Svako bi dijete trebalo pročitati slikovnicu 'Okovani slon', ali za one koji od nas prave slonove imam drukčiji završetak
Dirnula me priča Jorgea Bucaya s Gustijevim slikama, ali pouka se može okrenuti i protiv onih koji priču pričaju
Komentari 3
svaka čast pofuče, zaradio si pošteno svoj honorar spominjući nekoliko puta ime izdavača a djecu su nazvao odvratnom novokovanicom "ljudska deriščad" a o samoj knjizi nisi rekao puno!
E da, Branimire, početak školske godine i vrijeme kojemu nazočimo dobra je prilika za ovakve teme, samo što se bojim da je već prekasno sada govoriti o simbolici ovakvih pripovijedanja i konstatirati pravu prirodu formatiranja ljudskih bića kroz društvene institucije koje spominješ. Ipak ti spadaš, poput mene uostalom, u reliktne primjerke iz vremena koje je posve prošlo i čiji odjeci mogu zatitrati samo i jedino u ušima onih čija sjećanja onamo još dopiru. Kultura čitanja nestaje pred nametljivošću i banalnošću audiovizualnog svijeta, a ljudski rod se opredjeljuje drevne mudrosti predaka zamijeniti pomodnim instant-rješenjima pri odgovaranju na pitanje što je ljudski život i uloga pojedinca u njemu. O tome svjedoči poredak naslova na ovome portalu, izbor glazbe na radio- postajama, proizvodnja kulturnih i vrijednih sadržaja na televiziji i osmišljavanje obrazovanja u suvremenim društvima. Lijepo je da postoji i ovo o čemu danas pišeš, no to će stići do malobrojnih, izgubivši se u poplavi ponude najbanalnijih književnih šarenih izdanja koja pojeftinjuju i ljudsku dušu svojom težnjom da cijenom i bojom osvoje svog kupca. Do sadržaja pritom plasirateljima takvih izdanja nimalo nije stalo.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Obično je između autora i mene ogroman jaz u razmišljanjima, ali ovaj put nije tako. Iako to on ne spominje, mislim da bi se priča mogla primijeniti i na našu Hrvatsku. Stoljećima pod tuđom čizmom i u borbi za tuđe interese, potpuno smo postali nesvijesni da i samo možemo krojiti svoju sudbinu. Jednostavno, cijelo vrijeme se gura priča kako smo mali, slabi i jednostavno moramo plesati kako drugi sviraju, jer ćemo u suprotnom propasti. Svatko u ovoj EU ima pravo na svoje interese i želje, ali kad negdje spomeneš da i mi imamo pravo na isto, gomila se javlja pljuvanjem i omalovažavanjem, a veliki dio toga kreće i od ovakvih medija, kojima je sve veći interes od dobrobiti vlastitog naroda i države. Ljudi ili nisu svjesni svoje snage ili za plaću furaju tuđe interese. Trenutno je tako cijela država taoc ambicije jednog čovjeka.