Zagrebački Sandorf je uz financijsku pomoć Tradukija objavio proširenu reportažu njemačkog novinara Wolfganga Bauera koji se, uz češkog fotoreportera Stanislava Krupařa, odlučio osobno uvjeriti u sudbine sirijskih izbjeglica koji se morskim putem žele domoći zemalja Europske unije. Knjižicu je preveo Nenad Popović, a uredio Ivan Sršen. Svoju donekle autobiografsku knjižnicu “Preko mora” Bauer je premijerno objavio još 2014. godine, nadopunjavajući je svježim podacima 2015. i 2016. godine. Prvo hrvatsko izdanje ove aktualne publicističke proze osvježeno je najnovijim podacima o izbjegličkoj krizi koja je staru, dobru Europu pretvorila u, doduše, probojnu tvrđavu, a mediteranske afričke i azijske zemlje u krijumčarsku oazu u kojoj se masovno švercaju ljudska bića u suradnji s korumpiranim državama i međunarodnih organizacija svih profila.
Dakako, najbolji dio ove knjige je upravo onaj u kojem Bauer i Krupar, predstavljajući se kao bjegunci iz bivšeg Sovjetskog saveza i to iz Kavkaza, pridružuju arapskim, mahom sirijskim izbjeglicama u Egiptu i pokušavaju naći koliko toliko sigurni put prema obećanoj zemlji Italiji. Knjiga “Preko mora” prije svega demistificira europske predrasude o arapskim, ponajprije sirijskim, ali i svim drugim izbjeglicama koji hrle u Europu. To, dakako, nisu samo neuki i krajnje siromašni ljudi. Među njima ima puno građanskih, dobro situiranih obitelji, pa i uspješnih trgovaca, zlatara, prodavača dijamanata, uvoznika skupocjenih automobila… koje je prije svega rijetko surovi sirijski građanski rat, ali i totalna pravna nesigurnost odvela na put bez povratka.
Riječ je o ljudima koji su žrtve krivih NATO-ovih i američkih politika koje, na žalost, danas brane i hrvatski vodeći političari. Bauer se u svojoj egipatskoj epopeji upoznaje s dobro odgojenim Sirijcima koji su u Siriji živjeli svoje mirne obiteljske živote, a onda su se, odjednom, našli u ratnom kaosu. Bauer plastično, bez puno rečenica i mudrovanja, opisuje muku svih onih nevoljnika koji plaćaju na tisuće eura kako bi u trošnim čamcima putovali iz Egipta u Italiju, a onda dalje, put Njemačke i Švedske koje su se pokazale kao najhumanije europske zemlje u ovom izbjegličkom egzodusu golemih razmjera.
Biblijske scene s pješčanih egipatskih plaža, iz pretrpanih stanova Kaira i napose Aleksandrije, uspješno dočaravaju svu bijedu današnjih civilizacijskih dometa. Lokalni mafijaški šefovi u Egiptu ili pak u Turskoj odmah su shvatili da je krijumčarenje ljudi unosnije od krijumčarenja droge, pa su se bacili na posao. Unatoč sofisticiranoj opremi koju ima NATO i njegove arapske saveznice, tisuće ljudi već godinama s više ili manje uspjeha prelaze mediteransku morsku zapreku da bi onda, vrlo često uz podršku talijanskih i grčkih vlasti, nalazili ilegalni put do zemalja koje su ušle u Schengen. Bauer i njegov fotoreporter Krupař relativno su brzo raskrinkani i njihov krijumčarski put je završen izgonom u Tursku.
Ipak, Bauer nije prekinuo vezu sa svojim arapskim prijateljima, pa je zorno pratio, a onda i opisao sudbinu Amara Obaida, koji je na put prema Europi krenuo sam, bez obitelji, ali i braće Hussana i Alaa, koji su se ipak dokopali željene Švedske. Sam je Bauer, pokušavajući pomoći arapskim prijateljima, prekršio europske zakone, ali bez većih posljedica. Pokušao ih je, naime, prešvercati preko Austrije do Njemačke, ali nije uspio.
Europske granice su očito žilave i bez klasičnih graničnih rampi i orbanovskih žica. Šteta da autor nije više pisao o političkim zbivanjima u Siriji koje su dovele do bjesomučnog i nekontroliranog rata koji nama, običnim građanima i dalje uopće nije jasan. Nije jasno je li dakle sirijski predsjednik Assad pozitivac ili negativac. Baueru je, očito, negativac. Bauer tvrdi da je EU morao čvršće i to vojno intervenirati na početku sukoba u Siriji i uvesti mjeru zabrane letova.
Šteta, dakle, da ova svoja razmišljanja nije podrobnije objasnio i argumentirao jer je činjenica da je Sirija iznimno važan kotač u najnovijem sukobu koji ozbiljno prijeti miru i sigurnosti ne samo u Africi i Aziji nego i u Europi.
>> Snažne optužbe: Assange tvrdi da isti službenici financiraju zakladu Hillary Clinton i ISIL
