S otmičarima se ne pregovara. A Zagrepčani su gotovo puna tri dana bili žrtve talačke krize koju im je servirao javni servis koji, fine li ironije, financiraju vlastitim novcem. Glavni grad Hrvatske bio je blokiran: bolesni i nemoćni nisu imali čime do bolnica (odnosno mogli su ako plate taksije s 10 posto svoje mirovine jer je "tržište" odradilo prljavo u ponudi i potražnji), djeca nisu mogla do škola i vrtića (odnosno mogla su ako roditelji mijenjaju smjene da ih razvažaju ili je škola u kvartu), a zaposlenici do posla.
U teoriji igara otmičar ne napada izravno svog neprijatelja jer je preslab za frontalni sukob. Umjesto toga zarobljava resurs koji mu je neprocjenjiv, a koji je potpuno nezaštićen – u našem je slučaju ZET zarobio svakodnevni život i kretanje građana: zaposlene, djecu i umirovljenike. Time su stvorili "asimetričnu polugu" kako bi drugu stranu prisilili na ustupke. U klasičnim pregovorima obje strane nude kompromise. U talačkoj krizi otmičar koristi mehanizam koji je američki ekonomist Thomas Schelling nazvao pre-commitment (unaprijed preuzeta obveza). Nobelovu nagradu za ekonomiju 2005. je dobio upravo za unapređenje razumijevanja konflikata i suradnje putem analize teorije igara. Ako to primijenimo na ZET-ovce, ne izgleda dobro: kad otmičar javno izjavi: "Ili sve ili ništa, mi se ne povlačimo ni milimetra dok se ne ispuni naš zahtjev", ciljano veže ruke sebi kako bi drugoj strani poslao signal da je racionalno pregovaranje s njim nemoguće, računajući na to da je jedini način završetka krize da mu se popusti. E to je onaj trenutak kad su sindikalni čelnici odbili ponude Holdinga, svjesno igrajući na sve ili ništa. Nakon toga, prema teoriji, slijede "sukob kredibiliteta i "igra kukavice" ("chicken game"). Taoci su oteti, ide test izdržljivosti. Otmičari računaju na to da suprotna strana (Grad, vlasnik Holdinga) ima prevelik politički rizik ili empatiju prema taocima i da će prvi popustiti. No teorija igara dokazuje da postoji ključni paradoks: ako se popusti ucjeni, šalje se poruka svim budućim teroristima da je uzimanje talaca najefikasnija metoda za dobivanje onoga što žele. Zato je jedini racionalni odgovor uvođenje trećeg igrača koji prekida matricu: u našem je slučaju to sud. Ostalo je friška povijest.
Šta framiš Zagreb nije bio u kolapsu svi su se snašli nije Zagreb njijork da ne možeš malo protegnuti noge