Vesna Bosanac (1949. – 2022.) cijeli svoj život posvetila je vukovarskoj bolnici za koju je živjela. Simbolično je danas ratna i poslijeratna ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac, uz nazočnost velikog broja zaposlenika bolnice, upravo iz dvorišta Nacionalne memorijalne bolnice Vukovar ispraćena na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata gdje će danas, u 14.00 sati, biti pokopana. Vesna Bosanac preminula je u noći 20./21. ožujka poslije duge i teške bolesti. Preminula je upravo u vukovarskoj bolnici kojoj je posvetila svoj život.
– Bila je to velika žena i velika osoba. Vukovar, vukovarska bolnica i Hrvatska ostali su bez jedne iznimne osobe. Vesna Bosanac najzaslužnija je za ovo kako danas izgleda bolnica, kako je obnovljena i opremljena – rekao je današnji ravnatelj vukovarske bolnice Anto Blažanović.
Na Memorijalnom groblju, gdje će biti pokopana Vesna Bosanac, govoriti će njen dugogodišnji zamjenik Siniša Maslovara koji je podsjetio kako je vukovarskoj heroini on bio zamjenik više od 20 godina. Istaknuo je kako će se svi, a posebno zaposlenici bolnice, Vesne Bosanac sjećati kao simbola humanosti. Ukazao je na njenu iznimnu ulogu tijekom rata, ali i poslije rata kada se vratila u Vukovar koji je još bio prepun ruševina kao i sama bolnica.
– Surađivali smo više od 20 godina, a čim je to toliko trajalo, znači da smo dobro surađivali. Nikada nije bilo nikakvih problema i bilo je ugodno surađivati. To vam je kao kod kuće, slušate kako žena kaže – rekao je Maslovara pokušavajući se malo i našaliti.
Na upit bi li vukovarska bolnica bila obnovljena na ovaj način i kakva bi njena sudbina bila da na njenom čelu nije bila Vesna Bosanac koja je bila prepoznata kao ratni simbol Vukovara i Hrvatske, Maslovara je kazao kako je sada teško o tome govoriti, ali i vjeruje da ne bi.
– Vesna Bosanac bila je heroina Domovinskog rata i ona je otvarala vrata koja drugi ne bi mogli otvoriti. Vjerujem, da nije bilo nje, vukovarska bolnica ne bi bila obnovljena na ovakav način – rekao je Maslovara.
Među okupljenima u dvorištu bolnice bila je i ratna liječnica Mirjana Semenić Rutko koju je upravo Vesna Bosanac zaposlila u ljeto 1991. godine. S Vesnom Bosanac i ostalim medicinskim osobljem Semenić Rutko provela je cijelo vrijeme rata u bolnici.
– Pamtiti ću je kao osobu koja je u to ratno vrijeme bila dovoljno čvrsta, a opet mekana i puna osjećaja za sve. Uvijek je imala za sve riječi utjehe i vremena za razgovor. Kada bisno mi pali, ona nam je znala govoriti da izdržimo, budemo strpljivi i da će sve biti dobro – istakla je Semenić Rutko.
Medicinska sestra Ružica Đurić također je cijelo vrijeme rata provela u vukovarskoj bolnici s Vesnom Bosanac, a nastavila je raditi i po povratku u Vukovar.
– Sjećat ću je se samo po dobrome. Bila je tiha i blaga žena. Imala je razumijevanje za sve i tko god je pokucao na njena vrata, ona mu je pomogla ili barem pokušala pomoći. Ono što je ona izdržala mislim da većina muškaraca ne bi mogla izdržati. Došla sam se oprostiti i kazati joj posljednje zbogom – rekla je Đurić.
Dodaje i kako poslije svega život ide dalje te da se raditi mora, ali i da će vrijeme pokazati kako će dalje biti.
U dvorištu vukovarske bolnice, među okupljenim liječnicima i radnicima, bila je ratna i sadašnja instrumentarka Zvezdana Pinjuh koja je također cijeli rat provela u vukovarskoj bolnici.
– Bila sam trudna, ali sam ostala do kraja. Vesna Bosanac mi je puno pomogla. Bila je to velika žena koje ću se sjećati uvijek – kazala je Pinjuh.
Bila je velika žena na ponos svog naroda koja se potpuno predala za pomoć drugima, bolesnima, žena domoljub koja je bila spremna dati svoj život za druge. Neka joj je pokoj vječni i ako ima Neba ona je svakako osigurala sebi mjesto.