Prije točno dvije godine predsjednička karijera Georgea W. Busha činila se blistavom. Moglo bi se reći da su republikanci bili na vrhuncu moći, pa čak ni rat u Iraku nije uspio pomutiti slavlje i planove za blisku budućnost. Samo dvije godine poslije oči Amerike i svijeta uprte su u predsjednika Busha, koji više nije ni sjena samom sebi iz prošlih vremena. A ako se malo pročeprka ispod površine, nametnut će se pitanje tko je u ovome trenutku zapravo predsjednik SAD-a.
George W. tijekom posljednje je godine ustrajno držao glavu u pijesku i govorio kako je sve u najboljem redu, što je bilo daleko od istine. Kršćanska konzervativna desnica, koja mu je pomogla da pobijedi 2004. godine, pokazala se kao "partner iz pakla", kojega si ni jedan ozbiljan političar ne bi smio priuštiti. Izbori za Kongres pokazali su da je W. totalno zabrljao i da mu čak ni Amerikanci više ne vjeruju. Tijekom samo jedne noći izgubio je samouvjerenost i "predsjednički gard", a prvi potezi koje je povukao nakon poraza jasno su svjedočili da se u cijelu priču umiješao tata, kojega je sin dosad ignorirao.
Na scenu su odmah stupili tatini ljudi, koji su bili jasan pokazatelj da se juniorov brak s neokonzervativcima i desničarima bespovratno raspao. Iako Bijela kuća to niječe, poznavateljima prilika jasno je da glavne političke poteze vuče George H. W. iz svoga ureda u Houstonu, a ne više George W. iz Bijele kuće. Spašava se obraz Republikanske stranke, obitelji, pa i ugled nacije, a tata se sa svojom umjerenjačkom politikom pokazao kao jedini koji sina može spasiti iz paklene političke kaše koju je sam zamiješao. To je Bush stariji, uostalom, i dosad činio kad god bi razmetni sin u životu zabrljao i došao mu plakati.
Sva sreća da je W. čak dva puta pročitao Bibliju i da dobro poznaje Isusovu parabolu o razmetnome sinu koji na kraju ipak zaključuje da tata zna najbolje.
Otvori KEKS Pay
