Tata mi je rekao: 'Idem u smrt da bi ti imala budućnost'

Ludi japanci umjesto da su to zabetonirali oni šalju ljude u smrt, toliko o časti, ovdje je riječ o spašavanju materijalnog bez obzira na ljudske žrtve, ono poslat ćemo 100 ljudi u smrt, ali ćemo spasit milijarde dolara ili čega već.

Smiješni su neki ovdje koji se kao dive Japancima, a istovremeno pljuju na kruh koji jedu i po svojoj zemlji gdje god stignu. Japanci ne pljuju po svojoj zemlji kao što to mnogi ostrašćeno kod nas ( i na ovom forumu) rade. Više puta sam doživio preko granice i slušao kako Hrvati pričaju loše i blate svoju zemlju dok dr stranci iz koje god zemlje da su bili govorili su samo pozitivno. I tu je ta bitna razlika.

Jalnuški je napisao/la: Od kada su junaci postali „heroji“? Zbilja svaka čast i slava Japancima! Potpuno zasluženo izazivaju divljenje čitavog svijeta. Ali, čitajući sve ove osvrte i gledajući kako je koji ocijenjen, ne mogu ne primijetiti nešto što mi jee potpuno shvatljivo, a to je potpuna glorifikacija (ZASLUŽENA!!!) Japanaca i njihovih „samuraja“, i nešto što mi je potpuno neshvatljivo, a to je, s druge strane, omalovažavanje iste takve žrtve naših ljudi, Hrvata, koji su jednako poput Japanaca (samo u znatno većem broju) iskazali spremnost da obrane, od drugačije vrste nepogode, svoju zemlju i narod svjesno žrtvujući svoje vlastite živote baš poput hrabrih japanskih junaka. Općenito rečeno, svjesno žrtvovanje života za dobrobit zajednice i nije baš neka japanska posebnost, jedino što Japanci i to, poput svega ostalog što rade, rade nekako drugačije, ritualno, u skladu sa svojim istočnjačkim „imiđem“ i filozofijom koja je nama „zapadnjacima“ toliko zanimljiva i koja izaziva opravdano divljenje. Ali zato kod nas Hrvata, a ovi osvrti i ocjene na njih su dobar primjer i dokaz za to, postoji nešto što je naša posebnost i što ne postoji nigdje na svijetu, ni kod jednog drugog naroda (barem ja do sada taj fenomen nisam primijetio), a to je omalovažavanje i zaboravljanje vlastitih junaka. Poprilično sam siguran da se neće i ne može dogoditi da će neki Japanac za dvadesetak godina ikoga od ovih pedeset „samuraja“ ili „kamikaza“ (ako koji preživi, a kažu da ni to nije nemoguće) pljunuti na ulici kao što su „Hrvati“ doslovno pljunuli, i to pred kamerama!!!, Branka Borkovića ili da će Japanci, za dvadesetak godina gledajući neku buduću tuđu katastrofu i komentirajući je onako kako mi danas, dvadesetak godina nakon naše katastrofe i naših junaka, komentiramo njihovu, ovako omalovažavajuće pisat o svojih 50 junaka koji se danas bore, svjesno žrtvujući svoje živote, za Japan i Japance. I ZATO je, između ostalog, Japan Japan, a Hrvatska Hrvatska. --------------------------------------------------------------------------------------------------- tisuću plusova od mene

da odmah razjasnimo stvar oko pljuvanja svoje zemlje.ne pljuju ljudi svoju zemlju,nego kretene koji su je upropastili i koji su od nje napravili leglo kriminala.ljudi su prije radili u tvornicama ,imali dobru zdravstvenu zaštitu,radnika se cijenilo.samo smo se trebali riješiti komunističkog bremena, a mi već 20 godina uporno glasamo za gore.više nemamo ništa.prodali smo svoju zemlju za povlaštene mirovine.i to ljude smeta pozdrav svim i dalje zatucanim budalama koji i nakon 20 godina još ne vide i veliki su Hrvati u svom malom mozgu

