Red do Trga bana Jelačića: Svi su željeli dodirnuti sv. Leopolda Bogdana Mandića

ISTA VJERSKA OVISNOST. Gledam neku pobožnu ženu na Tv-u kako plače od "zdravstvene" miline, te tvrdi (kao i "objektivna" novinarka koja ju intervjuirala) da ju je izliječio neki mali mucavi ispovjednik, tj. već davno pokojni Leopold Mandić. Ne on direktno, nego valjda samilosni bog po Leopoldovom zagovoru. A drugoj ženi, koja se smješkala, navodno je izliječio - isti pokojnik - neku njezinu sjenu. I to samo zato što se netko molio njemu, Leopoldu, a ne svemogućem bogu. Jer, da se molio direktno bogu, možda ne bi bilo ozdravljenja. Ali kada se moli nekom svom bližem, a koji je već "gore" u nebu, e onda ta gesta može smekšati srce dragome bogu. Bog se smiluje svojoj dječici kada su i ona samilosna prema svojim bližnjima....pa neće valjda ni bogo biti tvrđa srca od Adamastih (zemljanih) Zemljana .I to su ta dva ženska medicinska "čuda" kojima Crkva dokazuje da je Leopold živ i svet kod boga u nebeku. To povlačenje za rukav moćnih iznad sebe da bi se smilovali onima dolje, u tzv. „dolini suza“, slabima i bolesnima - podsjeća na feudalnu srednjovjekovnu hijerarhiju. U srednjem vijeku ta su vjerovanja u božju milost cvala sve u šesnast, pa i prodajom indulgencija za spas iz posmrtne čistilišne vatre. Za te svetačke dijelove tijela, tzv. „moći“ su se otimale pojedine crkve i svetišta zbog što većih (o)proštenja koje je Crkva proglašavala za pojedine crkve u danima (hodočasničkih) (o)proštenja. S podosta priliva novaca od milodara... A svako ozdravljenje je rezultiralo i materijalnim zahvalama (na koja su se ljudi čak i zavjetovali, moleći npr.: bogek moj, ili Roko moj, daj me ozdravi, pa ću Ti sagraditi kapelicu). Danas više nema indulgencija, nego su samo molitve, za koje nam je vjeroučitelj govorio prije 2. Vaticanuma da su strašno moćne kada su izrečene "iz srca" (a to su kraće, tzv. "strelovite molitve"). Za te „strelovite molitve“ je u starim molitvenicima pisalo točan broj dana oprosta od čistilišnih muka. Danas se i katolički teolozi čude koliko je ta nekadašnja vjera bila jaka. I tako naivno sigurna. do u dan boravka u čistilištu. Sramota me bilo kada su mi o tom predavali na KBF-u sami svećenici iz povijesti Crkve... Jedna Leopolodova ruka se nešto "odvojila", ali vjernici vjeruju da je ostatak nestrunutog tijela Leopoldova itekako veliki dokaz da tu ima prste sam božji čudesni prst (a ne prirodno konzerviranje).... Sramota me tog crkvenog populizma i praznovjerja jadnog naroda. Bilo me sram kada su i neki nabožni Srbi također skakali i vozikali sa sobom svoj "svetački mošt", pardon "svetačke mošti" (također davno pokojnog Sv. Savu i ne znam koje sve još) po čitavoj Jugi gdje god ima Srba koji „žele živjeti „ - milom ili silom - u jednoj "nedjeljivoj" Jugoslaviji. Pa su bučili okolo na nacionalističkim „jogurt revolucijama“ i 'zapišavali' svoje teritorije tim svetačkim relikvijama. Ali ovaj katolički kult leševa i njihovih dijelova (tzv. "MOĆI" koje MOGU liječiti) je samo praznovjerni kult - kao i svaki drugi na svijetu. ISTA je to vjerska (tj psihološka) ovisnosti. Informirani ljudi bi se toga praznovjerja trebali okaniti i sramiti ga se. A ne da ih crkve još i nameću kao tobožnju božju objavljenu „istinu“ na vjero-"naucima" u javnim školama u tobože sekularnim državama.

Svim nevjernicima. Imate pravo nevjerovati, ali nemate pravo napadati one koji vjeruju!

Naravno.. Sve je jasno. Što drugo očekivati. Po dobro uhodanom principu pljuje se po Hrvatima, vjeri i vrijednostima. Sprdnja maloumnih i tkz. uvjetno liberalnih pojedinaca. Ajde ako podržavate raznorazna prava i kmečanja potlačenih imajte minimum pristojnosti i suzdržite se od komentara. Pozdrav svim dobrim ljudima!

