Kao što je prvomajsko jutro prije deset godina bilo početak jedne velike i obećavajuće političke karijere, tako je ovogodišnje prvosvibanjsko jutro jasno pokazalo da ta karijera završava. Tony Blair je prije deset godina bio blistava zvijezda na britanskom političkom nebu, mladi premijer koji je zemlju, nakon političke žabokrečine Johna Majora, obećao povesti u sretnije razdoblje u kojem će biti više brige za običnog čovjeka i njegove potrebe, a ponajprije da će se srediti stanje u gospodarstvu, zdravstvu i školstvu.

Karizma se nije ugasila ni nakon četiri godine iako se jasno pokazalo da britanske probleme nije tako lako riješiti. O tome što je tada Tony Blair zaista bio i kako su ga Britanci percipirali govorila je jedna krajnje neobična priča. Dva dana prije izbora Blair se u svome "borbenom autobusu" svukao pred dvjema novinarkama koje su jasno mogle vidjeti da premijer nosi bokserice Calvina Kleina.

Dva dana gaće nisu silazile s naslovnica britanskih novina, a o premijeru se pisalo kao o suvremenom seksi muškarcu koji otvoreno pokazuje svoje atribute i kojega bi svaka Britanka poželjela u svome krevetu. U samo nekoliko sati taj model gaća razgrabljen je, prodavačice su posvjedočile da su ih kupovale gotovo isključivo žene koje su svojim jačim polovicama željele udahnuti barem malo karizme i seksepila Tonyja Blaira.

Tada se nitko nije pitao je li riječ o manipulaciji njegovih genijalnih spin doktora koji su praktički stvorili mit o mladom, moćnom i nepobjedivom političkom vođi. Danas, deset godina poslije, čak i neki članovi njegova savjetničkog tima optužuju da se u prvim godinama svoje vladavine previše bavio stvaranjem pozitivnoga imidža u javnosti, a premalo konkretnim političkim problemima i vođenjem ozbiljne politike.

Na predizbornom skupu u kampanji za škotski parlament u njegovu rodnom Edinburghu, samo šest godina nakon priče o gaćama, Tony Blair pojavio se kao umoran čovjek na kojemu su bili vidljivi tragovi godina i desetogodišnjeg vladanja, ali i svih pogrešnih poteza koje je povukao u posljednje tri-četiri godine, od kojih je odlazak u irački rat i paktiranje s američkim predsjednikom Georgeom Bushom zacijelo jedan od najpogubnijih.

Na tome skupu sve je odavalo atmosferu poraza. Najavio je da odlazi za nekoliko tjedana, da će ga naslijediti Škot koji je u relativno kratkom vremenu izgradio jedno od najjačih gospodarstava u svijetu i koji će biti dostojan premijer Velike Britanije. Ratna sjekira s Gordonom Brownom je zakopana, no mnogi komentatori naglašavaju da su neizravna prepucavanja između premijera i njegova ministra financija i mogućeg nasljednika Gordona Browna nanijela golemu štetu te da će ga pratiti u iduće dvije godine, koliko još ostaje do sljedećih izbora.

Kad se iz britanskog kuta pogleda vladavina Tonyja Blaira, nitko mu vjerojatno ne može osporiti da je britansko gospodarstvo podigao, učvrstio i stabilizirao tako da Britanci danas žive mnogo bolje nego prije deset godina. Cijelo se vrijeme intenzivno bavio naoko nerješivim problemima u britanskom društvu  školstvom, zdravstvom i drugim važnim javnim službama, poput željeznice. Iako su Britanci još uvijek nezadovoljni, Blair tvrdi da je na svim poljima učinio mnogo, a da je sustav javnoga zdravstva spasio od potpune propasti i kolapsa.

Njegovi zvjezdani vanjskopolitički trenuci vezani su uz bivšega američkog predsjednika Billa Clintona, a jedan od njihovih najvećih zajedničkih poteza svakako je odluka o bombardiranju Srbije kako bi se okončalo krvoproliće na Kosovu. No Clintonov nasljednik George Bush zapravo je bio prekretnica u vanjskopolitičkoj politici britanskog premijera  politički pakt s čovjekom koji je započeo rat protiv terorizma možda će se pokazati kao najveća pogreška u Blairovoj karijeri, a bezrezervno partnerstvo u iračkoj ratnoj avanturi i laži koju su obojica plasirala o oružju za masovno uništenje, povijest će zasigurno proglasiti "političkom tragedijom koja je dala negativan predznak cjelokupnom Blairovu političkom djelovanju".

Govori se čak o tome da će upravo to dati negativnu ocjenu njegovoj cjelokupnoj premijerskoj karijeri. O Tonyju Blairu i njegovoj politici zacijelo će se još puno raspredati i na britanskoj, a i na međunarodnoj sceni, a o onome što je učinio ili što je propustio učiniti bit će prosuđivano u svjetlu politike nekog drugog premijera  Gordona Browna, Davida Camerona ili nekog trećeg.

Kao vanjskopolitički novinar susrela sam Blaira više puta i svi susreti ostat će zapamćeni po nečem posebnom, osobito prvi i posljednji. U ožujku 1996., kad je izbila afera s kravljim ludilom, s galerije britanskog parlamenta gledala sam vođu laburističke oporbe kako u prah i pepeo pretvara sve argumente tadašnjeg premijera Johna Majora.

Još uvijek taj politički ekspoze ostaje na prvom mjestu moje top-liste. A u lipnju 2006. na summitu NATO-a u Istanbulu, jureći na presicu predsjednika Mesića, pala sam preko kabela točno pred noge  Tonyju Blairu. Podigli su me njegovi tjelesni čuvari, a nasmiješeni šarmer s poda je digao moje sunčane naočale. Još ih čuvam u ladici kao uspomenu na veliku političku karijeru koja je mogla puno bolje završiti.

130

POBJEDNIČKI RAD

FOTO Imamo prve fotografije kako će izgledati Maksimir, novi dom Dinama!

VELIKA TRANSFORMACIJA

FOTO Prava inspiracija! Evo kako danas izgleda pobjednica 'Života na vagi' Alina, promjena je nevjerojatna

ORGANIZIRANA CEREMONIJA

FOTO Crveni tepih u vojnoj bazi: Pogledajte kako je Trump dočekao Xija, uz njih su bile supruge

transformacija

„Kako preživjeti kataklizmu i nakon toga rasti“: Fabris Peruško otkriva kako se mijenja velika kompanija

PUNA STIPENDIJA

Kako privući kupce, postaviti cijenu i razviti posao? 32 poduzetnika to mogu naučiti besplatno

Provjerite račune: Započela je isplata jednokratne pomoći od 800 eura, evo tko ima pravo na novac