Upućeniji su ga zbog širokog raspona interesa i hobija, prozvali “renensansnim čovjekom”, a oni koji su ga upoznali tek sada vidjeli su da civilni pilot i diplomirani inženjer cestovnog prometa, Rudolf Karre (31), taj epitet i zaslužuje. Križevčanin se u Klubu kulture sugrađanima predstavio svojom pirografijom.
– Dobio sam 2003. na dar pirograf, proučavao, počeo stvarati Dinamove grbove za prijatelje i malo po malo napredovao – govori Karre, kojemu je ovo, nakon 2005., godine, druga izložba.
Daske s otpada
Donio je sad 10-ak radova, od urnebesno komičnih do sakralnih motiva, koje je čak i inovirao, obogatio akrilnom bojom. No, sve je krenulo od iskre i žara..
– Pirografija je tehnika paljenja drva užarenom žicom. Za to služi stroj pirograf, može čak i lemilica, ovaj moj je kućna radinost, od električara. To je kao da tetovirate drvo. Žicom se crtaju linije, pa na temelju prethodno rukom nacrtanog crteža oblikuje motiv – uvodi nas Ruda u stvaralačke metode. Ističe da je za podlogu nužno dobro drvo, preferira tisu, javor ili brezu, no prolaze bilo kakve daske.
– Imam ih i iz vlastitih starih ormara, ali nađem i na krupnom otpadu, pa se borim s Romima, koji misle da to drvo vrijedi veliki novac kada ga i ja tražim – navodi.
Često se opekao
A koliko vrijede njegova djela, rađena doslovno pravim žarom, teško može reći, zato jer, kaže, ljudi niti ne znaju koliko energije i pravog ručnog rada treba uložiti. Za manji portret treba vikend, a na prikazu, primjerice, života sv. Marka Križevčanina, doniranog crkvi sv. Ane, radio je mjesec dana. Često se i opekao, “kao kovač kad se lupi po prstima, pogotovo u fazi popravljanja”, a udisao je i dosta dima od izgaranja drva.
Rudolf Karre jednako uspješan bio je i kao prvak u tekvondou. Stjecajem okolnosti radi kao komercijalist i nije mu žao jer – da se zaposlio u struci, kao pilot zasigurno ne bi imao vremena posvetiti se dovoljno ni supruzi i kćerčici, koja će kad-tad postati i njegova nova pirografska muza.
Ruda je jedno od križevačkih čuda!