Papa Franjo je htio Hrvatskoj pokazati kako uistinu izgleda svetac, da se malo zamilimo nad njegovim djelima i sl, i to baš kad nas se uvjerava da je A.Stepinac svetac. Usporedite ta dva čovjeka, i sve će vam biti jasno.

svaka pridaja komentara uzrokuje zamračenje zaslona računala-

jel treba dopunsko za posthumnu mumifikaciju silikonima...

Kraljevstvo nebesko?! Nije kriv mrtav Leopold Mandić što mu tijelo nosaju okolo. Njegova skromnost i govorni poremećaj (mucanje) nisu bila prepreka da razumije ljude i pomogne im (koliko je to moguće u skučenim vjerničkim okvirima). Zato su mnogi vjernici radijee ulazili baš u njegovu ispovjedaonicu (ponekad i poradi stida zbog onih grijeha - npr. bludnih radnji - koje nije bilo zgodno bilo kome ispovijedati, ako se 'nasadiš' na nekog puritanskog ispovjednika koji su nekada znali i čušnuti ili povući za vuheko kojeg nestašnog klinca). Ne zaboravimo da su u davna vremena ispovjednici imali realnu ulogu jedine psihijatrije i ljudske podrške, te savjeta „neutralne“ strane u svakodnevnim sukobima. I to obzirom na to da su nekadašnja dogmatska stroga pravila vjerničkog života (od zabranjivanja prirodnoga seksa...) doživljavali i vrlo realne fobije sa mahnitim ponavljanjima ispovijedi, te straha od tzv. "teških grijeha" i vječnog pakla. Pa su zato i „relaksacije“ (odrješenje) od tih istih predstavnika crkve, bile učinkovite u jednom manjem opsegu LAKŠIH psihičkih poremećaja do oko 4 % bolesnika, ako je suditi po rezultatima današnje psihijatirje kod koje je i znanstveno dokazana mogućnost uklanjanja psihičkih poremećaja u spomentuom postotku. Nisu ni psihijatri uspješni u većini težih bolesnika neurološke etiologije. Ispovijedno odrješenje je najobičnija sugestija s ponovnim prihvaćanjem odbačenoga (grješnika), a koji garantira crkveni predstavnik (u teokratskom društvu koje je u potpunosti kontrolirala Crkva). Tu je ispovijed nastojala biti moralistička batina, pa i pravni instrument (npr. uskrata odrješenja za kradljivca, ako ne vrati ukradeno). To je donekle funkcioniralo kada je vjera bila neupitni okvir razumijevanja svega oko sebe i kad su gotovo svi bili opsjednuti istom vjerom u monokulturi u kojoj se strane kulture nisu podnosile. Uzrok nosanju i doticanju ovakvih „moćni svetaca“ je upravo ovako opisana opsesija vjerom kojom se ljudi pokušavaju nositi kada im sve drugo zakaže u njihovim pozitivnim ljudskim očekivanjima. Upravo takva vjera - kao psihička batina u kombinaciji nagrade u ispovjednom odrješenju i pričesti - doista je utjecala na veći dio bojažljivih vjernika u svakodnevnom životu. Pa čak i motivirali neke da iz čista mira putuju na druge kontinente da bi ubijali nepoznate ljude druge vjere, kako bi očuvali svoju, kršćansku vjeru (križarski ratovi). Uz to vjerski opisi vraga i opsjednuća pokušaji su predznanstvenog opisivanja realnog ljudskog ponašanja putem vjerske mitologije. Znamo kako je ona završila na primjeru spaljivanju „tobože „opsjednutih“ „vještica“. Ta vjera, kao predrasuda, traje i danas. I prvi su kršćani umakali krpe u grobove utjecajnih pokojnika da bi se na njih uhvatilo nešto od tih moći za potrebe izlječenja živih. I to za psihička izlječenja (tzv. „istjerivanje đavla“ za kojega se vjerovalo da je glavni uzrok nepoželjnom ponašanju), kao i za fizičko zdravlje i svako obilje u teškim uvjetima gologa preživljavanja. To možemo ljudski razumijeti. Ali, zaboga, riječ je o vrlo zemaljskoj sebičnosti vjernika koji najprije vole svoj život i zdravlje, zatim to isto čine za najbližu rodbinu, pa tek onda za svoj širi krug vjernika iste vjere koji im garantiraju dodatnu sigurnost obziorm na stalne vjerske ratove. A tek na kraju će se moliti i tući za nekakvo imaginarno Kraljevstvo nebesko u koje se baš ni jednom normalnom vjerniku – nimalo ne žuri.