Gambarimasu, ima li nade za Japan. Gambarimasu, jedan je od najupotrebljavanijih glagola u Japanu. Može se to kazati za sebe ili to poručiti drugima. Može se prevesti kao \'ustrajati\' ili \'dati najbolje od sebe\',iako pravo i kompleksno značenje te riječii transcendira sam čin volje i sažima dio kolektivnog duha japanskog društva koji ovih dana, unatoč znakovima umora i opravdanim kritikama na račun vlasti, još jednom zadivljuje svijet zbog svog integriteta Gambarimasu je pojam koji povezuje, na primjer, vrijednost uspravnosti i poštenja, ali i žrtve odnosno predanost bušidu, samurajskom kodeksu časti koji se prenosi s koljena na koljeno i koji je bio temelj za oporavak Japana nakon katastrofalnoga poraza u Drugome svjetskome ratu, ali i sramote zbog divljačkoga ponašanja japanskih vojnika spram porobljenih naroda na Pacifiku. Nekoliko desetljeća krize nisu slomili kulturu Japanaca koji svakodnevno i u svakoj prilici ponavljaju tu važnu riječ, pojam koji opisuje duh koji govori o onima koji u pogođenim područjima nakon potresa i cunamija ili, zatim, nakon havarije u centralama Fukušima 1, nakon što čekaju u dugome, zaista dugome redu da napune kanistar s vodom i opet odlaze na kraj reda kako bi mogli napuniti i drugi. To je duh koji većinu ne tjera u očaj jer, unatoč strahu i neimaštini, ostaju vjerni zemlji u kojoj su rođeni i kojoj pripadaju ali i zadaći koja je pred njima. Svakako, militaristički je duh prisutan u japanskome društvu, ali je filozofija gambarimasu puno starija stvar. Ona dolazi iz prirode života tijekom stoljeća, naročito i razvoja harmonije u poljoprivredi (poznatija kao \'wa\'), kohezivnog elementa, bez kojeg nema temelja za sadnju riže koja je nahranila ovu naciju, u zemlji koja i ne nudi jako puno. Pojam \'wa\' dolazi iz konfucionizma, sustava koji promatra ljudsku osobu kao nužnu socijalnu jedinku, obaveznu služiti zajednici. Tek tada shvaćamo legendarnu pripovijest o 47 ronina, događaja iz XVIII. stoljeća, koji se pretvorio u jedna od najvećih mitova Japana i koji govori o maloj vojsci samuraja koji su čekali strpljivo kako bi osvetili ubojstvo svog gospodara, a onda se slobodno predali vlasti kako bi izvršili seppuku, ritualno samoubojstvo razaranjem utrobe. Upravo je taj duh onaj isti koji tjera onih pedeset radnika da rade na gotovo nemogućoj misiji hlađenja na reaktorima Fukušime, iako im je jasno da će, po svemu sudeći, uspiju ili ne, umrijeti od posljedica radijacije. Oni, to ne rade da bi bili heroji. Oni sebi govore gambarimasu. Ipak, ne može se reći isto o japanskim liderima. Vlada premijera Naotoa Kana budi sve veća razočaranja i sumnje, a polemični pisac i gradonačelnik Tokija Shintaro Ishihara, proslavio se u ponedjeljak stupidnim zaključkom da je cunami \'Božja kazna\' zbog nevaljalog ponašanja Japanaca. Kao što je ovaj novinar svojim očima vidio, sredinom devedesetih, i kako se Japan dokazao svijetu nakon strahovitoga potresa i devastacije Kobea 1995, japanski se narod vrlo često pokazao superiornijim od svojih vlasti i u ovim trenucima može sebi reći (a mi to zajedno s njima ponoviti): \'Ganbaru, Nihon!\' to jest: \'Ustraj, Japane, daj najbolje od sebe!\'

bože,smiluj se onima koji daju komentare u stilu naše premijerke ili silvije lux,izjednačavati kruške i jabuke,stil je ,zna se,a oni koji su bili u domovinskom ratu a ne po kafićima ili po podrumima,diviti će se japancima,neko ih ne voli,netko ih ne šmeka,netko voli,alisvi,baš svi, trebaju odati priznanje tom hrabrom narodu,a btw.imamo i mi crnih rupa u našoj povijesti,ukratko,ljudi,svaka vam čast,mislim na japance,. bojim se da neću doživjeti dan kada ću to moći reći za nas,malo nas je ,al smo p...

u 07:12h mare0801 je napisao/la: \"ja vjerujem da postoje ljudi nalik njima,čak i u ovoj našoj zemlji...\" ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ i ja vjerujem da ima takvih ljudi i u nasoj zemlji i u svakoj zemlji svijeta... ali ovo nije prica o tim ljudima...

mare0801 je napisao/la: \"ja vjerujem da postoje ljudi nalik njima,čak i u ovoj našoj zemlji -------------------------------------------------------------------------------------------- ...... ali o njima nećete čitati u novinama, gledati ih na televiziji, nećete ih pronaći niti na izbornim listama, među političarima ...... oni žive svoje skromne živote, bave se svojom svakodnevnom brigom, prsa im nisu poplavila od busanja i zato ih malo tko uočava......... ..... no ima ih mnogo više no ovog eksponiranog šljama....

Treba im biti zahvalan! Baš ko i \"Likvidatorima\" iz Černobila... Treba imati snage gledati smrti u oći i skupljati je običnom lopatom pritom na sebe skupljajući ogromne količine radijacije. Zanimljivi su ti ljudi, definitivno. Ne drže se teorije evolucije i \"preživljavanja najjačih\". Jer ti \"najjači\" otiđu tamo i umru za nas slabije. hvala...

velika tuga se nadvila nad ovu planetu...potres na haitiju,pozari u rusiji i to pred zetvu,tako da je kompletna zetva unistena,polave u australiji isto pred zetvu,potres u novome zelandu i sada japanu...navodno je potres u japanu trebao biti jos puno snazniji ali je jedan od satelita HAARP projekta zakazao...sada se ocekuje potres u americi i opet na novome zelandu i tsunami prema australiji...

Jedinstvena nacija i u ovakvom trenutku nema pljacki silovanja i ostalih krimi radnji,sjetite se sta je bilo u ostalim zemljama koje su bile mnogo manje pogodjene zemljotresom,haos ,pljacke ubistva,nedaj boze da se tako nesto desi na balkanu pa sami sebe bi unistili,sto je najfascinantnije oni cekaju u redovima za vodu i hranu bez guranja i svadje e to mogu samo japanci

Kad vide nas SABOR ohladi se 5 miliona HRVATA ,kako bi bilo njih poslati da OHLADE NUKLEARKU sa KOSOR na celu.

To što su Japanci se postaje odmalena, odgojem roditelja i brigom društva. Toga kod nas nema. Oni od malih nogu uče da su siromašni i da moraju raditi. Mi smo uvijek učili da smo bogati svim i svačim i daa nemoramo raditi. Jesmo ali smo najbogtiji lopovima koji stvarno ništa nerade fizički, ali zato pokradoše sve i svašta.

Da se je ova nesreća dogodila nedaj Bože Hrvatskoj pitam vas bili itko od političara (tu mislim na sve stranke) išao u smrt da spasi zemlju. Pobjegli bi što brže sa parama i obiteljima u inozemstvo. Toliko o ljubavi oo Hrvatskoj i hrvatskoj grudi.