ako nasilje prijavimo policiji ili soc.sluzbi.Jer kako kod nas nazalost djeluju te sluzbe dosta sa zakasnjenjem cesto bude kasno.Uvesti tecajeve ili nekakve emisije koje uce ljude kako pozitivno rjesavati probleme ne samo forsiraju nekakve shou emisije koje ne doprinose nicemu pa zasto placamo pretplatu.Kod nas je jos uvrijezeno misljenje da je potraziti pomoc psihologa,psihijatra ili svecenika ako je vjernik zapravo sramota slabic si....a oni zaista mogu pomoci jer nismo im prvi sa tim problemima.Pa samo da nas saslusaju vec bi bilo bolje.....

Uglavnom se slažem sa prof. Grudenom; ljudi ne znaju živjeti i u tome leži izvor svih naših problema, bilo emotivnih, psihičkih, financijskih... Već sam napisao nešto slično, sada ću skratiti: djevojke rođene '80-ih odgajane su da budu poput princeza. Rat i tranzicija '90-ih "princezama" su pokazale da bajke ne postoje, i društvo od njih traži emancipaciju, snagu. A one, male princeze su zbunjene, jer nisu tako odgajane i ako već one nemaju tu snagu koja se traži od njih, onda nađu nekoga tko je "ima"... S druge strane, momci rođeni '70-ih ili '80-ih odgajani su patrijahalno, no i njih je tranzicija zbunila, i više se ne zna tko je princeza, a tko frajer, tko je snažan, a tko je lijep. Uvjeren sam da se nešto slično dogodilo i sa ovom nesretnom obitelji. Nesretna kombinacija, "dečko s m*dima", pirotehničar, koji da bi bio pravi frajer, vara svoju suprugu i emancipirana princeza koja je morala svijetu pokazati da ima i ona "m*da"

On NJOJ oprašta?! Nasilje, preljube, zlostavljanje, bolest do koje je jadnica dovedena? Užas, užas! Ne opravdavam, ne dao Bog, ubojstvo, nema za to opravdanja,ali razumijem da je žena oboljela i da joj je bila potrebna nečija ruka, prijatelj, netko tkoo se ne bi pravio da ništa ne vidi! I ne, ne sudite što ne razumijete, jer nije vaša bol usporediva sa onom njenom!

Koliko sam čitao ona je slučajno ušla u njegov facebook account i tu našla "čuda" u koja prije nije htjela vjerovati. No sva ta čuda nisu razlog da se ovakav čin napravi tako da je za zaključiti da se u njoj dugo gomilalo nezadovoljstvo. Jedan od razloga može biti i međimursko društvo koje iako je vrlo tolerantno jako, jako teško "prihvaća u svoje društvo" ljude s istoka i juga. A i ti ljudi se u međimurje teško uklapaju i ne razumiju okolinu uopće. Puno put sam od bosanaca čuo razočaranje da ovdje žive "nikakvi ljudi" što naravno nije ni blizu istine. Ali su ljudi bitno drugačiji od onakvih na kakve su oni navikli i kakve bi htjeli. Međimurci, jasno, nisu za "bratimljenja i pjesme uz vatru" ali s njima bar možeš biti siguran da te susjed neće zaklati na spavanju. Sklon sam na tu okolnost gledati kao na prednost ali ni tu prednost nažalost kao da ne znaju svi prepoznati i priželjkuju "strastveniji" odnos do susjeda. Moguće da je tragediji doprinjela usamljenost i kulturološki šok.

Nevjera uništava obitelj, iako, onaj tko ulazi u nevjeru misli da je grijeh sladak, dok ne postane gorak i na kraju mu zagorči život.

Evo što se događa kad emocije postanu isuviše jake , jače od života. Jedan od razloga je taj što mislimo da ne možemo manipulirati s emocijama. To je zabluda. Čišćenjem emocija, koje su možda nastale još u djetinjstvu, oslobađam velik prostor neugodnosti koji postoji u nama i otvaramo nova vrata ka boljem životu. Ivana, na žalost, nije to znala. Žao mi je.

Ako se ustanovi da je netko teško maltretiran i da je samoubojstvo posljedica maltretiranja, mogu postojati elementi kaznenog djela, rekao je 'stručnjak za nestanke

Amoralno materijalističko društvo koje još uvijek nije našlo svoj moralni konsenzus uzima danak u gubitku života ili iseljavanju pa i u povišenom postotku kriminala.

Danima razmišljam o ovoj tragediji. Ne odobravam ovo što je gospođa Ivana napravila (nadam se da će joj Bog biti milostiv), ali je - razumijem. Teško je, vjerujte, priznati ljudima do kojih ti je stalo (roditelji, braća, prijatelji) da godinama tajiš "tugu u svojim očima", a najteže je, to isto, priznati - sebi! Tužno! Ne ponovilo se.