Da kod nas u danasnje vrijeme ima ovoliko zadojenog i neukog naroda je stvarno porazno. Sto je slijedece? Javno samo-bicevanje i nabijanja na kriz? Kakva je to silna "vjera" koja trazi fizicke dokaze u obliku mrtvaca? Ovaj svijet je prepunprepun pravih cuda - pogledajte kakav prirodno-naucni dokumentarni program o zivotu biljaka, zivotnja, o svemiru, o uzrocno posljedicnim vezama izmedju organizama i kako je sve na svijetu spojeno i medjusobno ovisno jedno o drugom... pa se tu mozete nadiviti i nacuditi snazi i ljepoti Bozjeg stvaralastva ako vam je to vec pri srcu, a ne u staroj lesini mrtvog covjeka. Nevjerojatno.

(kopirano)Dragan Pervan: " Sv.Leopold pomozi nama potrebitim obraćenja,hvala" (odgovor) Ivan Žignić: " Pravi kršćanin je ateist (Ernst Bolch). Samaritancu, po Novozavjetnoj priči, nitko nije savjetovao da bi se trebao preobratiti u neku "pravu vjeru". Nego, je on bio pohvaljen (navodnoo od Isusa), što je - kao najudaljeniji bližnji (samaritski izdajnik i po vjeri i po naciji sa sjevera) - pomogao naznancu na cesti. I to ne pitajući je li ranjeni neznanac naš ili nije naš, je li je naše, "prave" vjere, ili je tuđe, "krive" vjere ili nevjere (I danas neki muslimani ubijaju ateiste). A u priči su kritizirani baš službeni svećenici, leviti (hijerarhija ondašnje "prave" crkve) koji su zaobišli neznanca da se ne bi vjerski "onečistili" strancima koje bog Jahve nije izabrao - po njihovom vjeronauku. Dakle, nećeš Ti, Dragane, doći u nebeko (po Bibliji), ako se i do kraja preobratiš u pravu vjeru, pa stalno govoriš: „Gospodine, Gospodine...“ („Kyrios“, što na grčkom znači bog, kao i Dominus na latinskom, a to su božanski naslovi koji se u ovom kontekstu prevedu sa riječu Bog, azanči prizanit čovjeka Isusa bogm, samim Jahvom kji se zapravo utjelovio, „u-meso-vio“ u čovjkea i ispraznio nebesko prijstolje "ispraznio" . Navodno je tako jako volio ljude. To mu se valjda više sviđalo od presretne nebeske samoće. Taj književni motiv, druženja, općenje bogova sa ljudima (Duh Sveti oplodio Djevicu Mariju) - postoji i u drugim religijama. Tako je u kršćanstvu nastavljen starozavjetni proročki pomalo ateistički horizontalizam (barem po tekstovima, počevši već od pobunjenog Joba), tj. ljudi su (svi) dignuti na pijedestal samoga boga, on ga je napustio to nebesko prijestolje ("nije se držao svoga gospodstva", N. Z.). A mjerilo božankog morala je postala zemaljska ljubav prem bližnjima. To je naravno vjerski mit, ali vrlo poučan i indikativan za jedno razdoblje početnog optimisitčkog i kozmopolitski usmjerenog kršćanstva (onog istog autora koji je sklon i ponižavanju žena, Pavla). Pa su zato npr. u Antiohiji grčki politeisti kršćane proglašavali nevjernicima ("atheoi"), budući da su kršćani prezreli svih tisuću ondašnjih rimsko-grčkih bogova. Dakle, ne moraš ni Ti više vjerovati da je Isus Bog, ali je dobro da obožavaš npr. ženu kao pravu božicu. Dakle, o Isusu Ti je dopušteno znati (a ne vjerovati) da je istina ono što povijest može dokučiti o Isusu. A to je činjenica da je on bio samo obični židovski vjernik, ubijen i strunuo zajedno sa mnogim sličnim svojim zemljacima. (S. F. G. Brandon: "Isus i Zeloti). Pa, sad Ti biraj hoćeš li vjerovati u takve biblijske priče (o milosrdnom Samaritancu), ili u neke druge, suprotne ovoj priči - u istoj Bibliji. Te druge priče doista su izmišljene, a pune su ksenofobije, rasizma i sl. Po njima je navodni bog Jahve objavio da Izraelci ne smiju štovati drugih bogova (kako glasi i Prva božja zapovijed), nego samo jedinog pravog i vrlo ljubomornog Jahvu ("Pjesma na pjesmama") koji je „izabrao“ samo izraelski narod, te samo za njega rezervirao raj, svetu Zemlju u kojoj "teku med i mlijeko" (Kanaan). Nadalje je obvezao Izraelce da sve ostale u njoj, „neprijatelje“ (štovatelje tzv. "krivih“ bogova) – treba, po bogu Jahvi, zaklati, protjerati, uključujući i žene i djecu.... Ljudi, kak', sam ljut što se moram ponavljati i bezuspješno žalovati zato što ste neki komentatori toliko ustrajno skučeni, naivni, neinformirani, prestrašeni, zarobljeni religijskim predrasudama - na jednak način kao i svi suviše bogobojazni i praznovjerni vjernici u svim drugim religijama. Riječ je o onim vjernicima koji su pozvani - uz toliko inspirativnih mjesta u njihovim svetim knjigama - da konačno postanu slobodni, da se obogate običnom ljudskom ("horizontalnom") ljubavi bez ikakvog, bilo čijeg vjerskog mitskog imaginarija. (Ako je i vjera jaka da se i brda premještaju - ne vrijedi pišljiva boba, stoji u Himnu ljubavi, ali to plašljivci ne razumiju). Kada sam spominjao neke teologe (Hansa Ku¨nga), mislio sam na ateističku, tzv „Kristologiju "odozdola" , koja polazi od povijesne činjenice da u početku Isus nije bio bog, nego su ga vjernici postepeno pretvorili u boga (što je mit, vrlo protivan monoteizmu Židova, kakav je bio i Isus). I to mit o Kristu koji je nastao desetljećima nakon što je Isus strunuo, ili završio na mučilištu u kljunovima lešinara. No, taj povijesni primjer proglašavanja jednog čovjeka bogom trebao bi postati i prvi primjer kako bismo i danas morali ljude obožavati (ljubiti) kao bogove ("Christ sein", prevedeno: „biti Krist“ - DANAS). Po toj kristologiji bližnji su nam preostali kao JEDINA prava i realna prilika za stvarno o-bo(g)žavavanje konkretnih ljudi, a ne više izmišljenih bogova, na način obaveznog kulta... nakon što su razni božanski Olimp-i, Sinaj-i i ostali nebeski rajevi - pomoću znanosti – ISPRAŽNJENI.

...u kolko sati...??...

Vrhunski dogadjaj za boljitak naseg naroda! Sad ce med i mljeko poteci, oni Djodanovi milijuni konacno stici u hr itd. Nosili tijelo Sv. Mandica ili krepanog macka isto nam je...

Ovo je za nepovjerovati! Pa on je preminuo davne 1942. godine. Kako tijelo može biti u ovakvom stanju, potpuno sačuvano?? Da se svi pokojnici tako ne raspadaju, ljude bih se moglo tu i tamo pogledati!!

još će počet iskopavat lešine sa Blajburga , nanašati ih unaokolo.... i kukumakat nad njima......stvarno su gnjusni ti smrdljivi mantijaši....

Hoce li odgovarati Pupovac za svoje napade na crkvu sinoc u otvorenom koju tamo optuzujue za fasizaciju i ustasuzaciju Hrvatske?? Mislim da je to govor mrznje...

Mora da Stazic i Pupovac, ali i Milanovic sada kukaju i placu kad vide da i nakon njihovih bezobzirnih napada na crkvu sinoc u otvorenom narod ipak vjeruje i ne dozvoljava da sa napravi razdor izmedju njega i crkve koja je uspjela ocivati Hrvatsko nacionalno bice i za vrijeme najmracnije vladavine crbvenih i njihovih nasljednika...

Veliki dan za nasu crkvu..... Sada indentificirajte bar jednoga djecaka ili djevojcicu iz Hude jame I pokopajte u Hrvaskoj.

A Mesić živ - i istrunio.

Najdraži su mi oni koji u istoj rečenici stavljaju i hranu i fekalije. Svoj uzor skrivajte jer ste isti. A vrijeďajte onoga koga vidite. A ovaj predivni članak kao da je izvještaj za sud.

čitam komentare i ne vjerujem kakvih sve jadnika i sitnih duša ima u ovoj zemlji i ne čudim se da je svijet oko nas baš takav kakav i je,zao i tužan, jer je prepun ovakvih mrzitelja,jadnika i sotonista u duši,zaista postoje ljudi koji su "djeca Božja" i ljudi koji su "djeca đavolja"...prepoznat će se svatko sam na koga mislim..ovo je stvarno žalosno čitati ovakve komentare pune mržnje,nek vam se Bog smiluje..Sv.Leopolde moli za nas sve,a naročito za one koji mrze Boga i Katoličku crkvu+..Amen+

zar to nije trebalo obaviti bez javnog izlaganja tijela sveca u duhovnom ozračju unutar Crkve?!